“Moj prvi exit dogodio se na drugoj godini fakulteta. Prodao sam svoju internetsku tražilicu za filmove, serije i glazbu jednom poduzetniku iz Turske. Od prodaje sam, između ostalog, kupio sebi novi laptop i bratu Xbox. Brat mi je pomogao oko te tražilice pa smo imali dogovor da, ako je ikada uspijem prodati i zaraditi dovoljno, kupit ću mu Xbox. Za studentske prilike to je bilo mnogo”, kaže Ivan Burazin kroz smijeh.

Ovu anegdotu prepričava u šali. Pod exit Burazin zapravo misli na situaciju u kojoj osnivač tvrtke, nakon što je poslovanje doveo na održivu razinu, prodaje sve dionice tvrtke nekom većem igraču, a nije baš uobičajena praksa da se taj izraz koristi i kod prodaje amaterskih internetskih tražilica za nekoliko tisuća dolara. Kako god, Burazin je od tada pokrenuo vlastitu IT tvrtku, a zatim je s kolegom Vedranom Jukićem pokrenuo startup Codeanywhere koji je do danas privukao stotine tisuća dolara investicija, a onda je posve usput utemeljio i vodeću domaću developersku konferenciju – Shift.

Kako je došao do prvog biznisa

Burazin je rođen u Kanadi, u Torontu, i tamo je živio do kraja srednje škole. “U Kanadi sam se zainteresirao za računala i informatiku, kao i valjda većina ljudi, kroz videoigre. U to vrijeme smo svoje slobodno vrijeme provodili igrajući se na igraćim konzolama; na Nintendu, Sega MegaDriveu i slično. I tako, malo po malo, naručivao sam specijalizirane časopise, uglavnom zbog igrica. Usput sam čitao i o informatičkim tvrtkama: kako rade, što rade, kako posluju – i to me zaintrigiralo. Po završetku srednje škole sam došao u Split, a kada sam 2000. godine upisivao fakultet, logično je bilo da upišem računarstvo”, kaže.

Na prvoj je godini fakulteta iz hobija razvio tu svoju tražilicu, zvanu Gappon, digao je do razine da zarađuje oko 1000 kuna mjesečno, a onda odradio i taj svoj prvi exit. “I tako, negdje na trećoj godini fakulteta zaposlio sam se kao sistemski inženjer u jednoj splitskoj tvrtki.” Tamo je radio tri godine, došao do mjesta voditelja informatičkog odjela, a u međuvremenu je završio fakultet i odlučio se izdvojiti. “Dakle, u odjelu u kojem sam radio pod sobom sam imao još dvoje ljudi. Došao sam na ideju da taj odjel pretvorim u vlastitu tvrtku. Ideja je bila da nam tadašnja tvrtka i dalje isplaćuje bruto plaće koje nam je plaćala do tada, ali bi odjel u kojem smo radili postao izdvojena tvrtka kojoj bi se outsourcali poslovi, a mi bismo mogli raditi i za druge klijente.

No, mali problem je bio kako to reći šefu. Na jednom službenom putovanju dogovorio sam sastanak s njim. Svašta mi je u tom trenu prolazilo glavom, glas mi je drhtao. Bilo me malo strah. Čovjek mi je ipak bio šef, stariji, iskusniji i cijenio sam ga. U jednom trenutku sam mu prepričao svoju ideju. Njegov je prvi odgovor bio – ne. Ipak, nakon malo uvjeravanja je rekao: ‘Ma hajde! Dobar si, idemo raditi’. Tjedan dana iza toga već sam osnovao svoju prvu tvrtku, Procedo, koja mi je bila prvi pravi biznis i koju imam i danas”, kaže Burazin.

Kako je prvi put vidio Codeanywhere

“Među prvim klijentima Proceda bila je jedna banka iz Splita, a voditelj IT odjela te banke bio je Vedran Jukić. Mi smo se površno poznavali, ali kako smo komunicirali kroz posao, počeli smo se i više družiti. Postali smo prijatelji. I jedan dan me on nazove da dođem do njega, da mi želi nešto pokazati. Dođem ja tako do njega, Jukić mi pokaže ekran i kaže: ‘Vidi ovo’. Na ekranu je bila bijela pozadina i crni tekst. Inače, programi za kodiranje obično imaju tekst u različitim bojama na crnoj pozadini”, pojašnjava.

To što mu je Jukić pokazivao bila je inicijalna, jednostavnija verzija nečega što će kasnije postati njihova zajednička tvrtka Codeanywhere. “Pokušat ću vam objasniti plastično. Dakle, većina ljudi na svojim računalima ima instaliran Word. Na svom računalu bez problema možete raditi u Word dokumentu, ali kada ugasite svoje računalo i odete kod babe, s njezinog računala koristeći njezin Word ne možete raditi u dokumentu u kojem ste radili kod kuće. U tom trenutku nastupa Google Docs.

Dakle, u Google Docsu, na internetu je ‘pohranjen’ vaš Word dokument, te koristeći se internetom možete ući u dokument s bilo kojeg računala i raditi u njemu. I doma i kod babe. Vedran je meni zapravo pokazivao Google Docs za programere. Programeri su također mogli programirati samo na svojim računalima, a Vedran je došao na ideju da mogu programirati i s babinog računala”, priča. Nekoliko dana prije toga na TechCrunchu je pročitao vijest da je Google kupio tvrtku Writely koja je razvijala tehnologiju iz koje je nastao Google Docs. “Shvatio sam kako je to slično i rekao Vedranu da je to genijalna ideja koja sigurno vrijedi milijune. On mi je na to, pomalo nepovjerljivo, rekao: ‘Evo tebi pola ideje, a ti meni zaradi novac.’ Rukovali smo se, i to je bilo to”, kaže.

Prva investicija i dječje bolesti

Tvrtku su nazvali Codeanywhere (programiraj bilo gdje), kako kaže Burazin, zato što to najplastičnije moguće opisuje što tvrtka radi. Ispočetka su na projektu radili iz hobija jer su obojica bili zaposleni. “Neko vrijeme smo proizvod držali na ledu. U tom trenutku tehnologija još uvijek nije bila spremna da se proizvod i komercijalizira. Nismo nikoga zapošljavali, no imali smo troškove. Trebalo je platiti servere, dizajn i drugo. Godine 2012. sam se počeo raspitivati i tražiti nekog investitora koji bi nam pomogao, no nitko nije bio zainteresiran. U to vrijeme ta scena nije baš bila razvijena u Hrvatskoj. Na sreću, poznavao sam Tomislava Tukića, splitskog poduzetnika kojem sam predstavio proizvod. On mi je rekao – ‘može investicija 26 za 26’. Dvadeset šest tisuća eura za dvadeset šest posto tvrtke. Bio je to dosta velik udio, ali nama je trebao novac, a nitko drugi nije htio investirati. Osim toga, Tukić je bio izvrstan investitor koji nam je pružao podršku”, kaže Burazin.

Novac im je, kaže, trebao za razvoj, ali i za marketing. Kada imate startup tog tipa, uobičajena praksa pri traženju investitora i razvoja tvrtke je odlazak na različita startup natjecanja i konferencije iz branše na kojima se prezentiraju proizvodi, prezentira brend i prikupljaju investicije. “I mi smo nakon prve investicije s Codeanywhereom išli svugdje. Bili smo na konferencijama u Pekingu, Beču, New Yorku, baš svugdje. Konferencije su koncipirane tako da imaju i natjecateljski dio i da, ako se vaš startup kvalificira u najboljih 20, imate priliku svoj proizvod predstaviti na pozornici ispred žirija koji čine novinari, investitori i ostali ljudi iz branše. Ako ste dobri, osvojite nagradu ili investiciju, ili mediji pišu o vama“, objašnjava Burazin.

“Išli smo na bezbroj tih konferencija i svugdje smo ušli u tih top 10 ili 15, ali nigdje, baš nigdje nam nitko nije htio dati nijedan dolar investicije. I onda te to počne frustrirati. Ono baš depresija, razočaranje”, ističe Burazin. Iz sadašnje perspektive bilo mu je jasno i zašto je to tako. “Mi smo tada bili kauboji. Nismo imali odgovore na važna pitanja koja su zanimala investitore: ‘Što ćete ako Google uđe u vaš prostor? Koja vam je go-to-market strategija?’ i slično. Napravili smo stranicu koja je zarađivala nešto sitno, nekoliko tisuća dolara mjesečno, a nismo imali plan ni kako ni zašto. Funkcionirali smo na Freemium modelu, odnosno na način da se Codeanywhere može do jedne mjere koristiti besplatno, ali da se premium model naplaćuje od 3 do 50 dolara mjesečno. Danas je taj model mnogo kompleksniji”, kaže.

Kako su privukli 600.000 dolara investicije

Ako ste mislili da sada dolazi pasus o samosažaljenju, morat ćemo vas razočarati. “I onda smo hakirali jednu stranicu i dobili investiciju od 600.000 dolara”, prisjeća se Burazin. “Dobro, nismo hakirali, to je pogrešna riječ. Samo smo shvatili na kojem načelu ta stranica funkcionira i to iskoristili. Dakle, postoji stranica koja se zove Angel list – a “angel” se odnosi na anđele investitore. Najjednostavnije, to su pojedinci koji ulažu u tvrtke u ranim fazama razvoja. Stranica Angel list sadrži zapravo listu zanimljivih startupova i funkcionira kao neka društvena mreža za investitore i startupove. I mi smo shvatili na koji se način biraju startupovi koji su predstavljeni na naslovnoj stranici.

Važno je biti na prvoj stranici jer si tako mnogo vidljiviji investitorima. Shvatili smo da se na naslovnoj stranici objavljuju startupovi koji u kratkom vremenu dobiju veliki broj followera, s tim da svi followeri naravno ‘ne vrijede’ jednako. Bilo je važno da vas prate poznati investitori i utjecajni ljudi iz branše. Kako smo često odlazili na konferencije, imali smo priliku doći i upoznati se s utjecajnim ljudima, trudili smo se s njima i održavali kontakte. Svima koje bismo upoznali poslali smo e-mail i zamolili ih za uslugu, da nas prate na Angel list stranici. Tako smo naglo skupili 200-300 jako važnih followera i predstavili su nas na naslovnoj stanici, a Angel list je poslao newsletter gdje su predstavili najboljih pet startupova tog dana”, kaže.

“Malo zatim javio mi se jedan gospodin iz SAD-a mailom u kojem je pisalo: ‘Pozdrav, imam uspješan posao s najmom servera i htio bih licencirati vašu tehnologiju. Znači ne investirati, nego licencirati.’ Vedran i ja smo razgovarali o tome. Nismo imali u planu licenciranje, ali smo se dogovorili da ćemo puknuti neku cijenu, dati mu ponudu, pa što bude. Ne sjećam se točno iznosa, ali mislim da je bio dosta visok. Nakon nekog kratkog pregovaranja, povuci – potegni, svidjeli smo mu se, pa je ipak odlučio investirati i konačni dogovor je pao na 600.000 dolara investicije i udio od 40 posto u tvrtki. Novac nam je sjeo na račun nakon otprilike osam mjeseci i bili smo izvan sebe. Meni je fascinantno to što smo se u tom razdoblju možda dva, tri puta s investitorom čuli i izmijenili nekoliko mailova. Nikada nije došao u Split da nas upozna”, prisjeća se.

Do 100.000 korisnika u pet minuta

Nakon te investicije morali su prestati biti kauboji. Jukić je dao otkaz u banci, a Burazin se povukao iz svoje tvrtke i počeli su se baviti isključivo Codeanywhereom. “Dobili smo prvog pravog investitora koji je dobio i veliki udio u tvrtki. Morali smo promijeniti i način poslovanja. Bilo je jako važno kamo novac ide. U tom trenutku smo počeli zapošljavati, počeli smo ulagati u marketing i razvoj – postali smo ozbiljni”, govori Burazin. Toliko ozbiljni da su 2014. godine, odnosno godinu dana nakon primljene investicije, ušli u finale na TechCrunch Disruptu, jednoj od najvažnijih tech konferencija uopće. “Bilo je to u New Yorku. Izlagao sam pet minuta, a nakon što sam se spustio s pozornice, u tih pet minuta dobili smo novih 100.000 korisnika. Samo za usporedbu, tada smo ukupno imali 500.000 korisnika”, priča. Danas, četiri godine kasnije, Codeanywhere ima ukupno milijun i 200 tisuća korisnika.

Nekako usput, dok se sve to događalo, Burazin je pokrenuo tehnološku konferenciju – SHIFT, koja će se ove godine sedmi put održati u Splitu. “Dakle, 2011. godine Codeanywhere je još bio u povojima. Te smo godine prvi put išli na jedan event, konferenciju u Beču. Konferencija je nazvana Startup Week Vienna, a u međuvremenu je promijenila ime u Pioneers. Uglavnom, tamo smo prezentirali svoj proizvod, družili se i ja sam upoznao osnivače te konferencije. Meni se to jako svidjelo. Bio sam oduševljen idejom i energijom na konferenciji. Bilo mi je i malo krivo što tako nečega nema u Hrvatskoj. To sam ispričao osnivačima te konferencije u Beču i kroz razgovor smo došli na ideju da nešto slično organiziramo u Hrvatskoj”, kaže.

Prvi Shift i mali nesporazum

Već iduće godine, 2012., organizirana je prva konferencija u Splitu. Bila je to preteča današnjeg Shifta i zvala se StartupLive Split. Zamišljena je kao manja sestrinska konferencija bečkog Startup Weeka. “Tu se dogodilo nekoliko pogrešaka jer nisam detaljno pročitao upute koje smo dobili iz Beča. Naime, kao njihov poddogađaj, što smo zapravo trebali biti, nismo smjeli konkurirati njihovom glavnom eventu, konferenciji u Beču. Trebale su to biti samo radionice u koje bismo uključili startupove, koje bismo imali priliku prezentirati i izložiti svoje ideje. Mi smo, umjesto toga, napravili pravu konferenciju sa 250 sudionika i uglednih govornika. Prvi Shift smo organizacijski odradili nekoliko prijatelja i ja. Na otvorenju smo se rasplakali od sreće. Večer prije otvorenja imali smo samo 20 prijavljenih sudionika, a tu posljednju večer ih se prijavilo više od 200.

Međutim, kada su stigli gosti iz Beča i vidjeli da to baš i nije mali događaj, situacija je bila blago nezgodna. No, sve smo uspjeli primiriti, ispričao sam se i na kraju je sve ipak bilo u redu. Sad smo dobri prijatelji”, kaže Burazin. Sljedeće godine, logično, nisu mogli raditi poddogađaj Startup Weeka Vienna, već su morali napraviti vlastiti brend, identitet i tako je nastao Shift. “Ideju smo uspjeli razviti jer sam dosta često išao na inozemne konferencije s Codeanywhereom i tamo hvatao ljude da budu govornici na Shiftu. Tako smo uspijevali dovesti ljude iz Googlea, Amazona, Netflixa i slično. Slali smo im fotografije mora, Bačvica, Splita. Često se događalo i da bi im se sve to svidjelo pa bi nas pitali mogu li povesti ženu ili muža. Mi bismo rekli da nema problema. Bilo nam je jako važno da skupimo govornike za konferenciju. To nam je stvorilo druge probleme, financijske. Prve tri godine Shift je ostvarivao gubitak, od 10 do 80 tisuća kuna. Nismo mogli pokrivati troškove od sponzorskih ugovora i prodaja kotizacija jer smo htjeli da to i organizacijski i profilom sugovornika bude na visokoj razini”, kaže.

Canneski festival za developere

Shift je, kaže, zamišljen kao neka vrsta canneskog festivala za startupove. “Mislili smo da će ta scena tijekom razdoblja od pet godina buknuti, da će se na tržištu pojavljivati sve veći broj kvalitetnih startupova koji će doći na konferenciju, a s njima i sve ostalo što prati IT industriju. To se nije dogodilo. Startup scena je malo zamrla. Ljudi koji su po nekoj logici trebali biti startupovci radije su se zapošljavali kao developeri, pa smo se i mi morali prilagoditi. Shift je danas developerska konferencija, što je zapravo bio i logičan slijed budući da s tvrtkom, odnosno proizvodom Codeanywherea, prije svega targetiramo developere, pa je Codeanywhere postao glavni sponzor Shifta. Ako Shift izgubi novac, Codeanywhere ga pokrije”, kaže Ivan Burazin.

Shift je danas najveća developerska konferencija u Hrvatskoj i jedna od vodećih u regiji. Prošle godine su imali 1100 gostiju iz IT industrije, a ove godine očekuju više od 1300. “Možda to zvuči malo otrcano, ali Shift je duhom i sadržajem više američka, nego hrvatska konferencija. Najveći broj govornika su stranci, najčešće Amerikanci. Kroz izbor govornika želimo ljudima koji dođu približiti taj američki duh; da je moguće osnovati tvrtku i prodati je za milijardu dolara. Kroz Shift su prošli neki od naših najboljih startupova, na primjer PhotoMath, BellaBeat i Oradian. Oni su prijašnjih godina bili pobjednici na konferenciji, a sada su već lideri u svojim sektorima. Povukli su investicije i razvili svoje proizvode koji sad rastu na tržištu”, govori Burazin i dodaje da je Shiftu Split ogromna prednost. Kako je cilj da to postane neka vrsta Cannesa za tech, onda im, kaže, Dioklecijanova palača, more, splitski HNK, gdje se sve događa, idu na ruku.

“Shift je poseban najviše zbog nekih neformalnih situacija. Na primjer, prije nekoliko godina na konferenciji je gostovao Justin Kan, pokretač Twitch TV-a koji je prodan za 970 milijuna dolara. Nakon što je službeni party bio gotov, Kan, COO Zynge (poznati po igricama za Facebook, Farmville), ja i još nekoliko sudionika otišli smo do benzinske, kupili pivo, čips, sjeli na zidić i dočekali jutro. To se baš i ne događa na drugim konferencijama. Sljedeći dan sam radio intervju s gospodinom Kanom na pozornici i on je u tom razgovoru rekao nešto što mi je bilo super: ‘Znaš, jedino što ti treba je ustrajnost. Ja nisam neki direktor, nisam ni neki developer, a i loš sam marketingaš. Ali sam gurao svoj startup dok ga nisam prodao za gotovo milijardu dolara. Ja želim da sudionici Shifta čuju takve priče”, kaže Burazin.

---

Producirano u radionici TG Studija, Telegramove in-house agencije za nativni marketing. Sadržaj omogućuje najbolja mreža u Hrvatskoj.