Nije lako odoljeti iskušenju da se cijela priča svrsta u još jednu klasičnu “kolindariju”. U ladicu s nevjerojatnim ludostima i povijesnim falsifikatima s kakvima predsjednica Republike Hrvatske redovno i sve češće koketira. U društvu s “jogurtima”, “željeznom zavjesom”, “zabrani spominjanja Hrvatskog Zagorja”…
Pa ipak, jučerašnja euforična izjava o tome da se u Splitu okupila cijela Hrvatska, od Visa do Kupresa, teško da je tek tipičan primjer potpune izgubljenosti predsjednice jedne Republike u bespućima prostora, vremena i zdravog razuma.
Pozdrav talijanskoj Istri i Dalmaciji
Naravno, za razliku od ostalih krivotvorina, ova je po svojim tvorničkim postavkama puno malignija, jer se radi o navlas istom incidentu kao onom kad je u veljači tadašnji predsjednik Europskog parlamenta Antonio Tajani pozdravljao “talijansku Istru i Dalmaciju”. Radi se o presizanju za tuđim teritorijem i ozbiljnom diplomatskom incidentu. No, teško da se radi tek o “kolindariji” koja je otišla predaleko. Spominjanje grada u BiH kao dijela “cijele Hrvatske” prije će biti precizno proračunati mig vlastitom biračkom tijelu u susjednoj zemlji.
Ako su u predsjedničinom okruženju i stožeru barem najpovršnije odradili domaću zadaću razvidna bi im morala biti sljedeća moguća istina o predsjedničkim izborima – budućeg predsjednika ili predsjednicu Republike Hrvatske odlučit će glasovi birača iz Bosne i Hercegovine. Pritom, do odluke u drugom krugu trebat će se probiti i kroz prvi, u kojem će se ovaj put za glasove birača iz najbliže dijaspore boriti i njima politički blizak Miroslav Škoro. Uglavnom, “cijela Hrvatska do Kupresa” teško da je tek slučajan gaf, radi se o bitnom ulogu u utrci za koju ankete pokazuju da postaje sve neizvjesnija.
Izbori u BiH problematični, a u Hrvatskoj?
Mnogo važnija, međutim, od političke sudbine Grabar-Kitarović, Škore, Milanovića i ostalih je činjenica da je u hrvatski politički sustav pažljivo ugrađena bizarna anomalija čijih bi dubokih implikacija tek mogli postati u potpunosti svjesni. Nije, naime, baš najnormalnije da predsjednika jedne države odaberu građani druge. Uostalom, način izbora hrvatskog člana predsjedništva BiH je trn u oku hrvatskoj politici već godinama jer ga mogu birati i građani BiH druge nacionalnosti. Ovdje bi, međutim, o odsudnim pitanjima hrvatskog društva ključnu riječ mogli imati građani druge države.
Brojke otkrivaju kolika bi se drama mogla odviti u hrvatskoj javnosti na sljedećim predsjedničkim izborima bude li situacija imalo slična onoj otprije pet godina. Tad je Grabar-Kitarović pobijedila Ivu Josipovića za oko 32 tisuće glasova. Pola te prednosti zaradila je u BiH.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Tri posto samo iz BiH?
Birači iz BiH, nadalje, sve više sudjeluju na izborima u Hrvatskoj. Na ovogodišnjim europskim izborima izišlo ih je četiri puta više nego 2014. godine. Održi li se taj trend i na predsjedničkim izborima, u drugom krugu bi, samo iz BiH mogli prebrojavati preko 70 tisuća glasačkih listića. To bi na odazivu sličnom onom iz siječnja 2015. godine bilo preko tri posto glasova. A tri posto bi moglo biti jako mnogo. Odlučujuće mnogo.
Stvari, međutim, stoje još i gore. Predsjednička funkcija nije najključnija stvar u društvenom uređenju RH. Naravno, nije ni nebitna, a još je manje nebitan zamah koji daje pobjeda na predsjedničkim izborima nekoliko mjeseci pred one stvarno bitne, parlamentarne. No, postoje i referendumi.
Duboka kriza
Postoji, dakle, i mogućnost da se o nekom doista bitnom pitanju u RH, odluči glasovima ljudi koji ne žive, niti kane živjeti u RH. Da se o, recimo, zabrani abortusa, ili o izlasku Hrvatske iz Europske unije, ne odluči glasovima ljudi iz Hrvatske. Već da ključnu razliku donesu glasovi iz Canberre, Buenos Airesa, Čapljine, Niša… Izbor predsjednika/predsjednice Republike glasovima iz dijaspore vjerojatno bi solidno uzdrmao politički sustav u Hrvatskoj. Odluka na referendumu o nekom velikom društvenom prijeporu bi, sasvim sigurno, izazvala duboku krizu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zazivanje “Kupresa”, stoga, nije samo poklič Grabar-Kitarović za otimanjem tuđeg teritorija. Ne, politika opasnih namjera ovaj put se krije i u guranju društva na rub suštinskih i vrlo osjetljivih prijepora. Ali, što je to u usporedbi sa šakom glasova?
'Hrvatska do Kupresa' nije samo još jedna predsjedničina besmislica. Ovo je opasno
Zazivanje Kupresa nije čak ni samo presizanje za tuđim teritorijem, još je gore
Postoji, dakle, i mogućnost da se o nekom doista bitnom pitanju u RH, odluči glasovima ljudi koji ne žive, niti kane živjeti u RH. Da se o, recimo, zabrani abortusa, ili o izlasku Hrvatske iz Europske unije, ne odluči glasovima ljudi iz Hrvatske. Već da ključnu razliku donesu glasovi iz Canberre, Buenos Airesa, Čapljine, Niša...
Nije lako odoljeti iskušenju da se cijela priča svrsta u još jednu klasičnu “kolindariju”. U ladicu s nevjerojatnim ludostima i povijesnim falsifikatima s kakvima predsjednica Republike Hrvatske redovno i sve češće koketira. U društvu s “jogurtima”, “željeznom zavjesom”, “zabrani spominjanja Hrvatskog Zagorja”…
Pa ipak, jučerašnja euforična izjava o tome da se u Splitu okupila cijela Hrvatska, od Visa do Kupresa, teško da je tek tipičan primjer potpune izgubljenosti predsjednice jedne Republike u bespućima prostora, vremena i zdravog razuma.
Pozdrav talijanskoj Istri i Dalmaciji
Naravno, za razliku od ostalih krivotvorina, ova je po svojim tvorničkim postavkama puno malignija, jer se radi o navlas istom incidentu kao onom kad je u veljači tadašnji predsjednik Europskog parlamenta Antonio Tajani pozdravljao “talijansku Istru i Dalmaciju”. Radi se o presizanju za tuđim teritorijem i ozbiljnom diplomatskom incidentu. No, teško da se radi tek o “kolindariji” koja je otišla predaleko. Spominjanje grada u BiH kao dijela “cijele Hrvatske” prije će biti precizno proračunati mig vlastitom biračkom tijelu u susjednoj zemlji.
Ako su u predsjedničinom okruženju i stožeru barem najpovršnije odradili domaću zadaću razvidna bi im morala biti sljedeća moguća istina o predsjedničkim izborima – budućeg predsjednika ili predsjednicu Republike Hrvatske odlučit će glasovi birača iz Bosne i Hercegovine. Pritom, do odluke u drugom krugu trebat će se probiti i kroz prvi, u kojem će se ovaj put za glasove birača iz najbliže dijaspore boriti i njima politički blizak Miroslav Škoro. Uglavnom, “cijela Hrvatska do Kupresa” teško da je tek slučajan gaf, radi se o bitnom ulogu u utrci za koju ankete pokazuju da postaje sve neizvjesnija.
Izbori u BiH problematični, a u Hrvatskoj?
Mnogo važnija, međutim, od političke sudbine Grabar-Kitarović, Škore, Milanovića i ostalih je činjenica da je u hrvatski politički sustav pažljivo ugrađena bizarna anomalija čijih bi dubokih implikacija tek mogli postati u potpunosti svjesni. Nije, naime, baš najnormalnije da predsjednika jedne države odaberu građani druge. Uostalom, način izbora hrvatskog člana predsjedništva BiH je trn u oku hrvatskoj politici već godinama jer ga mogu birati i građani BiH druge nacionalnosti. Ovdje bi, međutim, o odsudnim pitanjima hrvatskog društva ključnu riječ mogli imati građani druge države.
Brojke otkrivaju kolika bi se drama mogla odviti u hrvatskoj javnosti na sljedećim predsjedničkim izborima bude li situacija imalo slična onoj otprije pet godina. Tad je Grabar-Kitarović pobijedila Ivu Josipovića za oko 32 tisuće glasova. Pola te prednosti zaradila je u BiH.
Tri posto samo iz BiH?
Birači iz BiH, nadalje, sve više sudjeluju na izborima u Hrvatskoj. Na ovogodišnjim europskim izborima izišlo ih je četiri puta više nego 2014. godine. Održi li se taj trend i na predsjedničkim izborima, u drugom krugu bi, samo iz BiH mogli prebrojavati preko 70 tisuća glasačkih listića. To bi na odazivu sličnom onom iz siječnja 2015. godine bilo preko tri posto glasova. A tri posto bi moglo biti jako mnogo. Odlučujuće mnogo.
Stvari, međutim, stoje još i gore. Predsjednička funkcija nije najključnija stvar u društvenom uređenju RH. Naravno, nije ni nebitna, a još je manje nebitan zamah koji daje pobjeda na predsjedničkim izborima nekoliko mjeseci pred one stvarno bitne, parlamentarne. No, postoje i referendumi.
Duboka kriza
Postoji, dakle, i mogućnost da se o nekom doista bitnom pitanju u RH, odluči glasovima ljudi koji ne žive, niti kane živjeti u RH. Da se o, recimo, zabrani abortusa, ili o izlasku Hrvatske iz Europske unije, ne odluči glasovima ljudi iz Hrvatske. Već da ključnu razliku donesu glasovi iz Canberre, Buenos Airesa, Čapljine, Niša… Izbor predsjednika/predsjednice Republike glasovima iz dijaspore vjerojatno bi solidno uzdrmao politički sustav u Hrvatskoj. Odluka na referendumu o nekom velikom društvenom prijeporu bi, sasvim sigurno, izazvala duboku krizu.
Zazivanje “Kupresa”, stoga, nije samo poklič Grabar-Kitarović za otimanjem tuđeg teritorija. Ne, politika opasnih namjera ovaj put se krije i u guranju društva na rub suštinskih i vrlo osjetljivih prijepora. Ali, što je to u usporedbi sa šakom glasova?