SDP-ova subotnja konvencija nije se pretvorila u potpuni debakl hrvatske socijaldemokracije, kao što se ponegdje očekivalo, pa i javno prognoziralo. Dapače, SDP-ov glavni ovogodišnji skup, koji je počeo pjesmom Zastave, nostalgičnim podsjećanjem na trijumfalni 3. siječanj 2000. godine, pokazao je stanovitu zrelost najveće hrvatske opozicijske stranke. Prvo, u SDP-u nije došlo ni do raskola, ni do prežestokih osobnih ili programskih polemika. SDP je, kad već nije postignut konsenzus oko Bernardićeve smjene i njegova nasljednika, subotnju konvenciju odradio pristojno, mirno i uz solidnu kontrolu štete. SDP je, dakle, bar donekle zaštitio svoj brand.
Drugo, dobro je da je u stranačkom vrhu afirmirano pravo na drukčije mišljenje, za što su osobito zaslužni Mirando Mrsić i Peđa Grbin: to se, pravo, ponovimo, nije pretvorilo u okidač za raskol ili za nepristojnu razinu verbalnih sukoba. Dapače, ovih se dana čini kako HDZ pati od većih ideoloških razlika nego SDP. HDZ-ova unutarnja bitka oko Istanbulske konvencije oporija je i fundamentalnija od bilo kojeg sukoba u SDP-u. Naposljetku, novi se SDP-ov program, zove Za dobro društvo, što je zaista odličan naziv, baš kao da su ga smislili Bruketa i Žinić. Hrvatska je uistinu u kroničnom deficitu bilo čega dobrog, i Hrvatska, želi li napredovati, zaista mora postati bolje društvo od sadašnjeg: humanije, inteligentnije, kompetitivnije, hrabrije, pravednije i slobodnije.
Novi program u kojem nema ničega
I tu prestaju svi komplimenti jučerašnjoj konvenciji Socijaldemokratske partije. I počinju kritike. Prije svega, u dobro nazvanom programu ne piše baš ništa politički ili vrijednosno esencijalno. Radi se o skupini uobičajenih političkih fraza, bez ijednog presudnog, strateškog naglaska, na kojem se mogu temeljiti buduće SDP-ove izborne kampanje. Dalje, SDP je u očiglednoj krizi. Kad je tako velika stranka u krizi, logično je da njeno tijelo samo proizvodi nove kandidate za lidere.
Nažalost, na jučerašnjem skupu nismo vidjeli ni jednog hrvatskog Kevina Kühnerta; gospodin Kühnert je onaj mladi čovjek koji je tijekom dugih njemačkih pregovora o formiranju Velike koalicije postao zvijezda europskih medija i njemačke i europske lijevo liberalne scene (premda se protivio Koaliciji). Kühnert je donedavno bio gotovo anoniman, ali ga je dramatično stanje u SPD-u lansiralo u fokus političkog života najvažnije europske države.
SDP, nažalost, više ne proizvodi mlade političare, s dovoljno strasti i razumijevanja politike, koji su se kadri nametnuti na stranačkoj i na nacionalnoj sceni (što bi trebalo biti relativno lako, s obzirom na zaista slabašne potencijale vodstva Socijaldemokratske partije).
Još uvijek nemamo pojma što je SDP danas
Zatim, posve je nevjerojatno da SDP nje poantirao na gigantskom problemu koji se upravo otvara pred Andrejom Plenkovićem i njegovom Vladom. Statistike kažu da proizvodnja u Hrvatskoj pada treći mjesec zaredom, što se nije dogodilo od 2013. godine. BDP istodobno raste sporije od procjena. Plenkovićeva Vlada nije, dakle, uspjela iskoristiti pozitivne globalne ekonomske trendove, nego nas je, kad je riječ o proizvodnji, vratila u još uvijek kriznu 2013. godinu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Statistički dokazani neuspjeh Vladine ekonomske politike naprosto je morao dominirati Bernardićevim jučerašnjim govorom, budući da je riječ o najvažnijem pojedinačnom, i to posve nespornom podatku, koji svjedoči o nesposobnosti HDZ-ove Vlade. I na kraju, najgore od svega, iz svih izvještaja koje smo vidjeli i pročitali o SDP-ovoj subotnjoj konvenciji, ostalo nam je potpuno nejasno što je to SDP danas, i čime SDP planira privući nove naraštaje birača, koji su ili apolitični, ili misle da su SDP i HDZ jednako grozni, ili zaista vjeruju populizmu Živog zida i drugih prosvjednih političara.
SDP je i jučer, nažalost, potvrdio manjak političke kreativnosti, ozbiljnog, utemeljenog intelektualizma (koji u primjesama svojedobno jest postojao u toj stranci ), kao i manjak eritrocita kad je riječ o političkim strastima i o volji za dolazak na vlast. Doista ne znamo kako Socijaldemokratska partija misli pobijediti na bilo kojim izborima, osim ako ne računa na ozbiljan raskol u Hrvatskoj demokratskoj zajednici.
Članak se nastavlja ispod oglasa
OK, SDP se na Konvenciji nije osramotio, ali posve je jasno da ovakvi nemaju šanse
SDP-ova konvencija donijela je nešto dobrih i još više loših vijesti za glavnu oporbenu stranku
SDP je i u subotu, nažalost, potvrdio manjak političke kreativnosti, ozbiljnog, utemeljenog intelektualizma (koji u primjesama svojedobno jest postojao u toj stranci ), kao i manjak eritrocita kad je riječ o političkim strastima i o volji za dolazak na vlast. Doista ne znamo kako Socijaldemokratska partija misli pobijediti na bilo kojim izborima, osim ako ne računa na ozbiljan raskol u Hrvatskoj demokratskoj zajednici
SDP-ova subotnja konvencija nije se pretvorila u potpuni debakl hrvatske socijaldemokracije, kao što se ponegdje očekivalo, pa i javno prognoziralo. Dapače, SDP-ov glavni ovogodišnji skup, koji je počeo pjesmom Zastave, nostalgičnim podsjećanjem na trijumfalni 3. siječanj 2000. godine, pokazao je stanovitu zrelost najveće hrvatske opozicijske stranke. Prvo, u SDP-u nije došlo ni do raskola, ni do prežestokih osobnih ili programskih polemika. SDP je, kad već nije postignut konsenzus oko Bernardićeve smjene i njegova nasljednika, subotnju konvenciju odradio pristojno, mirno i uz solidnu kontrolu štete. SDP je, dakle, bar donekle zaštitio svoj brand.
Drugo, dobro je da je u stranačkom vrhu afirmirano pravo na drukčije mišljenje, za što su osobito zaslužni Mirando Mrsić i Peđa Grbin: to se, pravo, ponovimo, nije pretvorilo u okidač za raskol ili za nepristojnu razinu verbalnih sukoba. Dapače, ovih se dana čini kako HDZ pati od većih ideoloških razlika nego SDP. HDZ-ova unutarnja bitka oko Istanbulske konvencije oporija je i fundamentalnija od bilo kojeg sukoba u SDP-u. Naposljetku, novi se SDP-ov program, zove Za dobro društvo, što je zaista odličan naziv, baš kao da su ga smislili Bruketa i Žinić. Hrvatska je uistinu u kroničnom deficitu bilo čega dobrog, i Hrvatska, želi li napredovati, zaista mora postati bolje društvo od sadašnjeg: humanije, inteligentnije, kompetitivnije, hrabrije, pravednije i slobodnije.
Novi program u kojem nema ničega
I tu prestaju svi komplimenti jučerašnjoj konvenciji Socijaldemokratske partije. I počinju kritike. Prije svega, u dobro nazvanom programu ne piše baš ništa politički ili vrijednosno esencijalno. Radi se o skupini uobičajenih političkih fraza, bez ijednog presudnog, strateškog naglaska, na kojem se mogu temeljiti buduće SDP-ove izborne kampanje. Dalje, SDP je u očiglednoj krizi. Kad je tako velika stranka u krizi, logično je da njeno tijelo samo proizvodi nove kandidate za lidere.
Nažalost, na jučerašnjem skupu nismo vidjeli ni jednog hrvatskog Kevina Kühnerta; gospodin Kühnert je onaj mladi čovjek koji je tijekom dugih njemačkih pregovora o formiranju Velike koalicije postao zvijezda europskih medija i njemačke i europske lijevo liberalne scene (premda se protivio Koaliciji). Kühnert je donedavno bio gotovo anoniman, ali ga je dramatično stanje u SPD-u lansiralo u fokus političkog života najvažnije europske države.
SDP, nažalost, više ne proizvodi mlade političare, s dovoljno strasti i razumijevanja politike, koji su se kadri nametnuti na stranačkoj i na nacionalnoj sceni (što bi trebalo biti relativno lako, s obzirom na zaista slabašne potencijale vodstva Socijaldemokratske partije).
Još uvijek nemamo pojma što je SDP danas
Zatim, posve je nevjerojatno da SDP nje poantirao na gigantskom problemu koji se upravo otvara pred Andrejom Plenkovićem i njegovom Vladom. Statistike kažu da proizvodnja u Hrvatskoj pada treći mjesec zaredom, što se nije dogodilo od 2013. godine. BDP istodobno raste sporije od procjena. Plenkovićeva Vlada nije, dakle, uspjela iskoristiti pozitivne globalne ekonomske trendove, nego nas je, kad je riječ o proizvodnji, vratila u još uvijek kriznu 2013. godinu.
Statistički dokazani neuspjeh Vladine ekonomske politike naprosto je morao dominirati Bernardićevim jučerašnjim govorom, budući da je riječ o najvažnijem pojedinačnom, i to posve nespornom podatku, koji svjedoči o nesposobnosti HDZ-ove Vlade. I na kraju, najgore od svega, iz svih izvještaja koje smo vidjeli i pročitali o SDP-ovoj subotnjoj konvenciji, ostalo nam je potpuno nejasno što je to SDP danas, i čime SDP planira privući nove naraštaje birača, koji su ili apolitični, ili misle da su SDP i HDZ jednako grozni, ili zaista vjeruju populizmu Živog zida i drugih prosvjednih političara.
SDP je i jučer, nažalost, potvrdio manjak političke kreativnosti, ozbiljnog, utemeljenog intelektualizma (koji u primjesama svojedobno jest postojao u toj stranci ), kao i manjak eritrocita kad je riječ o političkim strastima i o volji za dolazak na vlast. Doista ne znamo kako Socijaldemokratska partija misli pobijediti na bilo kojim izborima, osim ako ne računa na ozbiljan raskol u Hrvatskoj demokratskoj zajednici.