Okej, retoričko pitanje iz naslova ne podrazumijeva smiješnu Vladu političkog wannabea Tima Oreškovića, kojeg je Tomislav Karamarko pokušao instalirati kao svoju premijersku marionetu, koja je zasluženo propala poslije pola godine, i koja nije imala ni najmanji politički legitimitet Međutim, govorimo li o svim drugim hrvatskim Vladama u ovom stoljeću, slučaj pokušaja kupnje izraelskih F-16 nameće zaključak da je Vlada Andreja Plenkovića uvjerljivo najnesposobnija. Baš ekscentrično nesposobna. Ona je toliko nesposobna, da je uspjela ugroziti nacionalnu sigurnost. Ovdje, prvo, želim ponoviti da sam smatrao kako je kupnja izraelskih F-16 Barak dobar izbor za Hrvatsku. I to zbog tri razloga.
Prvo, posve je neophodno, i tehnološki i sigurnosno, da Republika Hrvatska obnovi svoje ratno zrakoplovstvo (pa makar i sa starim avionima). Drugo, za Hrvatsku i dalje, nažalost, opterećenu sindromom revalorizacije NDH, itekako je korisno da ulazi u strateške poslove s Izraelom. I treće, najveći domaći autoriteti, poput generala Antuna Tusa, prvog zapovjednika Hrvatske vojske i svojedobnog zapovjednika Ratnog zrakoplovstva Jugoslavenske narodne armije, blagoslovili su kupnju izraelskih F-16. General Tus, čovjek koji je uvijek bio na suprotnoj strani od HDZ-ove, i koji nikad nije bio opterećen ni najmanjim dodirom s bilo čim koruptivnim, zaista jest dovoljno jak autoritet da bi ga oni, koji znaju manje, trebali poslušati.
Cijela stvar zvuči kao vic iz Alana Forda
Međutim, sve što se kasnije dogodilo oko realizacije kupnje izraelskih šesnaestica, a što, po svemu sudeći, vodi prema propasti cijelog posla, nadmašuje procjenu je li Hrvatska odabrala adekvatne borbene avione. Ovdje se sada radi o nečem sasvim drugom.
Hrvatska Vlada, čini se, nije znala kako da kupi borbene avione. Naime, danas je sasvim razvidno da Sjedinjene Države ne žele nikome, pa ni nama prodavati svoje ratne avione, koji su prekonfigurirani u nekoj drugoj zemlji, u ovom slučaju u Izraelu. Hrvatska je, dakle, sklopila posao o kupnji aviona s Izraelom, a da Plenkovićeva Vlada prethodno nije provjerila može li se taj posao uopće realizirati.
E sada, potpuno je nevjerojatno, i zvuči kao vic iz Alana Forda, da država koja kani potrošiti tri i pol milijarde kuna na borbene avione (što, ponavljam, smatram sasvim opravdanim), nije provjerila može li zaista kupiti te avione. Dapače, danas je posve jasno da Hrvatska nije imala baš nikakvo jamstvo za realizaciju posla s Izraelom. Naime, ovih je dana sam ministar obrane Damir Krstičević priznao da je Vlada raspolagala samo američkim predodobrenjem za kupnju šesnaestica, što, naravno, ni pravno ni politički, ne znači ništa obvezujuće. Plenkovićeva se Vlada, dakle, upustila u posao vrijedan pola milijarde eura, i u posao od kvintesencijalnog značaja za nacionalnu sigurnost, bez ijedne čvrste potvrde da se taj posao može realizirati!
Gori stupanj neodgovornosti u ponašanju bilo koje hrvatske Vlade dosad nismo vidjeli.
Potpuno zapanjujuća razina neznanja
Nesposobnošću da kupi borbene zrakoplove Plenkovićeva je Vlada izravno ugrozila nacionalnu sigurnost, jer Hrvatskoj, s obzirom na uistinu opasnu geopolitičku situaciju na Balkanu, kao i na trumpizaciju jednog dijela Europe, neophodno trebaju funkcionalni ratni avioni. Nesposobnošću da kupi borbene zrakoplove, Plenkovićeva je Vlada pokazala kako njena ministarstva i agencije naprosto nisu kompetentni da obavljaju odgovorne državne dužnosti.
Kako je, pobogu, moguće da ni Ministarstvo obrane, ni Ministarstvo vanjskih poslova, ni obavještajne službe nisu znali pod kojim se uvjetima mogu, a pod kojim se uvjetima naprosto ne mogu kupiti američki ratni zrakoplovi od treće strane? Takvo je neznanje potpuno zapanjujuće i ono nadilazi pitanje ostavke Damira Krstičevića, premda bi Krstičević zaista morao podnijeti ostavku najkasnije onoga trenutka kad Hrvatska službeno objavi da je odustala od kupnje izraelskih F 16. Naposljetku, kako je, pobogu, moguće da se sam premijer, koji osobno odgovara i za nacionalnu sigurnost i za investiciju od tri i pol milijarde kuna, nije potrudio doznati pod kojim se uvjetima izraelski F-16 mogu kupiti?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Neviđena razina autentične nesposobnosti
Ovaj nevjerojatni fušeraj, koji bi mogao biti ispravljen jedino nekakvom intervencijom deus ex machina (pa da odjednom Washington promijeni svoj stav i dopusti nam kupnju izraelskih F 16), nameće još nekoliko teških pitanja. Ako, dakle, Plenkovićeva Vlada nije kadra obaviti posao u sferi najviše nacionalne sigurnosti, gdje su improvizacije nedopuštene, tko nam garantira da je ta ista, Plenkovićeva Vlada, kompetentnija u bilo kojem drugom ozbiljnijem zahvatu?
Od Agrokora, gdje Goranko Fižulić iz dana u dan dokazuje kako je Vlada omogućila lešinarskim fondovima da opljačkaju najveću hrvatsku kompaniju, preko LNG-a, čija se financijska konstrukcija naočigled raspada, do potrage za fantomskim strateškim partnerom Uljanika i 3. maja. O skandaloznoj turističkoj politici Plenkovićeve vlade da i ne govorimo. Bojimo se, doista, da se u ovom stoljeću još nismo suočili s tolikom razinom autentične nesposobnosti, kao u Plenkovićevu kabinetu. A sama se Plenkovićeva Vlada održava na koruptivnom modelu kupoprodaje saborskih zastupnika. Živimo, dakle, u vrijeme potpune državne nesposobnosti i dominantne političke korupcije. Što, uostalom, često ide zajedno.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Je li slučaj avioni konačno dokazao da je Plenkovićeva Vlada najnesposobnija hrvatska Vlada u ovom stoljeću?
Nesposobnošću da kupi borbene zrakoplove, Vlada je pokazala kako njena ministarstva i agencije naprosto nisu kompetentni da obavljaju odgovorne državne dužnosti
Ovaj nevjerojatni fušeraj nameće nekoliko teških pitanja. Ako, dakle, Plenkovićeva Vlada nije kadra obaviti posao u sferi najviše nacionalne sigurnosti, gdje su improvizacije nedopuštene, tko nam garantira da je ta ista, Plenkovićeva Vlada, kompetentnija u bilo kojem drugom ozbiljnijem zahvatu? Od Agrokora, preko LNG-a, do potrage za fantomskim strateškim partnerom Uljanika i 3. maja. Bojimo se, doista, da se u ovom stoljeću još nismo suočili s tolikom razinom autentične nesposobnosti, kao u Plenkovićevu kabinetu
Okej, retoričko pitanje iz naslova ne podrazumijeva smiješnu Vladu političkog wannabea Tima Oreškovića, kojeg je Tomislav Karamarko pokušao instalirati kao svoju premijersku marionetu, koja je zasluženo propala poslije pola godine, i koja nije imala ni najmanji politički legitimitet Međutim, govorimo li o svim drugim hrvatskim Vladama u ovom stoljeću, slučaj pokušaja kupnje izraelskih F-16 nameće zaključak da je Vlada Andreja Plenkovića uvjerljivo najnesposobnija. Baš ekscentrično nesposobna. Ona je toliko nesposobna, da je uspjela ugroziti nacionalnu sigurnost. Ovdje, prvo, želim ponoviti da sam smatrao kako je kupnja izraelskih F-16 Barak dobar izbor za Hrvatsku. I to zbog tri razloga.
Prvo, posve je neophodno, i tehnološki i sigurnosno, da Republika Hrvatska obnovi svoje ratno zrakoplovstvo (pa makar i sa starim avionima). Drugo, za Hrvatsku i dalje, nažalost, opterećenu sindromom revalorizacije NDH, itekako je korisno da ulazi u strateške poslove s Izraelom. I treće, najveći domaći autoriteti, poput generala Antuna Tusa, prvog zapovjednika Hrvatske vojske i svojedobnog zapovjednika Ratnog zrakoplovstva Jugoslavenske narodne armije, blagoslovili su kupnju izraelskih F-16. General Tus, čovjek koji je uvijek bio na suprotnoj strani od HDZ-ove, i koji nikad nije bio opterećen ni najmanjim dodirom s bilo čim koruptivnim, zaista jest dovoljno jak autoritet da bi ga oni, koji znaju manje, trebali poslušati.
Cijela stvar zvuči kao vic iz Alana Forda
Međutim, sve što se kasnije dogodilo oko realizacije kupnje izraelskih šesnaestica, a što, po svemu sudeći, vodi prema propasti cijelog posla, nadmašuje procjenu je li Hrvatska odabrala adekvatne borbene avione. Ovdje se sada radi o nečem sasvim drugom.
Hrvatska Vlada, čini se, nije znala kako da kupi borbene avione. Naime, danas je sasvim razvidno da Sjedinjene Države ne žele nikome, pa ni nama prodavati svoje ratne avione, koji su prekonfigurirani u nekoj drugoj zemlji, u ovom slučaju u Izraelu. Hrvatska je, dakle, sklopila posao o kupnji aviona s Izraelom, a da Plenkovićeva Vlada prethodno nije provjerila može li se taj posao uopće realizirati.
E sada, potpuno je nevjerojatno, i zvuči kao vic iz Alana Forda, da država koja kani potrošiti tri i pol milijarde kuna na borbene avione (što, ponavljam, smatram sasvim opravdanim), nije provjerila može li zaista kupiti te avione. Dapače, danas je posve jasno da Hrvatska nije imala baš nikakvo jamstvo za realizaciju posla s Izraelom. Naime, ovih je dana sam ministar obrane Damir Krstičević priznao da je Vlada raspolagala samo američkim predodobrenjem za kupnju šesnaestica, što, naravno, ni pravno ni politički, ne znači ništa obvezujuće. Plenkovićeva se Vlada, dakle, upustila u posao vrijedan pola milijarde eura, i u posao od kvintesencijalnog značaja za nacionalnu sigurnost, bez ijedne čvrste potvrde da se taj posao može realizirati!
Gori stupanj neodgovornosti u ponašanju bilo koje hrvatske Vlade dosad nismo vidjeli.
Potpuno zapanjujuća razina neznanja
Nesposobnošću da kupi borbene zrakoplove Plenkovićeva je Vlada izravno ugrozila nacionalnu sigurnost, jer Hrvatskoj, s obzirom na uistinu opasnu geopolitičku situaciju na Balkanu, kao i na trumpizaciju jednog dijela Europe, neophodno trebaju funkcionalni ratni avioni. Nesposobnošću da kupi borbene zrakoplove, Plenkovićeva je Vlada pokazala kako njena ministarstva i agencije naprosto nisu kompetentni da obavljaju odgovorne državne dužnosti.
Kako je, pobogu, moguće da ni Ministarstvo obrane, ni Ministarstvo vanjskih poslova, ni obavještajne službe nisu znali pod kojim se uvjetima mogu, a pod kojim se uvjetima naprosto ne mogu kupiti američki ratni zrakoplovi od treće strane? Takvo je neznanje potpuno zapanjujuće i ono nadilazi pitanje ostavke Damira Krstičevića, premda bi Krstičević zaista morao podnijeti ostavku najkasnije onoga trenutka kad Hrvatska službeno objavi da je odustala od kupnje izraelskih F 16. Naposljetku, kako je, pobogu, moguće da se sam premijer, koji osobno odgovara i za nacionalnu sigurnost i za investiciju od tri i pol milijarde kuna, nije potrudio doznati pod kojim se uvjetima izraelski F-16 mogu kupiti?
Neviđena razina autentične nesposobnosti
Ovaj nevjerojatni fušeraj, koji bi mogao biti ispravljen jedino nekakvom intervencijom deus ex machina (pa da odjednom Washington promijeni svoj stav i dopusti nam kupnju izraelskih F 16), nameće još nekoliko teških pitanja. Ako, dakle, Plenkovićeva Vlada nije kadra obaviti posao u sferi najviše nacionalne sigurnosti, gdje su improvizacije nedopuštene, tko nam garantira da je ta ista, Plenkovićeva Vlada, kompetentnija u bilo kojem drugom ozbiljnijem zahvatu?
Od Agrokora, gdje Goranko Fižulić iz dana u dan dokazuje kako je Vlada omogućila lešinarskim fondovima da opljačkaju najveću hrvatsku kompaniju, preko LNG-a, čija se financijska konstrukcija naočigled raspada, do potrage za fantomskim strateškim partnerom Uljanika i 3. maja. O skandaloznoj turističkoj politici Plenkovićeve vlade da i ne govorimo. Bojimo se, doista, da se u ovom stoljeću još nismo suočili s tolikom razinom autentične nesposobnosti, kao u Plenkovićevu kabinetu. A sama se Plenkovićeva Vlada održava na koruptivnom modelu kupoprodaje saborskih zastupnika. Živimo, dakle, u vrijeme potpune državne nesposobnosti i dominantne političke korupcije. Što, uostalom, često ide zajedno.