Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

I, kako je završilo? Američki fondovi skupo su naplatili nepotrebne usluge u procesu predaje Agrokora Rusima

Goranko Fižulić objašnjava zašto je postignuta nagodba potvrda ustrajnosti na putu daljnje izgradnje crony kapitalizma

Danas je službena mantra da se nije Vlada zaduživala kod ruskih banaka nego Ivica Todorić, pa slijedom toga nije Vlada odgovorna što će Rusi kontrolirati Agrokor. Zbog toga treba Banske dvore podsjetiti na vrlo jednostavnu činjenicu: Nagodba nikada nije trebala ni smjela biti samo prilagođena verzija plana "Project Aisle" u kojoj nekoliko američkih fondova naplaćuje svoje nepotrebne i preskupe usluge u procesu izvanredne uprave predajom Agrokora u vlasništvo ruskih banaka, a sve uz golemi trošak savjetničke bulumente i prostituciju malog broja lokalnih vjerovnika.

Na kraju netko je propustio uzviknuti “Imamo nagodbu!”. Šteta. Taj “netko” postao bi redovna ilustracija svih budućih sudskih osporavanja upravo izglasane nagodbe vjerovnika. Na ročištu koje je održano u srijedu prema podacima objavljenim na službenim stranicama Agrokora okupilo se “oko 450 vjerovnika s 23,359 milijardi kuna utvrđenih nenamirenih tražbina”. Ukupan iznos osporenih tražbina iznosio je 12,1 milijardu kuna, a nakon provedenog glasanja priznato je 8,43 milijarde kuna tražbina vjerovnika koji su došli na ročište.

Tako su u drugom glasanju nagodbu podržali vjerovnici čije su priznate tražbine iznosile 27,075 milijardi što je nešto više od četiri petine ukupno priznatih tražbina. Izvanredna uprava i njeni savjetnici ispunili su očekivanja svojih nalogodavaca i poslodavaca te su više nego zaslužili odgovarajuće nagrade za svoje inovacije u insolvencijskim postupcima. To što su neke od njih protivne pojedinim odredbama Stečajnog zakona, a dobar dio zdravom razumu i dobrim običajima nije smetalo ni samome premijeru Andreju Plenkoviću, pa ne treba smetati ni najširoj javnosti koja ionako živi u očekivanju osvajanja Svjetskog nogometnog prvenstva. Račun za nagodbu i njenu provedbu stići će ionako u vrijeme kad će suze radosnice ili žalosnice biti odavno zaboravljene.

Visoki trgovački sud i dalje može osporiti nagodbu

Sutkinja Trgovačkog suda u Zagrebu nakon održanog ročišta izjavila je kako će nagodbu vjerovnika Agrokora potvrditi već u četvrtak. Nakon toga počinje teći rok u kojem svi nezadovoljni vjerovnici imaju priliku da pred Visokim trgovačkim sudom ospore nagodbu. Bez obzira na javne izjave premijera Plenkovića u kojima poziva sud da potvrdi nagodbu ipak ne treba isključiti mogućnost da VTS ospori pojedine njene dijelove.

Kada je VTS u svibnju donio rješenje kojim je poništio odluku nižeg suda o razvrstavanju vjerovnika u skupine odnosno uputio vlasnike obveznica i primatelje jamstava da u parničnim postupcima dokažu svoja prava iznenadio je mnoge lokalne virtuoze pravne misli. Nema nikakvoga razloga za sumnju u to da će VTS opet pokušati naći kompromis između očekivanja vladajućih i pokazivanja svoje neovisnosti.

Odvjetnici vjerovnika će se zasigurno potruditi

Članak 43. Zakona o postupku izvanredne uprave detaljno opisuje postupak namirenja vjerovnika nagodbom. Ali isto tako u 21. točki toga članka navodi se da će se “na odnose koji nisu regulirani odredbama ovog članka na odgovarajući način primjenjivati odredbe Stečajnog zakona o stečajnom planu”.

Članak 312. Stečajnoga zakona izrijekom kaže da se stečajnim planom svim sudionicima svake pojedine skupine vjerovnika moraju osigurati ista prava te da je različito postupanje dozvoljeno samo uz suglasnost svih sudionika. Nije valjda sporno da u nagodbi vjerovnika Agrokora to načelo nije poštovano. U istom članku se navodi da je ništetan svaki dogovor stečajnog upravitelja dužnika s pojedinim vjerovnicima kojim se za njihovo ponašanje pri glasovanju ili u stečajnom postupku jamče pogodnosti koje stečajnim planom nisu određene.

Izvanredni povjerenik Fabris Peruško je bez ikakvog zazora gotovo javno trgovao pogodnostima za pojedine vjerovnike u zamjenu za njihovo odustajanje od parničnih postupaka i/ili podršku nagodbi. Stečajni zakon, članak 337. propisuje zaštitu manjine na način da na prijedlog vjerovnika sud neće potvrditi stečajni plan, u ovom slučaju nagodbu, ako je vjerovnik stavljen u lošiji položaj od onog u kojem bi bio kada plana odnosno nagodbe uopće ne bi bilo. Odvjetnici pojedinih vjerovnika sigurno će se potruditi podastrijeti dovoljnu količinu dokaza kako bi uvjerili sud da bi u slučaju nepostojanja nagodbe njihova naplata tražbina bila izdašnija od iznosa koji su dobili samom nagodbom.

Banke koje se protive, već imaju riješen odnos s nekim dobavljačima

Za nagodbu između ostalih nisu glasali Raiffeisen Bank i Addiko Bank, TDR i naravno Adris. Banke koje se protive ovakvoj nagodbi nisu sudjelovale u roll-up kreditu, a imaju neriješen odnos s pojedinim dobavljačima koji su kreditirali Agrokor putem regresnih mjenica. Nagodba njima nameće ograničenja u regresnom pravu prema dobavljačima što je samo po sebi sporno jer time nagodba zadire u međusobne odnose vjerovnika i uvjetnih vjerovnika.

Istovremeno, neki od dobavljača podržali su nagodbu iako je njihova buduća obaveza prema tim istim bankama potpuna nepoznanica. Izvanredna uprava učinila je sve da natjera dobavljače na glasanje za nagodbu, te su oni, pritisnuti s dvije strane, na kraju i popustili.

Morat će se formirati nove zrcalne kompanije

Već sam pisao o tome da je netom izglasana nagodba samo za potrebe ruskih banaka prilagođeni “Project Aisle”, predstavljen Ivici Todoriću u veljači prošle godine. Na putu njezine pune implementacije osim mogućih odluka VTS-a stoje još i formiranja zrcalnih društava. Nakon pravomoćnosti nagodbe morat će se formirati novi Konzum, Jamnica, Tisak, Ledo, Zvijezda, Belje i ostala društva jer će postojeća biti proglašena insolventnima i poslana u likvidaciju.

Ta nova “zrcalna” društva, kako bi imala vrijednost i mogla poslovati, morat će dobiti koncesije na izvore vode i poljoprivredna zemljišta odnosno najmove trgovačkih prostora i prometnih površina. Te odluke donose Vlada, pojedina ministarstva ili jedinice lokalne uprave. Nije poznato kako će, kada će i u kojoj proceduri izvršne vlasti različitih razina udovoljavati zahtjevima novih vlasnika Agrokora te hoće li političke prilike biti još uvijek sklone takvom scenariju.

Danas je službena mantra da se kod Rusa zaduživao Todorić

Bivši izvanredni povjerenik Ante Ramljak i bivša potpredsjednica Vlade Martina Dalić u nekoliko navrata tijekom travnja i svibnja prošle godine javno su izjavljivali da će Agrokor biti rastavljen i prodan u dijelovima jer takav kakav je predstavlja sistemski rizik za Republiku Hrvatsku. Na brifinzima za novinare objašnjavano je da će lex Agrokor spriječiti ruske banke u njihovoj namjeri da preuzmu najvećeg regionalnog poslodavca. Još u siječnju ove godine marljivi novinari zapisivali su riječi medijskih gurua Agrokora kako se nagodba može sklopiti i “bez Sberbanke.”

Danas je službena mantra da se nije Vlada zaduživala kod ruskih banaka nego Ivica Todorić, pa slijedom toga nije Vlada odgovorna što će Rusi kontrolirati Agrokor. Zbog toga treba Banske dvore podsjetiti na vrlo jednostavnu činjenicu: Nagodba nikada nije trebala ni smjela biti samo prilagođena verzija plana “Project Aisle” u kojoj nekoliko američkih fondova naplaćuje svoje nepotrebne i preskupe usluge u procesu izvanredne uprave predajom Agrokora u vlasništvo ruskih banaka, a sve uz golemi trošak savjetničke bulumente i prostituciju malog broja lokalnih vjerovnika.

Hrvatska je u proteklih četvrt stoljeća uspješno gradila svoju autohtonu verziju crony kapitalizma. Postignuta nagodba nije samo potvrda ustrajnosti u njegovoj daljnjoj izgradnji već je i nova prilika za korištenje najboljih ruskih iskustava. U nekim susjednim zemljama spoj lokalne pameti i ruske tehnologije već je dao respektabilne rezultate. “Neliberalne demokracije” i likovi poput Viktora Orbana, Aleksandra Vučića i Milorada Dodika samo su logične izvedenice takvih simbioza. Pobjeda u Sočiju tu ništa ne mijenja. Puno su važnije odluke VTS-a.

Goranko Fižulić
Poduzetnik
25 članaka Više o autoru