Demokracija, jasno, nije samo izlazak na izbore jednom u četiri godine. Nije samo ni povremeno prikupljanje potpisa za referendum, ni svađe u Saboru, ni sloboda medija. Demokracija je, uz sve to (i još mnogo stvari) i – procedura.
Poštivanje procedure nužno je sviđala se ili ne sviđala vladajućima neka, bilo kakva inicijativa. Stoga, bez obzira na to što misle o referendumskim akcijama koje su pokrenule “Narod odlučuje” i “Istina o Istanbulskoj”, valjalo bi da se vladajući uozbilje i prionu poslu.
Sukoba će svakako biti
Radi se o provjeri potpisa i zakonitosti načina njihovog prikupljanja. Obje inicijative su potpise predale sredinom lipnja, a Sabor je prije dva tjedna na drugu stranu Markovog trga poslao zahtjev da se provjeri ima li dovoljno potpisa da se zadovolji zakonski uvjet od barem deset posto birača kako bi se mogla nastaviti referendumska procedura.
Vladi za odluku o kretanju u provjeru potpisa nije bilo dovoljno ni šest, ni 13 dana. Na dvije sjednice nisu našli za shodno uvrstiti manje-više rutinsku točku dnevnog reda. Bez obzira na (neuvjerljiva) objašnjenja o potrebnoj koordinaciji s MUP-om, ovo odgađanje izgleda kao da tipična plenkovićevska taktika odgađanja sukoba.
Jer, sukoba će najvjerojatnije biti. Vlada (i veći dio oporbe) smatra da se referendumi ne bi trebali baviti s tematikom koju predlažu dvije inicijative. Odlično. Međutim, “Narod odlučuje” i “Istina o Istanbulskoj” misle suprotno, kao i 400-tinjak tisuća ljudi koji su im se potpisali sa željom za raspisivanjem referenduma o izmjeni izbornih pravila, smanjenju prava zastupnika nacionalnih manjina i otkazivanju Istanbulske konvencije.
Blizu minimuma
Kvaka je u tome da su te dvije strane – Vlada i građanske inicijative – u ovom trenutku posve ravnopravne. A Vladin posao sad nije da lamentira o ispravnosti referendumskih zahtjeva nego da temeljito pročešlja potpisne liste.
Članak se nastavlja ispod oglasa
I taj posao je osjetljiv – jer su za sva tri predložena referendumska pitanja potpisi vrlo blizu zakonskog minimuma (tri, 30 i 33 tisuće potpisa više), što znači, obzirom na iskustva s dosadašnjih provjera, da bi se vrlo lako moglo ispostaviti da se niti jedan referendum – ne bi mogao održati.
Ako se to stvarno dogodi, građanske inicijative i oni koje stoje iza njih će na sav glas vikati kako je otuđena i sluganska vlast prevarila hrvatski narod. Zapravo, za to već pripremaju teren mjesecima, u cijelu priču uplićući čak i Thompsonov mikrofon na dočeku nogometne reprezentacije.
Čudesno otkriće novih potpisa
Ukoliko se potvrdi da ipak ima dovoljno valjanih potpisa – a ovdje treba primijetiti da su brojke s potpisima čudesno narasle (za pet, šest i deset tisuća) u 11, odnosno 12 dana nakon što su udruge objavile broj potpisa koje su prikupile – cijela priča se vraća u Sabor koji onda može tražiti od Ustavnog suda da procjeni ustavnost predloženih pitanja.Uglavnom, kako god da se priča nastavi razvijati, Plenković će imati vruće ljeto (ili jesen), stoga se vjerojatno Vlada ne ubija od žurbe.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Preuzimanje odgovornosti i konfrontacija s dobrim dijelom vlastitog biračkog tijela nije ugodna. Ali je svakoj ekipi koja ordinira u Banskim dvorima, jednostavno, s vremena na vrijeme – dio posla. I praksa koja se postavlja ovakvim odugovlačenjem svakako nije dobro demokratsko naslijeđe. Papire u ruke i – krenite.
A onda konačno uredite zapušteno referendumsko zakonodavstvo kako se više nikad ne bi moglo dogoditi da se glasovima većine, kao kod ustavne definicije braka, ugrožavaju prava manjina.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ovo oklijevanje je zamorno i štetno; stvarno više treba krenuti u provjeru potpisa za referendume
Ni dva tjedna od saborske odluke nije bilo dovoljno Vladi da donese rutinsku odluku o provjeri potpisa
Poštivanje procedure nužno je sviđala se ili ne sviđala vladajućima neka, bilo kakva inicijativa. Stoga, bez obzira što misle o referendumskim akcijama koje su pokrenule 'Narod odlučuje' i 'Istina o Istanbulskoj', valjalo bi da se vladajući uozbilje i prionu poslu.
Demokracija, jasno, nije samo izlazak na izbore jednom u četiri godine. Nije samo ni povremeno prikupljanje potpisa za referendum, ni svađe u Saboru, ni sloboda medija. Demokracija je, uz sve to (i još mnogo stvari) i – procedura.
Poštivanje procedure nužno je sviđala se ili ne sviđala vladajućima neka, bilo kakva inicijativa. Stoga, bez obzira na to što misle o referendumskim akcijama koje su pokrenule “Narod odlučuje” i “Istina o Istanbulskoj”, valjalo bi da se vladajući uozbilje i prionu poslu.
Sukoba će svakako biti
Radi se o provjeri potpisa i zakonitosti načina njihovog prikupljanja. Obje inicijative su potpise predale sredinom lipnja, a Sabor je prije dva tjedna na drugu stranu Markovog trga poslao zahtjev da se provjeri ima li dovoljno potpisa da se zadovolji zakonski uvjet od barem deset posto birača kako bi se mogla nastaviti referendumska procedura.
Vladi za odluku o kretanju u provjeru potpisa nije bilo dovoljno ni šest, ni 13 dana. Na dvije sjednice nisu našli za shodno uvrstiti manje-više rutinsku točku dnevnog reda. Bez obzira na (neuvjerljiva) objašnjenja o potrebnoj koordinaciji s MUP-om, ovo odgađanje izgleda kao da tipična plenkovićevska taktika odgađanja sukoba.
Jer, sukoba će najvjerojatnije biti. Vlada (i veći dio oporbe) smatra da se referendumi ne bi trebali baviti s tematikom koju predlažu dvije inicijative. Odlično. Međutim, “Narod odlučuje” i “Istina o Istanbulskoj” misle suprotno, kao i 400-tinjak tisuća ljudi koji su im se potpisali sa željom za raspisivanjem referenduma o izmjeni izbornih pravila, smanjenju prava zastupnika nacionalnih manjina i otkazivanju Istanbulske konvencije.
Blizu minimuma
Kvaka je u tome da su te dvije strane – Vlada i građanske inicijative – u ovom trenutku posve ravnopravne. A Vladin posao sad nije da lamentira o ispravnosti referendumskih zahtjeva nego da temeljito pročešlja potpisne liste.
I taj posao je osjetljiv – jer su za sva tri predložena referendumska pitanja potpisi vrlo blizu zakonskog minimuma (tri, 30 i 33 tisuće potpisa više), što znači, obzirom na iskustva s dosadašnjih provjera, da bi se vrlo lako moglo ispostaviti da se niti jedan referendum – ne bi mogao održati.
Ako se to stvarno dogodi, građanske inicijative i oni koje stoje iza njih će na sav glas vikati kako je otuđena i sluganska vlast prevarila hrvatski narod. Zapravo, za to već pripremaju teren mjesecima, u cijelu priču uplićući čak i Thompsonov mikrofon na dočeku nogometne reprezentacije.
Čudesno otkriće novih potpisa
Ukoliko se potvrdi da ipak ima dovoljno valjanih potpisa – a ovdje treba primijetiti da su brojke s potpisima čudesno narasle (za pet, šest i deset tisuća) u 11, odnosno 12 dana nakon što su udruge objavile broj potpisa koje su prikupile – cijela priča se vraća u Sabor koji onda može tražiti od Ustavnog suda da procjeni ustavnost predloženih pitanja.Uglavnom, kako god da se priča nastavi razvijati, Plenković će imati vruće ljeto (ili jesen), stoga se vjerojatno Vlada ne ubija od žurbe.
Preuzimanje odgovornosti i konfrontacija s dobrim dijelom vlastitog biračkog tijela nije ugodna. Ali je svakoj ekipi koja ordinira u Banskim dvorima, jednostavno, s vremena na vrijeme – dio posla. I praksa koja se postavlja ovakvim odugovlačenjem svakako nije dobro demokratsko naslijeđe. Papire u ruke i – krenite.
A onda konačno uredite zapušteno referendumsko zakonodavstvo kako se više nikad ne bi moglo dogoditi da se glasovima većine, kao kod ustavne definicije braka, ugrožavaju prava manjina.