Hrvatske desnice ljetos ni čuti ni vidjeti. Gdje su? U Banskim dvorima piše se zakon o obnovi Zagreba. Korona uzima maha pa se naveliko raspravlja kako to smiriti. Predstoji nam gadna jesen za gospodarstvo. Vode se diskusije o kozmetičkom smanjenju državne uprave koje najavljuje Vlada.
BDP će ozbiljno pasti, a prema istraživanju instituta Bruegel iz Bruxellesa, već sada 69 posto hrvatskih građana nema ušteđevine da bez prihoda može dva mjeseca jesti i platiti režije. Prosjek takvih u EU je 25 posto, a Hrvatska je uz Litvu najsiromašnija. Zemlja, dakle, ima velike brige, ali od stranaka i korifeja ljute desnice ni traga ni glasa. Valjda vode politiku uz bevandu po jadranskim uvalama i igraju belu i briškulu. Šija – šete.
Društvo nevidljivih
Nedavno sam na trogirskoj rivi nabasala na Milijana Brkića, dojučerašnjeg zamjenika predsjednika HDZ-a i potpredsjednika Sabora. Šparta sam i telefonira. Tako mogu reći da sam se osobno osvjedočila da je Vaso još tu, među nama. Ostali su u zemlju propali. Miro Kovač, Stevo Culej, Penava, Željko Glasnović, Škorini zastupnici i mostovci skroz su nevidljivi.
Rijetki od njih samo sporadično iskoče negdje oko nečega što slabo koga zanima jer je nevažno. Ili, poput Mire Bulja i Nikole Grmoje, između dva kupanja pokušavaju osvojiti scenu širenjem lažnih vijesti poput one da Emil Tedeschi financira platformu Možemo. Ne financira. Ali što i da je to istina? Čovjek bi imao pravo dati svoje pare za financijsku podršku bilo kojoj od hrvatskih stranaka. Možeš si misliti kako bi ga Most odbio da je njima ponudio donaciju.
Škoro pod borikama
Uglavnom, nema ih. Ne glasaju se. Ne predlažu. Ne sudjeluju u političkim raspravama. Ne najavljuju da će uputiti u proceduru genijalne zakone koji bi Hrvatsku učinili zemljom snova. Ništa. Provjerila sam i na rubnim portalima koji ultradesnici drže štangu i inače im posvećuju cijele plahte kad samo kihnu. Ni tamo im se čak ni imena ne spominje.
Škoro – koji se prije izbora prijetio da će on, glavom i bradom, odrediti tko će biti hrvatski premijer – izgleda ne podnosi vrućinu pa je legao negdje pod borike u hlad i sluša cvrčke. Na Dan pobjede u Kninu toliko se iscrpio ponavljajući svakome tko ga je usputno htio snimiti kako nema potrebe za nacionalnom pomirbom da sada žudi samo za mirom i solipsističkom kontemplacijom. Neka samo ljeti rade, analiziraju i pišu prijedloge oni koji hoće, njemu to ne treba kad mu je unaprijed sve oko svega jasno.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Je li Miro Kovač emigrirao?
Samo generalissimus Glasnović pokušava dići larmu oko toga da je na izborima navodno prevaren pa je zato izgubio saborsku stolicu, ali ni oko toga ga nitko ne zarezuje. Plenkovićev protukandidat na izborima u HDZ-u Miro Kovač ne samo da se više ni oko čega onako ne žesti, nego možeš posumnjati da je možda čak i emigrirao. Ne da više ne iskače iz paštete, nego, čini se, ne ide ni u dućan da ga netko negdje može sresti.
A Penavi padaju pred nos fulani projekti u Vukovaru pa pije čaj od nane za želudac i čeka da mu bude bolje. Ona nova zastupnica Mosta s HTV-a valjda smišlja na koga će sve jesenas navaliti da je hrvatožder i udbaš, a Marija Selak Raspudić i muž joj imaju malo dijete pa su teme i eventualne ideje malo na ferijalnom čekanju.
Kad se primakne jesen…
U svoj sili problema pred kojima se Hrvatska nalazi, ni za medije ovog ljeta nema sezone kiselih krastavaca pa sve ove zvijezde i zvjezdice i ne zovu da im kažu bar štogod šuplje, da se zapuni prostor. S televizija je nestao čak i Hasanbegović, ne zna se je li to zato što ga se ne da nigdje naći ili zato što ukupno dvije njegove teme – ispravno domoljublje i prodana kultura – momentalno nisu u špici.
Članak se nastavlja ispod oglasa
No, kad se primakne jesen, pa kad se mušketiri i kolegice okupe nakon tjelesne okrepe i duhovne obnove, sigurno će se opet naći dovoljno prostora za hrvatstvo i srpstvo, abortus, razne vidove nacionalne izdaje i slično. Pa će se ovi ljudi puni ideja i političke snage ponovno istaknuti.
Hrvatska desnica ljetos je propala u zemlju
Gdje su nestali Miro Kovač, Hasanbegović, Škoro, Raspudić, Glasnović i ostali?
Uglavnom, nema ih. Ne glasaju se. Ne predlažu. Ne sudjeluju u političkim raspravama. Ne najavljuju da će uputiti u proceduru genijalne zakone koji bi Hrvatsku učinili zemljom snova. Ništa. Provjerila sam i na rubnim portalima koji ultradesnici drže štangu i inače im posvećuju cijele plahte kad samo kihnu. Ni tamo im se čak ni imena ne spominje.
Hrvatske desnice ljetos ni čuti ni vidjeti. Gdje su? U Banskim dvorima piše se zakon o obnovi Zagreba. Korona uzima maha pa se naveliko raspravlja kako to smiriti. Predstoji nam gadna jesen za gospodarstvo. Vode se diskusije o kozmetičkom smanjenju državne uprave koje najavljuje Vlada.
BDP će ozbiljno pasti, a prema istraživanju instituta Bruegel iz Bruxellesa, već sada 69 posto hrvatskih građana nema ušteđevine da bez prihoda može dva mjeseca jesti i platiti režije. Prosjek takvih u EU je 25 posto, a Hrvatska je uz Litvu najsiromašnija. Zemlja, dakle, ima velike brige, ali od stranaka i korifeja ljute desnice ni traga ni glasa. Valjda vode politiku uz bevandu po jadranskim uvalama i igraju belu i briškulu. Šija – šete.
Društvo nevidljivih
Nedavno sam na trogirskoj rivi nabasala na Milijana Brkića, dojučerašnjeg zamjenika predsjednika HDZ-a i potpredsjednika Sabora. Šparta sam i telefonira. Tako mogu reći da sam se osobno osvjedočila da je Vaso još tu, među nama. Ostali su u zemlju propali. Miro Kovač, Stevo Culej, Penava, Željko Glasnović, Škorini zastupnici i mostovci skroz su nevidljivi.
Rijetki od njih samo sporadično iskoče negdje oko nečega što slabo koga zanima jer je nevažno. Ili, poput Mire Bulja i Nikole Grmoje, između dva kupanja pokušavaju osvojiti scenu širenjem lažnih vijesti poput one da Emil Tedeschi financira platformu Možemo. Ne financira. Ali što i da je to istina? Čovjek bi imao pravo dati svoje pare za financijsku podršku bilo kojoj od hrvatskih stranaka. Možeš si misliti kako bi ga Most odbio da je njima ponudio donaciju.
Škoro pod borikama
Uglavnom, nema ih. Ne glasaju se. Ne predlažu. Ne sudjeluju u političkim raspravama. Ne najavljuju da će uputiti u proceduru genijalne zakone koji bi Hrvatsku učinili zemljom snova. Ništa. Provjerila sam i na rubnim portalima koji ultradesnici drže štangu i inače im posvećuju cijele plahte kad samo kihnu. Ni tamo im se čak ni imena ne spominje.
Škoro – koji se prije izbora prijetio da će on, glavom i bradom, odrediti tko će biti hrvatski premijer – izgleda ne podnosi vrućinu pa je legao negdje pod borike u hlad i sluša cvrčke. Na Dan pobjede u Kninu toliko se iscrpio ponavljajući svakome tko ga je usputno htio snimiti kako nema potrebe za nacionalnom pomirbom da sada žudi samo za mirom i solipsističkom kontemplacijom. Neka samo ljeti rade, analiziraju i pišu prijedloge oni koji hoće, njemu to ne treba kad mu je unaprijed sve oko svega jasno.
Je li Miro Kovač emigrirao?
Samo generalissimus Glasnović pokušava dići larmu oko toga da je na izborima navodno prevaren pa je zato izgubio saborsku stolicu, ali ni oko toga ga nitko ne zarezuje. Plenkovićev protukandidat na izborima u HDZ-u Miro Kovač ne samo da se više ni oko čega onako ne žesti, nego možeš posumnjati da je možda čak i emigrirao. Ne da više ne iskače iz paštete, nego, čini se, ne ide ni u dućan da ga netko negdje može sresti.
A Penavi padaju pred nos fulani projekti u Vukovaru pa pije čaj od nane za želudac i čeka da mu bude bolje. Ona nova zastupnica Mosta s HTV-a valjda smišlja na koga će sve jesenas navaliti da je hrvatožder i udbaš, a Marija Selak Raspudić i muž joj imaju malo dijete pa su teme i eventualne ideje malo na ferijalnom čekanju.
Kad se primakne jesen…
U svoj sili problema pred kojima se Hrvatska nalazi, ni za medije ovog ljeta nema sezone kiselih krastavaca pa sve ove zvijezde i zvjezdice i ne zovu da im kažu bar štogod šuplje, da se zapuni prostor. S televizija je nestao čak i Hasanbegović, ne zna se je li to zato što ga se ne da nigdje naći ili zato što ukupno dvije njegove teme – ispravno domoljublje i prodana kultura – momentalno nisu u špici.
No, kad se primakne jesen, pa kad se mušketiri i kolegice okupe nakon tjelesne okrepe i duhovne obnove, sigurno će se opet naći dovoljno prostora za hrvatstvo i srpstvo, abortus, razne vidove nacionalne izdaje i slično. Pa će se ovi ljudi puni ideja i političke snage ponovno istaknuti.