Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa
Piše: Jelena Tešija | Snima: Borko Vukosav/Telegram

Ovo je Celestine, naš najnoviji sugrađanin. Jedan je od samo 3% ljudi koji dobiju azil u Hrvatskoj

Tražitelji azila nisu problem. Ni teret, kako ih nazivaju europski mediji. To su ljudi koji napuštaju svoje zemlje jer im je tamo ugrožen život i najmanje što, kao društvo, možemo napraviti je da im pružimo dobrodošlicu, poštujemo njihova prava i pobrinemo se da proces dobivanja azila bude što manje traumatičan, a u hrvatskom slučaju i manje restriktivan.

“Ja sam nastavio sa svojim životom i želim pričati o svojoj sadašnjosti i budućnosti, a ne o životu prije dolaska ovdje”, kaže mi odmah na početku razgovora, dok nakon treninga sjedimo na klupi na nogometnom terenu kod Mamutice u Travnom, nasmijani novopečeni trener kluba Zagreb 041. Kažem mu da je u redu jer mene ionako zanima drugačija priča od onih više puta napisanih u našim medijima, koje najčešće ne zanimaju prava, status i stvarni problemi tražitelja azila i azilanata. On je Celestine Olisa, ima 33 godine, iz Nigerije je i nedavno je dobio azil u Hrvatskoj. Jedan od rijetkih. Naime, prema najnovijim podacima UNHCR-a, od 4.857 osoba koje su od 2004. godine do svibnja ove godine u Hrvatskoj zatražile azil, dobile su ga, bilo kao azilanti ili stranci pod supsidijarnom zaštitom, tek 152 osobe. Nešto više od 3% u 11 godina.

Tražitelji azila nisu problem. Ni teret, kako ih nazivaju europski mediji. To su ljudi koji napuštaju svoje zemlje jer im je tamo ugrožen život i najmanje što, kao društvo, možemo napraviti je da im pružimo dobrodošlicu, poštujemo njihova prava i pobrinemo se da proces dobivanja azila bude što manje traumatičan, a u hrvatskom slučaju i manje restriktivan. Riječ azil potječe iz grčkog jezika, a označava utočište, pribježište, sklonište. U Hrvatskoj ih, pak, često dočeka nerazumijevanje i dugotrajan proces, što je bio slučaj i s Celestineovom aplikacijom za azil, koja je trajala dobre dvije godine.

KOD MAMUTICE U TRAVNOM TRENIRAJU DEČKI IZ KLUBA ZAGREB 041
KOD MAMUTICE U TRAVNOM TRENIRAJU DEČKI IZ KLUBA ZAGREB 041 Borko Vukosav
TRENER CELESTINE OLISA ANALIZIRA TRENING S IGRAČIMA
TRENER CELESTINE OLISA ANALIZIRA TRENING S IGRAČIMA Borko Vukosav

Iako mi Celestine govori da se ne želi sjećati procesa dobivanja azila jer “zaboraviš na sve jednom kad završi i osjećaj je sjajan”, iz njegovih je riječi jasno da tražiteljima azila nije nimalo lako. On je došao u Hrvatsku 2012. godine i dok je dvije godine čekao da mu azil bude odobren, bio je smješten u hotelu Porin u zagrebačkim Dugavama – mjestu u kojem, uz Kutinu, hrvatska država smješta tražitelje azila. “To je bio period prepun frustracija. Čak i ako nemaš kriminalnu prošlost, vide te kao kriminalca i uvijek se boriš s tim da dokažeš ‘ja sam normalan tip’. Te su dvije godine bile stresne”, prepričava mi nevoljko Celestine, jer je zapravo, kako sam kaže, jako zahvalan Hrvatskoj što ga je primila.

Hrvati vole ljude za koje primijete da se bore za nešto. Ja sam se borio i trudio postati dio zajednice i ljudi su me prihvatili kad su vidjeli da želim biti dio njih

A primila ga je u hotel Porin, za kojeg čak ni inače pozitivni Celestine ne uspijeva pronaći lijepe riječi. “Vidio sam toliko stvari koje mi se ne sviđaju. Nekad sam se osjećao kao da sam bolestan od svega. Želim sve zaboraviti. Vlada bi možda trebala učiniti nešto po pitanju hotela Porin”, zaključuje Celestine dok gleda svoju ekipu na drugom kraju terena. Smještanje tražitelja azila u grupna prihvatilišta nikako nije dobra ideja, kažu iz Centra za mirovne studije (CMS). Radi se o ranjivim ljudima, svatko sa svojom traumom – grupni smještaj ne može biti sretno rješenje, rekle su mi Julija Kranjec i Vanja Bakalović, koje se u CMS-u bave temama azila i migracijskih politika. Naravno da postoje i zemlje s drugačijim modelom i mjerama. Škotska, na primjer, uopće ne poznaje koncept prihvatilišta za tražitelje azila već ti ljudi dobiju priliku živjeti u državnim i gradskim stanovima do završetka procesa dobivanja azila.

Celestine se ne žali. “Hrvati vole ljude za koje primijete da se bore za nešto. Ja sam se borio i trudio postati dio zajednice i ljudi su me prihvatili kad su vidjeli da želim biti dio njih”, kaže mi Celestine i dodaje da su mu pomagali sa svih strana kad su prepoznali njegovu borbu. Pitam ga da mi malo objasni kako je učio hrvatski jezik, s obzirom da je na tom području država uistinu zakazala. Ne možeš očekivati uspješnu integraciju azilanata u društvo, ako im ne omogućiš da nauče jezik. Iz CMS-a, koji često obavlja stvari koje bi trebala obavljati država, kao što su, na primjer, satovi hrvatskog jezika, kažu da je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta (MZOS) konačno ove godine provelo javni natječaj i odlučilo pokrenuti tečaj hrvatskog jezika za azilante.

ZAGREB 041 PRIPREMA SE ZA POČETAK NATJECANJA U 3. ZAGREBAČKOJ LIGI
ZAGREB 041 PRIPREMA SE ZA POČETAK NATJECANJA U 3. ZAGREBAČKOJ LIGI Borko Vukosav
KLUB PROMOVIRA ANTIFAŠISTIČKE i ANTI DISKRIMINACIJSKE VRIJEDNOSTI
KLUB PROMOVIRA ANTIFAŠISTIČKE i ANTI DISKRIMINACIJSKE VRIJEDNOSTI Borko Vukosav
ZAGREB 041 SLUŽBENO JE OSNOVAN U VELJAČI, A S TRENINZIMA SU KRENULI NEDAVNO
ZAGREB 041 SLUŽBENO JE OSNOVAN U VELJAČI, A S TRENINZIMA SU KRENULI NEDAVNO Borko Vukosav

Celestine se snalazio sam i opet me uvjerava da se sve može kad se hoće. “Učio sam jezik kako sam god mogao i gdje god sam mogao. Najviše sam zapravo naučio od djece koju sam trenirao nogomet”, smije se i kaže da djeca govore sporije pa mu je uz njih bilo lakše pohvatati jezik. Nas dvoje smo većinom ipak razgovarali na engleskom jer je Celestineu tako bilo ugodnije. “Realno, težak je taj vaš jezik. Padeži pogotovo”, objašnjava mi i dalje uz smijeh. Složila sam se u potpunosti i pomislila kako je učenje od djece zapravo izvrsna ideja.

Borit ćemo se protiv svih vrsta diskriminacije promovirajući poruku nogometa kao sporta solidarnosti, zdravog natjecanja i poštivanja protivnika: sporta kojeg svi volimo zbog njegove jednostavnosti i ljepote

Dok smo nas dvoje sjedili na klupi i tjerali komarce, Celestineova ekipa kupila je opremu s terena i pomalo odlazila prema kafiću u blizini malo raspraviti o treningu. Pitam ga tko je sve u njegovoj ekipi. “Tim je raznovrstan. Imamo Hrvate, ali i tri tražitelja azila, na primjer”, priča mi. Zagreb 041 novi je, i po mnogo čemu drugačiji, nogometni klub. Registriran je u veljači ove godine, a osnovali su ga Bijeli anđeli – navijačka skupina NK Zagreb, koja je postala nezadovoljna načinom na koji se klub vodi pa su odlučili stvoriti novi. Bijeli anđeli su i kao navijači bili posebni – zagovarali su antirasizam, antifašizam i inkluzivnost, a te su vrijednosti prenesene i na novi klub. Funkcioniraju po principu direktne demokracije i pokušavaju vratiti nogomet zajednici, kamo i pripada. “Borit ćemo se protiv svih vrsta diskriminacije promovirajući poruku nogometa kao sporta solidarnosti, zdravog natjecanja i poštivanja protivnika: sporta kojeg svi volimo zbog njegove jednostavnosti i ljepote”, stoji u proglasu kluba. Trenirati su počeli prije tri mjeseca, pa Celestine više nema vremena trenirati djecu, ali je zadovoljan svojim dečkima, koji će nakon još kojeg mjeseca treninga početi igrati u 3. Zagrebačkoj nogometnoj ligi.

Osim što je trener ove ekipe entuzijasta, Celestine u posljednja dva mjeseca zarađuje za život kao konobar, a o budućnosti razmišlja kao o bezgraničnoj mogućnosti. “Život je predug i prevelik da bi uzeo samo jednu stvar. Volim raditi i vjerujem da ću nastaviti biti trener. Ali volio bih se okušati i u biznisu”, govori mi o planovima Celestine. Kakvim bi se biznisom bavio, pitam ga. “Tražim nešto što bi ljudi voljeli. Možda bi najbolji izbor bio kafić”, kaže mi i dodaje da mu je samo bitno da je to čime se bavi pozitivno. “Kad stekneš poštovanje ljudi, pruže ti se brojne mogućnosti”, rekao mi je Celestine na rastanku, kad su nam komarci već počeli ometati i razgovor, i otišao družiti se sa svojom ekipom i prijateljima.

Ako prijedlog Europske komisije bude prihvaćen, u Hrvatskoj će se u Celestineovoj situaciji od prije dvije godine naći 747 od 40.000 tražitelja azila iz Italije i Grčke, koliko će ih ukupno biti premješteno. Pokušaj je to odgovora Europske unije na nesreće izbjeglica na Mediteranu te na činjenicu da Grčka i Italija više nemaju kapaciteta za primanje nesretnih ljudi iz Sirije, Eritreje i Subsaharske Afrike, dok druge zemlje s vrlo restriktivnim mjerama i slučajno izvan migrantskih ruta imaju prostora i resursa pružiti tražiteljima azila utočište, ali to do sad nisu činile.

CELESTINE PLANIRA NASTAVITI S KARIJEROM NOGOMETNOG TRENERA Borko Vukosav
HRVATSKE INSTITUCIJE PODBACILE SU U PRUŽANJU POTPORE INTEGRACIJI AZILANATA
HRVATSKE INSTITUCIJE PODBACILE SU U PRUŽANJU POTPORE INTEGRACIJI AZILANATA Borko Vukosav

Migracijska politika Europske unije, koliko god bila upakirana u ljudskopravaški diskurs, zapravo teži tomu da se ljude spriječi da napuste zemlje zahvaćene ratom i siromaštvom i da europske granice postanu utvrde koje se ne može prijeći. “Ovo je dobar korak, ali istovremeno i samo kozmetička mjera. Istina, pomoći će Grčkoj i Italiji, ali ljudi koji će sad biti razmješteni po drugim zemljama – opet će biti vezani za tu zemlju i neće moći otići nigdje drugdje”, objašnjava Vedrana Baričević iz Centra za istraživanje etničnosti, državljanstva i migracija pri Fakultetu političkih znanosti problem Dublinske konvencije iz 1997. godine, prema kojoj tražitelj azila mora ostati u zemlji u kojoj prvo zatraži azil.

Tražim nešto što bi ljudi voljeli. Možda bi najbolji izbor bio kafić. Kad stekneš poštovanje ljudi, pruže ti se brojne mogućnosti

Dakle, 747 ljudi zaglavit će u Hrvatskoj, koja za sad tražiteljima azila nije nudila mnogo. Čak i ako su među sretnicima, koji uspiju dobiti azil u procesu punom prepreka poput nesenzibiliranosti policije ili nenaklonjenih sudova u žalbenim postupcima, azilanti u Hrvatskoj tek se tad suočavaju s pravim problemima integracije u društvo. Hrvatske političke institucije, naime, jako su podbacile u polju integracije, ne pruživši azilantima adekvatnu pomoć u sustavu obrazovanja, zapošljavanja, stanovanja, zdravstva. Celestinea, na primjer, ni to nije pokolebalo. “Nije lako ni Hrvatima. Moraš dati da bi mogao dobiti”, rekao mi je u jednom trenutku razgovora i ostavio me bez teksta.

Jelena Tešija
Telegram autor
639 članaka Više o autoru