Genijalno je s kojom se, gotovo dječje naivnom vjerom u potencijalnu dramu, javnosti predstavljalo donošenje odluke HDZ-a o Generalnom urbanističkom planu (GUP) Grada Zagreba. Jer, govorio je narativ upakiran u šareni papir političke kratkovidnosti i žudnje za pažnjom publike, zagrebački HDZ je na pragu odluke o tome hoće li podržati GUP do kojeg je Milanu Bandiću tako stalo (jer mu je prioritet razvoj grada, sram vas bilo ako ste na nešto drugo pomislili). Štoviše, ta odluka mogla bi, najavljivalo se bez daha, imati i presudan utjecaj na koaliciju na državnoj razini.
Beskorisno driblati
Hrvatski jezični portal daje prekrasna i za ovu priču vrlo slikovita obrazloženja značenja pojma pimplanje: – beskorisno i zadržavajući se gubiti vrijeme na nekom poslu, ne postizati željeni učinak, petljati, nespretno raditi. Nisu loša ni sportska značenja: – beskorisno driblati, zadržavati loptu, igrati bez brojanja bodova, igrati bez jakih udaraca.
Upravo to radi HDZ već jako dugo i oko GUP-a koji je digao javnost na noge otkad se počeo spominjati “zagrebački Manhattan”, kao i oko koalicije s Bandićem za koju je sve jasnije da sa sobom nosi sve značajnije političke štete za rezultat stranke na svim razinama. Upravo to je bilo savršen (i očekivan) rezultat burno najavljivanje konačne odluke o stavu HDZ-a prema GUP-u – pimplanje.
Mexican standoff
HDZ je iz zasjede zaskočio vlastitog koalicijskog partnera ponudom koja se ne može odbiti – 15 amandmana koje Bandić mora prihvatiti, inače, kako je rekao predsjednik zagrebačkog HDZ-a (i glavni državni inspektor i šef nedavne kampanje Kolinde Grabar-Kitarović u Zagrebu – sve je dobro) Andrija Mikulić – ništa od podrške HDZ-a za GUP.
Ovo jasno pokazuje koliko su odnosi u nevoljkoj Mexican standoff koaliciji u Gradu i državi zategnuti i krajnje nekorektni. U normalnoj političkoj suradnji ne upoznaješ partnera s vlastitim stavovima o krucijalnom dokumentu putem medija. Ona, pak, suradnja u kojoj partnera pritom i ucijeniš putem medija brak je iz interesa koji je, pritom, otišao u krivo. No, brak je to koji očito niti jedna strana nema hrabrosti razvrgnuti. Sve što je preostalo je, dakle, pimplanje. A tu na scenu stupa uvjerljivo najveći hrvatski politički pimpler svih vremena – Andrej Plenković.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Studija, a ne tekst
S 15 amandmana, čiji će se sadržaj, kao i posljedično odjednom nastala 72 (!) Bandićeva, vjerojatno analizirati tjednima, Plenković je izveo potez koji uporno ponavlja otkad je 2016. godine iznenađujuće dobio nekoliko mandata više od koalicije koju je predvodio sadašnji izabrani predsjednik Republike – kupovinu vremena.
Plenković je otezao s odlukom i kupovao vrijeme oko toliko ključnih pitanja hrvatske politike i društva da bi o tome valjalo napisati ne zaseban tekst, nego znanstvenu studiju: otezalo se s Uljanikom, vojnim avionima, odustajanjem od mirovinske reforme, povratkom Ine, smjenama ministara… pa se, eto, oteže i sa stavom oko GUP-a, te posljedičnim (re)definiranjem odnosa s Milanom Bandićem.
ZDS u Jasenovcu
Jer, procedura koja će se sad pokrenuti oko amandmana mogla bi potrajati taman toliko da aktualno vodstvo HDZ-a (Plenkovićev protukandidat Miro Kovač je nedavno izjavio da on ne bi podržao zagrebački GUP) do unutarstranačkih izbora 15. ožujka ne mora zauzeti stav o dokumentu koji je razbjesnio javnost.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ovdje valja podsjetiti na majku svih pimplanja, Plenkovićevo “zadržavanje lopte” oko spomen ploče s usklikom “Za dom spremni” postavljene usred Jasenovca. U studenom 2016. veterani HOS-a Jasenovca i Udruga dragovoljaca HOS-a Grada Zagreba podigli su u gradu pored kojeg se nalazio zloglasni ustaški logor spomen ploču za 11 poginulih pripadnika 1. satnije HOS-a “Ante Paradžik” u Domovinskom ratu. Na ploči se nalazi grb HOS-a, s ustaškim pozdravom. Plenković se premišljao četiri mjeseca, a onda je Vlada osnovala Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima.
Dedramatizacija ustašofilije
U rujnu 2017. pritisak je ipak postao prevelik, a Vijeće je još, pa… vijećalo, pa se premijer morao riješiti kontroverzne ploče. Sklonjena je iz Jasenovca, ali samo deset kilometara dalje – u Novsku. Nakon godinu dana rada, Vijeće je izdalo svoje preporuke, koje je politika uglavnom savršeno (i očekivano) izignorirala. Sve je, dakle, za Plenkovića završilo idealno. Priča o ustašofiliji je dedramatizirana, ploča je maknuta iz Jasenovca, iako je ostala s pozdravom “Za dom spremni” tek malo sjevernije, a Vijeće je isproduciralo dokument kao trajni dokaz da je Vlada nešto radila oko zatvaranja kontroverzne teme.
Jedini problemčić s GUP-om je što će on i nakon pimplanja s amandmanima, opet doći na stolove skupštinara i prokleta mogućnost izbora opet će stajati pred HDZ-om. I što onda? Hmm… Vijeće za suočavanje s posljedicama podnesenih amandmana na Generalni urbanistički plan Grada Zagreba dosta dobro zvuči.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Plenković je pimplanjem oko Bandića i GUP-a izveo potez koji uporno ponavlja od 2016. - kupovina vremena
HDZ je iz zasjede zaskočio vlastitog koalicijskog partnera ponudom koja se ne može odbiti
Plenković je otezao s odlukom i kupovao vrijeme oko toliko ključnih pitanja hrvatske politike i društva da bi o tome valjalo napisati ne zaseban tekst, nego znanstvenu studiju: otezalo se s Uljanikom, vojnim avionima, odustajanjem od mirovinske reforme, povratkom Ine, smjenama ministara… pa se, eto, oteže i sa stavom oko GUP-a, te posljedičnim (re)definiranjem odnosa s Milanom Bandićem.
Genijalno je s kojom se, gotovo dječje naivnom vjerom u potencijalnu dramu, javnosti predstavljalo donošenje odluke HDZ-a o Generalnom urbanističkom planu (GUP) Grada Zagreba. Jer, govorio je narativ upakiran u šareni papir političke kratkovidnosti i žudnje za pažnjom publike, zagrebački HDZ je na pragu odluke o tome hoće li podržati GUP do kojeg je Milanu Bandiću tako stalo (jer mu je prioritet razvoj grada, sram vas bilo ako ste na nešto drugo pomislili). Štoviše, ta odluka mogla bi, najavljivalo se bez daha, imati i presudan utjecaj na koaliciju na državnoj razini.
Djelovalo je toliko ozbiljno da je predsjedniku zagrebačke Gradske skupštine Dragi Prgometu toliko prekipjela cijela priča oko GUP-a da je još jučer – iako se čini da je bilo prije tisuću godina – javno zatražio “kao predsjednik Skupštine i kao član HDZ-a” da njegova stranka ”vrlo jasno donese stav vezano uz GUP, da ga jednostavno više ne pimplamo jer to nije korektno ni prema građanima, stranci i koalicijskom partneru”.
Beskorisno driblati
Hrvatski jezični portal daje prekrasna i za ovu priču vrlo slikovita obrazloženja značenja pojma pimplanje: – beskorisno i zadržavajući se gubiti vrijeme na nekom poslu, ne postizati željeni učinak, petljati, nespretno raditi. Nisu loša ni sportska značenja: – beskorisno driblati, zadržavati loptu, igrati bez brojanja bodova, igrati bez jakih udaraca.
Upravo to radi HDZ već jako dugo i oko GUP-a koji je digao javnost na noge otkad se počeo spominjati “zagrebački Manhattan”, kao i oko koalicije s Bandićem za koju je sve jasnije da sa sobom nosi sve značajnije političke štete za rezultat stranke na svim razinama. Upravo to je bilo savršen (i očekivan) rezultat burno najavljivanje konačne odluke o stavu HDZ-a prema GUP-u – pimplanje.
Mexican standoff
HDZ je iz zasjede zaskočio vlastitog koalicijskog partnera ponudom koja se ne može odbiti – 15 amandmana koje Bandić mora prihvatiti, inače, kako je rekao predsjednik zagrebačkog HDZ-a (i glavni državni inspektor i šef nedavne kampanje Kolinde Grabar-Kitarović u Zagrebu – sve je dobro) Andrija Mikulić – ništa od podrške HDZ-a za GUP.
Ovo jasno pokazuje koliko su odnosi u nevoljkoj Mexican standoff koaliciji u Gradu i državi zategnuti i krajnje nekorektni. U normalnoj političkoj suradnji ne upoznaješ partnera s vlastitim stavovima o krucijalnom dokumentu putem medija. Ona, pak, suradnja u kojoj partnera pritom i ucijeniš putem medija brak je iz interesa koji je, pritom, otišao u krivo. No, brak je to koji očito niti jedna strana nema hrabrosti razvrgnuti. Sve što je preostalo je, dakle, pimplanje. A tu na scenu stupa uvjerljivo najveći hrvatski politički pimpler svih vremena – Andrej Plenković.
Studija, a ne tekst
S 15 amandmana, čiji će se sadržaj, kao i posljedično odjednom nastala 72 (!) Bandićeva, vjerojatno analizirati tjednima, Plenković je izveo potez koji uporno ponavlja otkad je 2016. godine iznenađujuće dobio nekoliko mandata više od koalicije koju je predvodio sadašnji izabrani predsjednik Republike – kupovinu vremena.
Plenković je otezao s odlukom i kupovao vrijeme oko toliko ključnih pitanja hrvatske politike i društva da bi o tome valjalo napisati ne zaseban tekst, nego znanstvenu studiju: otezalo se s Uljanikom, vojnim avionima, odustajanjem od mirovinske reforme, povratkom Ine, smjenama ministara… pa se, eto, oteže i sa stavom oko GUP-a, te posljedičnim (re)definiranjem odnosa s Milanom Bandićem.
ZDS u Jasenovcu
Jer, procedura koja će se sad pokrenuti oko amandmana mogla bi potrajati taman toliko da aktualno vodstvo HDZ-a (Plenkovićev protukandidat Miro Kovač je nedavno izjavio da on ne bi podržao zagrebački GUP) do unutarstranačkih izbora 15. ožujka ne mora zauzeti stav o dokumentu koji je razbjesnio javnost.
Ovdje valja podsjetiti na majku svih pimplanja, Plenkovićevo “zadržavanje lopte” oko spomen ploče s usklikom “Za dom spremni” postavljene usred Jasenovca. U studenom 2016. veterani HOS-a Jasenovca i Udruga dragovoljaca HOS-a Grada Zagreba podigli su u gradu pored kojeg se nalazio zloglasni ustaški logor spomen ploču za 11 poginulih pripadnika 1. satnije HOS-a “Ante Paradžik” u Domovinskom ratu. Na ploči se nalazi grb HOS-a, s ustaškim pozdravom. Plenković se premišljao četiri mjeseca, a onda je Vlada osnovala Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima.
Dedramatizacija ustašofilije
U rujnu 2017. pritisak je ipak postao prevelik, a Vijeće je još, pa… vijećalo, pa se premijer morao riješiti kontroverzne ploče. Sklonjena je iz Jasenovca, ali samo deset kilometara dalje – u Novsku. Nakon godinu dana rada, Vijeće je izdalo svoje preporuke, koje je politika uglavnom savršeno (i očekivano) izignorirala. Sve je, dakle, za Plenkovića završilo idealno. Priča o ustašofiliji je dedramatizirana, ploča je maknuta iz Jasenovca, iako je ostala s pozdravom “Za dom spremni” tek malo sjevernije, a Vijeće je isproduciralo dokument kao trajni dokaz da je Vlada nešto radila oko zatvaranja kontroverzne teme.
Jedini problemčić s GUP-om je što će on i nakon pimplanja s amandmanima, opet doći na stolove skupštinara i prokleta mogućnost izbora opet će stajati pred HDZ-om. I što onda? Hmm… Vijeće za suočavanje s posljedicama podnesenih amandmana na Generalni urbanistički plan Grada Zagreba dosta dobro zvuči.