No, s obzirom na to da je riječ o prvom putovanju brodom predsjednika zemlje u novije vrijeme, nemoguće je ne uočiti neke paralele s dvojicom Milanovićevih prethodnika koji i danas u društvu izazivaju najviše emocija i prijepora. Riječ je naravno o Titu i Tuđmanu.
Galeb kao Titov, a topovnjača kao Tuđmanov simbol
Prvi je, sudjelujući u stvaranju Pokreta nesvrstanih, vlastita putovanja po zemljama članicama gotovo pa poistovjetio s brodom Galeb. Tako je taj talijanski brod za prijevoz voća, izgrađen 1938. u Genovi, koji je preživio nekoliko napada, prvo u sjevernoj Africi, a potom u riječkoj luci u kojoj je kao njemački vojni brod potopljen 1944., da bi nakon tri godine bio izvađen i restauriran 1953., postao simbol jedne epohe i jednog čovjeka.
Tim brodom je prodefilirao čitav niz ljudi, od Winstona Churchila, preko Nehrua, Nasera, Suharna, do Nikite Hruščova i Dobrice Ćosića, da bi na koncu završio kao jedan od ključnih ili spornih projekata Europske prijestolnice kulture u Rijeci, sa svim simboličkim značenjima koja mu se upisuju.
S druge pak strane, raketna topovnjača Petar Krešimir IV., koja je predstavljala pojačanu verziju raketne topovnjače klase Rade Končar Jugoslavenske ratne mornarice, a porinuta je u ožujku 1992. u Kraljevici, predstavljala je plovilo koje je Franjo Tuđman smatrao ponosom Hrvatske ratne mornarice. Bio mu je kum, dao mu je ime te je na koncu na njemu plovio na dalmatinskoj turneji, što je u sasvim drugim gabaritima, ali ipak po formi nalikovalo na Titovih 14 putovanja Galebom.
Nema ništa logičnije nego da Milanović koristi oba broda
Imajući u vidu Tuđmanove ideje o povijesnoj sintezi i društvenoj pomirbi koje su, svim kontroverzama unatoč, očito zaživjele u društvu i u mainstream politici, posebno ako je suditi po rezultatima posljednjih parlamentarnih izbora i uvjerljivoj pobjedi Plenkovićevog HDZ-a, ne postoj ništa logičnije od toga da Milanović počne koristiti oba broda na redovnoj osnovi. Tim prije što i sam zagovara temeljne vrijednosti tuđmanističkog razdoblja i očito je odan državotvornoj ideji i nasljeđu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kad tome pridodamo činjenicu da je, realno govoreći, funkcija predsjednika republike gotovo pa protokolarna, ali i okolnost da je i sam Milanović vidi kao takvu i radi sve da joj oduzme ikakve ozbiljnije sadržaje i poštovanje puke forme, a potom se osvrnemo i na sve brojnije rasprave o eventualnom korištenju Tita kao brenda Hrvatske, koliko god se ova ideja može čitati u ironijskom ključu, ne bi je bilo smisleno tek tako odbaciti.
Tim prije što bi se ta putovanja očito svela na krstarenje Jadranom, čime bi se moglo osnažiti i turističku ponudu, a ujedno bi Vlada mogla financijski pomoći obnovu Galeba i riješiti Rijeku ozbiljnog problema. Istina je da će na ideju povlačenja bilo kakvih paralela između Tita i Tuđmana, brojni građani revoltirano reagirati, no ostvarenje ovog prijedloga bi čak i moglo anestezirati društvene prijepore, čemu većina ljudi očito teži.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Hoćemo li Milanovića uskoro gledati i kako naizmjenično koristi Titovog Galeba i Tuđmanovog Petra Krešimira IV?
Nema ništa logičnije nego da predsjednik, u duhu povijesne sinteze, koristi oba broda
Budući da bi se ta putovanja očito svela na krstarenje Jadranom, moglo bi se osnažiti i turističku ponudu, a ujedno bi Vlada mogla financijski pomoći obnovu Galeba i riješiti Rijeku ozbiljnog problema
Omanji skandal oko potencijalnog sukoba interesa predsjednika države Zorana Milanovića, odnosno pitanja je li za putovanje u Albaniju za privatne svrhe koristio helikopter i brod ministarstva obrane, ili se radilo o službenom putovanju, vjerojatno će još neko kraće vrijeme imati odjeka u javnosti i završiti se bez ikakvih posljedica.
No, s obzirom na to da je riječ o prvom putovanju brodom predsjednika zemlje u novije vrijeme, nemoguće je ne uočiti neke paralele s dvojicom Milanovićevih prethodnika koji i danas u društvu izazivaju najviše emocija i prijepora. Riječ je naravno o Titu i Tuđmanu.
Galeb kao Titov, a topovnjača kao Tuđmanov simbol
Prvi je, sudjelujući u stvaranju Pokreta nesvrstanih, vlastita putovanja po zemljama članicama gotovo pa poistovjetio s brodom Galeb. Tako je taj talijanski brod za prijevoz voća, izgrađen 1938. u Genovi, koji je preživio nekoliko napada, prvo u sjevernoj Africi, a potom u riječkoj luci u kojoj je kao njemački vojni brod potopljen 1944., da bi nakon tri godine bio izvađen i restauriran 1953., postao simbol jedne epohe i jednog čovjeka.
Tim brodom je prodefilirao čitav niz ljudi, od Winstona Churchila, preko Nehrua, Nasera, Suharna, do Nikite Hruščova i Dobrice Ćosića, da bi na koncu završio kao jedan od ključnih ili spornih projekata Europske prijestolnice kulture u Rijeci, sa svim simboličkim značenjima koja mu se upisuju.
S druge pak strane, raketna topovnjača Petar Krešimir IV., koja je predstavljala pojačanu verziju raketne topovnjače klase Rade Končar Jugoslavenske ratne mornarice, a porinuta je u ožujku 1992. u Kraljevici, predstavljala je plovilo koje je Franjo Tuđman smatrao ponosom Hrvatske ratne mornarice. Bio mu je kum, dao mu je ime te je na koncu na njemu plovio na dalmatinskoj turneji, što je u sasvim drugim gabaritima, ali ipak po formi nalikovalo na Titovih 14 putovanja Galebom.
Nema ništa logičnije nego da Milanović koristi oba broda
Imajući u vidu Tuđmanove ideje o povijesnoj sintezi i društvenoj pomirbi koje su, svim kontroverzama unatoč, očito zaživjele u društvu i u mainstream politici, posebno ako je suditi po rezultatima posljednjih parlamentarnih izbora i uvjerljivoj pobjedi Plenkovićevog HDZ-a, ne postoj ništa logičnije od toga da Milanović počne koristiti oba broda na redovnoj osnovi. Tim prije što i sam zagovara temeljne vrijednosti tuđmanističkog razdoblja i očito je odan državotvornoj ideji i nasljeđu.
Kad tome pridodamo činjenicu da je, realno govoreći, funkcija predsjednika republike gotovo pa protokolarna, ali i okolnost da je i sam Milanović vidi kao takvu i radi sve da joj oduzme ikakve ozbiljnije sadržaje i poštovanje puke forme, a potom se osvrnemo i na sve brojnije rasprave o eventualnom korištenju Tita kao brenda Hrvatske, koliko god se ova ideja može čitati u ironijskom ključu, ne bi je bilo smisleno tek tako odbaciti.
Tim prije što bi se ta putovanja očito svela na krstarenje Jadranom, čime bi se moglo osnažiti i turističku ponudu, a ujedno bi Vlada mogla financijski pomoći obnovu Galeba i riješiti Rijeku ozbiljnog problema. Istina je da će na ideju povlačenja bilo kakvih paralela između Tita i Tuđmana, brojni građani revoltirano reagirati, no ostvarenje ovog prijedloga bi čak i moglo anestezirati društvene prijepore, čemu većina ljudi očito teži.