Nakon tri desetljeća temeljite i nadasve uspješno provedene provincijalizacije i primitivizacije Hrvatske izjave viđenijih Hrvata, poput vukovarskog gradonačelnika Ivana Penave ili saborskog zastupnika Steve Culeja, postale su za ovdašnje medije i građane važnije od bilo kojeg događaja izvan granica naše lijepe domovine i najbližeg nam i najdražeg komšiluka.
Tako je u utorak u sjedištu zagrebačke HVIDRA-e održan skup pod nazivom „Protuustavna agresija na Vukovar“ na kojem je vukovarski gradonačelnik pred stotinjak okupljenih ne samo zaprijetio novim „crnim labudovima“ na predstojećim izborima, već se javno založio za „revoluciju“ što god ta revolucija trebala značiti. Kako ipak ne bismo ostali u nedoumici o kakvoj se revoluciji radi, predsjednik Stožera za obranu hrvatskog Vukovara Tomislav Josić nadopunio je Penavu riječima: „Sada smo bolje pripremljeni, naoštrili smo motike, čekiće, lopate, vile i ostale stvari i čekamo neku drugu priliku da se ukaže.“
Budući da postoje i oni koji bi možda pomislili kako se eto napokon priprema novovjeka seljačko-radnička buna kojom će biti izborena socijalna pravda Josić se potrudio pojasniti da je problem vrlo prozaičan i lako rješiv. U Hrvatskoj naime „postoji 21 nacionalna manjina, ali problema imamo samo s jednom.“
Napad na saudijska naftna postrojenja
Slučaj je htio da je u vrijeme dok su gospoda Penava, Culej i Josić pripremala vile i ostale stvari potrebne za novu revoluciju, Saudijska Arabija optužila Iran kao sponzora subotnjeg napada dronovima i krstarećim raketama na ključna saudijska naftna postrojenja. Za sam napad koji je privremeno onesposobio polovinu saudijske naftne proizvodnje odnosno 5 % svjetske, odgovornost su preuzeli jemenski Huti s kojima Saudijska Arabija već godinama ratuje.
Ali je malotko povjerovao da su Huti, bez obzira na svu moguću pomoć koju primaju iz Irana, toliko vojno i tehnološki napredovali da zaista i mogu izvesti ovako kirurški precizan napad. Prije će biti da je sam Iran još jednom pokazao Donaldu Trumpu kako nema namjeru pokleknuti pod dosad nametnutim ekonomskim sankcijama i kako uz relativno malen napor i skroman trošak može povući i okidač nove globalne ekonomske krize, a koja bi bez ikakve dvojbe toga istog Trumpa učinila gubitnikom na predsjedničkim izborima u studenome 2020.
Usporavanje globalnog gospodarskog rasta
U petak, dan prije napada na saudijska naftna postrojenja, zaključna cijena barela sirove nafte tipa BRENT bila je 59,16 američkih dolara, u ponedjeljak i utorak njena cijena dosegla je cijenu od 68 dolara, da bi nakon objave saudijskih vlasti u utorak kako će do kraja mjeseca uspjeti obnoviti sve izgubljene kapacitete, cijena pala na 62,58 američkih dolara. Prema srpanjskoj projekciji Svjetske banke cijena barela sirove nafte trebala je na kraju ove godine biti manja za 3,7% u odnosu na konac prošle.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ta procjena se između ostalog bazirala na usporavanju globalnog gospodarskog rasta koji je nakon prošlogodišnjih 3% trebao ove godine doseći skromnijih 2,6%, ponajviše zahvaljujući manjim stopama rasta američke, europske i kineske ekonomije. Razloge za pojačani pesimizam i rizik od jačeg globalnog usporavanja gospodarskog rasta Svjetska banka pronašla je u novim tenzijama u trgovačkim odnosima između SAD-a i Kine uzrokovanim Trumpovim prijetnjama o uvođenju novih zaštitnih carina na kinesku robu.
Problematičan pad dionica FEDEX-a
Manji gospodarski rast trebao je imati za posljedicu i manju potrošnju sirovina, a manja potrošnja svih sirovina, pa tako i nafte, trebala je na kraju godine rezultirati i njihovim manjim cijenama u odnosu na konac prošle. Današnja zaključna cijena barela sirove nafte bila je 13,5% viša od njene cijene na početku godine pa je za očekivati da će naredna projekcija globalnog ekonomskog rasta Svjetske banke tu činjenicu morati respektirati.
Ovakav neočekivani skok cijene sirove nafte podigao je i cijene dionica svjetskih naftnih kompanija, ali i srušio cijene dionica avionskih kompanija. FEDEX, uz UPS globalni lider u brzoj dostavi pošiljaka objavio je u srijedu procjene prihoda za svoju poslovnu godinu. One su toliko razočarale tržišta da je vrijednost dionica FEDEX-a potonula za nešto manje od 13%, najviše od krizne 2008. Poslovni rezultati i projekcije prihoda FEDEX-a odavno su jedan od najboljih pokazatelja trendova u svjetskoj trgovini, a time i očekivanja u globalnoj ekonomiji.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nespremni za novu globalnu gospodarsku krizu
Hoće li napad na saudijska naftna postrojenja jednog dana biti prikazan kao globalni „crni labud“ i „game changer“ za svjetsko gospodarstvo ili će ostati zapamćen samo kao jedna od epizoda u ratnim igrama Saudijske Arabije i Irana s kratkotrajnim posljedicama na svjetsku ekonomiju još je prerano procijeniti.
Ali već sada možemo sa sigurnošću kazati da će njegov mogući utjecaj na živote hrvatskih građana biti bitno veći od svih prošlih, sadašnjih i budućih crnih labudova Ivana Penave te svih, za posebne prigode spremnih, vila i motika Tomislava Josića. Penava, Culej i Josić samo su manekeni onih koji naciju drže i dalje uspješno zarobljenu u devedesetim godinama prošloga stoljeća. Nešto malo manje ili više pripadajućeg folklora uključivši i poslovične poruke ljubavi i tolerancije prema Srbima bitno ne utječe na ukupno stanje nacije.
Hrvatska je potpuno nespremna za novu globalnu gospodarsku krizu, ne samo zbog toga što nije napravila reformu lokalne uprave, mirovinskog i zdravstvenog sustava, ili zbog toga što je promjene poreznih stopa nazivala poreznim reformama. Temeljni razlog za njenu nespremnost je u činjenici da ne postoji dovoljan broj građana voljnih da se odupru teroru onih koji u strahu od budućnosti i dalje nude selektivno odabrane strahove i aveti iz prošlosti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ne raspravljamo o stvarima koje su zapravo bitne
Mi još uvijek ne raspravljamo o tome kako da poreznom reformom i promjenama u useljeničkoj politici privučemo talente iz drugih zemalja koji će doći živjeti i raditi u Hrvatskoj jer smo i dalje maltretirani od onih koji virtualno i stvarno tjeraju iz ove zemlje sve koji im se ne sviđaju zbog jezika, vjere ili nevjere, kožnog pigmenta, političkih uvjerenja i seksualnih apetita. Hrvatska se u trideset godina smanjila za 700 000 stanovnika ili gotovo za veličinu svoga glavnog grada. Nitko ni danas nema volje ni hrabrosti kazati zbog čega se zapravo ta demografska katastrofa dogodila.
Premijer Andrej Plenković u posljednje vrijeme voli ponavljati frazu da je Hrvatska ispunila sve svoje strateške ciljeve. Ali negdje u ispunjavanju tih strateških ciljeva izgubljen je grad veličine Zagreba, i sve dok Andrej Plenković ili netko drugi na njegovom mjestu ne prizna da je taj golemi ljudski gubitak mogao biti izbjegnut i da on kao takav nije bio u funkciji ispunjavanja strateških ciljeva, Hrvatska će biti potpuno nespremna za narednu gospodarsku krizu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Možemo li se konačno, umjesto crnim labudovima, početi baviti globalnom krizom za koju nismo ni blizu spremni?
Zašto bismo crnog labuda trebali tražiti na Bliskome istoku, a ne u HDZ-u
Hrvatska je potpuno nespremna za novu globalnu gospodarsku krizu, ne samo zbog toga što nije napravila reformu lokalne uprave, mirovinskog i zdravstvenog sustava, ili zbog toga što je promjene poreznih stopa nazivala poreznim reformama. Temeljni razlog za njenu nespremnost je u činjenici da ne postoji dovoljan broj građana voljnih da se odupru teroru onih koji u strahu od budućnosti i dalje nude selektivno odabrane strahove i aveti iz prošlosti.
Nakon tri desetljeća temeljite i nadasve uspješno provedene provincijalizacije i primitivizacije Hrvatske izjave viđenijih Hrvata, poput vukovarskog gradonačelnika Ivana Penave ili saborskog zastupnika Steve Culeja, postale su za ovdašnje medije i građane važnije od bilo kojeg događaja izvan granica naše lijepe domovine i najbližeg nam i najdražeg komšiluka.
Tako je u utorak u sjedištu zagrebačke HVIDRA-e održan skup pod nazivom „Protuustavna agresija na Vukovar“ na kojem je vukovarski gradonačelnik pred stotinjak okupljenih ne samo zaprijetio novim „crnim labudovima“ na predstojećim izborima, već se javno založio za „revoluciju“ što god ta revolucija trebala značiti. Kako ipak ne bismo ostali u nedoumici o kakvoj se revoluciji radi, predsjednik Stožera za obranu hrvatskog Vukovara Tomislav Josić nadopunio je Penavu riječima: „Sada smo bolje pripremljeni, naoštrili smo motike, čekiće, lopate, vile i ostale stvari i čekamo neku drugu priliku da se ukaže.“
Budući da postoje i oni koji bi možda pomislili kako se eto napokon priprema novovjeka seljačko-radnička buna kojom će biti izborena socijalna pravda Josić se potrudio pojasniti da je problem vrlo prozaičan i lako rješiv. U Hrvatskoj naime „postoji 21 nacionalna manjina, ali problema imamo samo s jednom.“
Napad na saudijska naftna postrojenja
Slučaj je htio da je u vrijeme dok su gospoda Penava, Culej i Josić pripremala vile i ostale stvari potrebne za novu revoluciju, Saudijska Arabija optužila Iran kao sponzora subotnjeg napada dronovima i krstarećim raketama na ključna saudijska naftna postrojenja. Za sam napad koji je privremeno onesposobio polovinu saudijske naftne proizvodnje odnosno 5 % svjetske, odgovornost su preuzeli jemenski Huti s kojima Saudijska Arabija već godinama ratuje.
Ali je malotko povjerovao da su Huti, bez obzira na svu moguću pomoć koju primaju iz Irana, toliko vojno i tehnološki napredovali da zaista i mogu izvesti ovako kirurški precizan napad. Prije će biti da je sam Iran još jednom pokazao Donaldu Trumpu kako nema namjeru pokleknuti pod dosad nametnutim ekonomskim sankcijama i kako uz relativno malen napor i skroman trošak može povući i okidač nove globalne ekonomske krize, a koja bi bez ikakve dvojbe toga istog Trumpa učinila gubitnikom na predsjedničkim izborima u studenome 2020.
Usporavanje globalnog gospodarskog rasta
U petak, dan prije napada na saudijska naftna postrojenja, zaključna cijena barela sirove nafte tipa BRENT bila je 59,16 američkih dolara, u ponedjeljak i utorak njena cijena dosegla je cijenu od 68 dolara, da bi nakon objave saudijskih vlasti u utorak kako će do kraja mjeseca uspjeti obnoviti sve izgubljene kapacitete, cijena pala na 62,58 američkih dolara. Prema srpanjskoj projekciji Svjetske banke cijena barela sirove nafte trebala je na kraju ove godine biti manja za 3,7% u odnosu na konac prošle.
Ta procjena se između ostalog bazirala na usporavanju globalnog gospodarskog rasta koji je nakon prošlogodišnjih 3% trebao ove godine doseći skromnijih 2,6%, ponajviše zahvaljujući manjim stopama rasta američke, europske i kineske ekonomije. Razloge za pojačani pesimizam i rizik od jačeg globalnog usporavanja gospodarskog rasta Svjetska banka pronašla je u novim tenzijama u trgovačkim odnosima između SAD-a i Kine uzrokovanim Trumpovim prijetnjama o uvođenju novih zaštitnih carina na kinesku robu.
Problematičan pad dionica FEDEX-a
Manji gospodarski rast trebao je imati za posljedicu i manju potrošnju sirovina, a manja potrošnja svih sirovina, pa tako i nafte, trebala je na kraju godine rezultirati i njihovim manjim cijenama u odnosu na konac prošle. Današnja zaključna cijena barela sirove nafte bila je 13,5% viša od njene cijene na početku godine pa je za očekivati da će naredna projekcija globalnog ekonomskog rasta Svjetske banke tu činjenicu morati respektirati.
Ovakav neočekivani skok cijene sirove nafte podigao je i cijene dionica svjetskih naftnih kompanija, ali i srušio cijene dionica avionskih kompanija. FEDEX, uz UPS globalni lider u brzoj dostavi pošiljaka objavio je u srijedu procjene prihoda za svoju poslovnu godinu. One su toliko razočarale tržišta da je vrijednost dionica FEDEX-a potonula za nešto manje od 13%, najviše od krizne 2008. Poslovni rezultati i projekcije prihoda FEDEX-a odavno su jedan od najboljih pokazatelja trendova u svjetskoj trgovini, a time i očekivanja u globalnoj ekonomiji.
Nespremni za novu globalnu gospodarsku krizu
Hoće li napad na saudijska naftna postrojenja jednog dana biti prikazan kao globalni „crni labud“ i „game changer“ za svjetsko gospodarstvo ili će ostati zapamćen samo kao jedna od epizoda u ratnim igrama Saudijske Arabije i Irana s kratkotrajnim posljedicama na svjetsku ekonomiju još je prerano procijeniti.
Ali već sada možemo sa sigurnošću kazati da će njegov mogući utjecaj na živote hrvatskih građana biti bitno veći od svih prošlih, sadašnjih i budućih crnih labudova Ivana Penave te svih, za posebne prigode spremnih, vila i motika Tomislava Josića. Penava, Culej i Josić samo su manekeni onih koji naciju drže i dalje uspješno zarobljenu u devedesetim godinama prošloga stoljeća. Nešto malo manje ili više pripadajućeg folklora uključivši i poslovične poruke ljubavi i tolerancije prema Srbima bitno ne utječe na ukupno stanje nacije.
Hrvatska je potpuno nespremna za novu globalnu gospodarsku krizu, ne samo zbog toga što nije napravila reformu lokalne uprave, mirovinskog i zdravstvenog sustava, ili zbog toga što je promjene poreznih stopa nazivala poreznim reformama. Temeljni razlog za njenu nespremnost je u činjenici da ne postoji dovoljan broj građana voljnih da se odupru teroru onih koji u strahu od budućnosti i dalje nude selektivno odabrane strahove i aveti iz prošlosti.
Ne raspravljamo o stvarima koje su zapravo bitne
Mi još uvijek ne raspravljamo o tome kako da poreznom reformom i promjenama u useljeničkoj politici privučemo talente iz drugih zemalja koji će doći živjeti i raditi u Hrvatskoj jer smo i dalje maltretirani od onih koji virtualno i stvarno tjeraju iz ove zemlje sve koji im se ne sviđaju zbog jezika, vjere ili nevjere, kožnog pigmenta, političkih uvjerenja i seksualnih apetita. Hrvatska se u trideset godina smanjila za 700 000 stanovnika ili gotovo za veličinu svoga glavnog grada. Nitko ni danas nema volje ni hrabrosti kazati zbog čega se zapravo ta demografska katastrofa dogodila.
Premijer Andrej Plenković u posljednje vrijeme voli ponavljati frazu da je Hrvatska ispunila sve svoje strateške ciljeve. Ali negdje u ispunjavanju tih strateških ciljeva izgubljen je grad veličine Zagreba, i sve dok Andrej Plenković ili netko drugi na njegovom mjestu ne prizna da je taj golemi ljudski gubitak mogao biti izbjegnut i da on kao takav nije bio u funkciji ispunjavanja strateških ciljeva, Hrvatska će biti potpuno nespremna za narednu gospodarsku krizu.