Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Pogled u svijet političara koji je porazio notornog Ivana Škaričića, svađao se s HDZ-om i sada se pokušava vratiti

Ivan Kovačić, šef nove Stranke s imenom i prezimenom za Telegram: 'Zašto nismo kao Most i zašto, ako uspijemo, neću ulaziti u Vladu'

Nisam ni nesvjesni SDP-ovac, ni nesvjesni HDZ-ovac. Mene oni ne zanimaju. HDZ-ovci su govorili Boži i Nikoli da će se uz pomoć njih reformirati i HDZ. Ma mene nije briga za HDZ! Nisam se uključio u politiku da bih reformirao njih ili SDP. Htio sam napraviti onu malu kap koja bi prelila čašu da se u državi nešto promijeni na bolje. A što će biti sa SDP-om ili HDZ-om, boli me neka stvar za to. Sritno im bilo, samo dalje od mene, a bilo bi bolje i od vlasti.

Ivana Kovačića je hrvatska javnost upoznala kad je kao nezavisni kandidat 2013. godine okončao višedesetljetnu HDZ-ovu vladavinu Omišem. Pobijedio je tad Ivana Škaričića, danas poznatijeg kao ravnatelja Doma za starije i nemoćne u Splitu u kojem je umrla petina hrvatskih žrtava od Covida-19.

Kovačić je bio i Mostov saborski zastupnik, a zatim i ministar uprave u prvih pola godine mandata Vlade Andreja Plenkovića. Nakon što je HDZ raskinuo koaliciju s njima zbog Zdravka Marića i slučaja Agrokor, za Kovačića, koji nikad nije ni bio formalni član Mosta, se nije previše čulo. Nedavno je, međutim, izabran za predsjednika Stranke s imenom i prezimenom, novog političkog projekta koji, poput Mosta prije pet godina, cilja na birače nezadovoljne politikom koju provode dvije najveće hrvatske stranke i koja inzistira na dubinskim promjenama domaćeg političkog, gospodarskog i društvenog sustava.

TELEGRAM: Prije dvije godine izjavili ste da su četiri godine u politici bile dovoljno i da se više nećete vraćati. Sad ste predsjednik nove stranke. Što se promijenilo?

KOVAČIĆ: Ništa. Neću ući u nikakve strukture vlasti. Ni izvršne, ni u Saboru. Jednostavno želim pomoći, da upotrijebim znanje koje sam stekao školovanjem i iskustvo koje imam. Samo to.

TELEGRAM: Mislite na nešto slično kao što ste napravili u Omišu, kad je vaš bivši zamjenik Ivo Tomasović pobijedio na gradonačelničkim izborima prije tri godine?

KOVAČIĆ: Tako je. Ono što sam govorio i u Omišu i u nacionalnoj politici – to sam i napravio. Nisam se kandidirao. Moj zamjenik je pobijedio u prvom krugu. Ja sad nemam nikakvog utjecaja na njegov rad. Ideja mi je bila kad sam ulazio u politiku da privučem što veći broj jakih individualaca, ljudi koji ne žele živjeti od politike, nego dati sebe u određenom vremenskom periodu za javni interes. I ništa više.

TELEGRAM: Nije li to malo…

KOVAČIĆ: Idealistički?

TELEGRAM:… neobično. Mislim na situaciju da kao predsjednik i jedno od najprepoznatljivijih imena nove stranke nećete ići na izborne liste?

KOVAČIĆ: Zbog čega bi bilo neobično? Što je onda obično? Da se 30 godina provlačim od jedne do druge stranke po Saboru i da se nudim? Ono što smo imali do sada u Hrvatskoj je neobično. Imam svoju struku, želim dati dio svog života razvoju javnog interesa, taj dio sam dao i ne želim više u aktivnu politiku. Ali ne znači da ne želim pomoći ljudima koji imaju slične ideje poput mene. Volio bih da sam 2013. godine imao, kad sam postao gradonačelnik, nekog iskusnijeg da me savjetuje.

TELEGRAM: Govorite u jakim individualcima koje želite privući. Osim nekoliko imena koja su već javno poznata, poput Dalije Orešković, Ante Pranića ili Josipa Budimira – tko su ostali na koje računate? Do izbora su još dva mjeseca, nema previše vremena za predstavljanje.

KOVAČIĆ: Naravno da ima novih imena, ali kako smo tek prije sedam dana i službeno poslali zahtjev za preregistraciju nije bilo prilike za predstavljanje novih ljudi. No, pokazat ćemo ih u narednim tjednima. Sva sreća da u pomoći oko razvoja stranke i predizbornog djelovanja imamo dvojicu ljudi koji su se dosad u sličnim projektima itekako pokazali. Mislim na Borisa Maleševića i Ivicu Relkovića.

TELEGRAM: Mnoge ljude neka imena i način na koji se pokušavate predstaviti jako podsjeća na projekt Mosta.

KOVAČIĆ: Stranka s imenom i prezimenom i Most su apsolutno različiti. Mada, među svim strankama možete pronaći neku poveznicu, a nekolicina nas je i bila u Mostu. No, ne zbog stranke, nego zbog ideje djelovanja za javni interes. Mi ne želimo graditi stranku stranke radi, želimo omogućiti ljudima djelovanje na nacionalnoj razini. Stranka je tu samo alat. Od ljudi koje ćemo kandidirati nećemo tražiti ni učlanjenje, niti će im neki vođa naređivati kako glasati, nego ćemo do optimalnog rješenja dolaziti otvorenim razgovorom, pa ako treba i po tri dana diskutiranja. Heterogenost u strankama je za mene pozitivna, a ne negativna situacija. Ne želimo, naravno, krajnosti, ni lijeve, ni desne, mi smo stranka centra s laganim otklonom i u lijevi i u desni centar.

TELEGRAM: Dok Vas slušam sasvim mi je zamislivo ponavljanje situacije iz 2015. godine – ako uspijete ući u Sabor sa značajnijim brojem zastupnika da se, kao i u slučaju Mosta, na Stranku s imenom i prezimenom izvrši veliki pritisak za formiranje vlasti sa SDP-om ili HDZ-om. Sjećamo se naslova iz tih vremena – “Trese se Most” i sličnih. Na kraju je od svog bježanja od ideologije od Mosta ostala ideološki jasno profilirana jezgra.

KOVAČIĆ: Možda je jedna od velikih grešaka Mosta bila što se htio pokazati homogen. Bilo bi bolje da je ostao heterogen i da se nije uplitao u ideološke priče. Morali smo voditi računa o onome zbog čega smo se osnovali, a to je sređivanje sustava – uprave, pravosuđa, zdravstva i školstva, a ne krenuti u ideološke teme. Ne kažem da one nisu bitne, ali možemo li prije riješiti životna pitanja. Pa pogledajte samo sad, čak i u vrijeme ove krize, 80 posto građana želi teritorijalni preustroj. Možemo li onda bar krenuti s tim?

TELEGRAM: E, da. Svi su za teritorijalni preustroj dok ne dođe do njihove općine ili grada.

KOVAČIĆ: Političari plaše ljude da će im nestati nekakav teritorijalni identitet, zato tako reagiraju. Mi želimo sačuvati taj identitet ljudi, ali sigurno nam ne treba 20 županija, niti preko 500 gradova i općina.

TELEGRAM: Pokušajmo se sjetiti 2015. godine i primijeniti taj scenarij na zbivanja ovog ljeta. Ako dobijete određeni broj zastupnika, a SDP i HDZ nemaju dovoljno mandata za većinu i traže koaliciju s Vašom strankom. Što će se dogoditi?

KOVAČIĆ: Na osnovu ovoga iskustva…Pitanje je teško, ali odgovor je ipak vrlo jednostavan. Zašto bih se priklonio HDZ-u, da održim njihov status quo s uhljebima na svim mogućim razinama i ološem u njihovim redovima. Zašto bih se priklonio kukavičluku i nesposobnosti SDP-a u rješavanju svih bitnih problema u ovoj državi? Uostalom, ja sam i 2015. bio za drugačiji smjer od onog kojeg je Most izabrao.

TELEGRAM: Za koji smjer ste bili?

KOVAČIĆ: Novi izbori.

TELEGRAM: I u ovoj hipotetskoj situaciji o kojoj pričamo bi bili za nove izbore?

KOVAČIĆ: Da. Svi oni nas gledaju kao manjinske partnere koje će nahraniti s određenim funkcijama. Samo, Stranka s imenom i prezimenom ne bi se zadovoljila tek s jednom dimenzijom. Mi ćemo imati, na osnovu prijedloga stručnjaka, rješenja za sva područja vođenja države. Pa ako hoće tako raditi, neka rade. Ako neće, neka im je sa srećom, neka traže druge koalicijske partnere.

TELEGRAM: Ne očekujete valjda da bi koalicijski partner prihvatio baš sve vaše zahtjeve, pretpostavljam da bi ipak pristali na neke kompromise.

KOVAČIĆ: Politika i jest moć kompromisa. Ali ne kompromis koji se svodi na šest-sedam bezveznih uvjeta, nego da se dogovore egzistencijalne stvari, bitne za uređivanje sustava u Hrvatskoj. Naš glavni motiv je da aktiviramo kvalitetne ljude da se počnu baviti javnim dobrom. Ako uspijemo u tome i ako ti ljudi nadiđu kočnice koje imaju kad se govori o javnom angažmanu, onda sam izborni rezultat nije ni toliko bitan.

TELEGRAM: Kako će biti promjena u zemlji koje želite provesti ako nećete imati izborni rezultat?!

KOVAČIĆ: Neće ih biti ni ako naš bude rezultat na izborima bude dobar, ali nedovoljan da mi sami izvršimo promjene, nego da nam netko ponudi HEP, misleći da smo i mi oni koje će to zadovoljiti.

TELEGRAM: Kad vas slušam kako pričate o autonomiji i heterogenosti, logično mi se nameće pitanje što vam garantira da se neki od tih ljudi neće nakon izbora pretvoriti u “žetončiće”, bez obzira na volju stranke?

KOVAČIĆ: A što garantira članu bilo koje stranke, osim ako mu obitelj nije negdje zaposlena pa će dobiti otkaze ne bude li radio ono što mu se kaže. Mi ne želimo “ukoričiti” ljude s naših lista, bit će i razlika u stavovima, no pitanja oko kojih se nećemo slagat ćemo ostaviti za kasnije. Bitno je sad riješiti javnu upravu, korupciju, pravosuđe…

TELEGRAM: Okej, kako bi, recimo “riješili pravosuđe”?

KOVAČIĆ: Ostavimo našim programskim savjetima da to riješe. Programski savjeti su najveća tijela u Stranci s imenom i prezimenom i oni će uskoro izlaziti sa svojim rješenjima.

TELEGRAM: Puno pričamo o potrebi rješavanja konkretnih problema, a jako malo se zna o tome što vaša stranka zapravo nudi – točnije, dosad je poznat tek prijedlog za raspravu o reformi lokalne samouprave, koji predviđa regionalizaciju zemlje i ukidanje županija.

KOVAČIĆ: Zar nije i to dovoljno za sedam dana postojanja? Za sve druge teme će programski savjeti davati svoja rješenja, to budite uvjereni.

TELEGRAM: Dobro, ali požurite, izbori su za dva mjeseca.

KOVAČIĆ: Naravno, ali u vrijeme korone bi bilo malo previše da smo se bavili tim tipom politike. Kad se situacija počela smirivati izašli smo s prijedlogom teritorijalnog preustroja. On nije Sveto pismo, hoće li biti 111, 123 ili 130 jedinica lokalne samouprave, to je otvoreno za raspravu.

TELEGRAM: Ako se, dakle, Vas pita, županije su – doviđenja?

KOVAČIĆ: Tako je, mi smo za regije. Sa županijama se ni građani nisu poistovjetili. Hoće li vam, neki stanovnik Dalmacije reći da je Dalmatinac ili, šta ja znam, Šibensko-kninjanin? Druga stvar je što HDZ-u ne odgovara da se ukidaju županije koje su sad protočni bojleri u kojima se odlučuje kako će se svojim poslušnicima raspodjeljivati novac s državne razine. Kao gradonačelnik, vidio sam svojim očima kako HDZ-ove sredine dobivaju novac za projekte, a onda nitko za 2-3 godine ne pita jesu li se projekti realizirali ili je novac potrošen za tko zna što.

TELEGRAM: Nastupali ste na platformi Mosta, bili njihov zastupnik i ministar. Kad pogledate sedam godina unatrag, možete li reći – vrijedilo je?

KOVAČIĆ: Što se tiče osobnog iskustva funkcioniranja vlasti u RH, mogu reći da je. Vrijedilo je i zato što se pokazalo da postoji mogućnost da se u Hrvatskoj stvori treća opcija koja će biti relevantna samo ako pokaže da zna što hoće. A sad, je li netko cijelu tu priču s Mostom naknadno obezvrijedio – vjerojatno jest.

TELEGRAM: Kako sad gledate na tu stranku, na njen rad i političku poziciju koju je zauzela?

KOVAČIĆ: Most je sada najiskreniji, zato što se ideološki pozicionirao. Oni su otišli udesno i tu odluku treba podržati. Moje mišljenje je bilo da su baza Mosta nezavisni gradonačelnici. Ako je njih pedesetak desnije, onda je Most trebao biti desno, ako su lijevo, onda je i Most trebao biti lijevo. A ne da se dogodi da zbog nekolicine ljudi promijenimo pozicioniranje stranke. Osobno, mislim da je većina građana u Hrvatskoj najbliža centru.

TELEGRAM: Još malo o 2015. godini. Još se dobro sjećamo i kampanje i dramatičnih pregovora – je li Hrvatska danas, nakon svega, bolja ili lošija zemlja?

KOVAČIĆ: Mislim da nam je stanje gore, iako se pokušava prikazati ljepšim. Da ne govorimo što smo 2015. očekivali od toga gdje će biti Hrvatska 2020. godine – sigurno nam je sad daleko gore.

TELEGRAM: Jedna od Vaših najpoznatijih izjava iz vremena dok je Most još sudjelovao u vlasti je ona koju ste dali nakon što je HDZ za šefa svog omiškog ogranka izabrao dugogodišnjeg gradonačelnika tog grada, Ivana Škaričića. Tad ste svojim koalicijskim partnerima poručili, doslovno: “Tko vas jebe”. Mogu li budući birači vaše stranke na takav stav i dalje računati?

KOVAČIĆ: Naravno da mogu. Možda ne baš na takvu terminologiju (smijeh), ali bar sam bio iskren. Ja neću podržavati stranački ološ i uhljebe. Frajeru, kad te građani biraju ne moraš imati neku struku, izabran si na dužnost. Ali, funkcije poput menadžerskih, ravnateljskih i sličnih, pa brate mili trebalo bi voditi računa da ljudi na njima budu stručni. Ne mogu arheolozi biti ravnatelji domova umirovljenika. Mogu li garantirati da ću i ubuduće imati takav stav? Mogu, za sebe i za ljude oko mene u stranci. Ako ja mogu kao bivši saborski zastupnik i ministar odustati od toga da budem na izbornim listama, onda mogu biti i nekakva garancija da nam se karijeristi neće uvući u redove nanjuše li da bi mogli ostvariti dobar rezultat. Mi znamo da, budemo li u prilici provesti promjene za koje se zalažemo, nećemo u prvi tren biti baš najpopularniji. Ali, ako će ljudi za pet godina bolje živjeti, ako ćemo srediti pravosuđe, javnu upravu, nepotizam – neka i nestanemo s političke scene.

TELEGRAM: Još samo jedno pitanje iz prošlosti. Jeste li 2016. godine kad je Andrej Plenković postao predsjednik HDZ-a vjerovali u promjenu?

KOVAČIĆ: Možda jesam. Problem je u tome što nije dovoljno promijeniti nekoliko ljudi na vrhu ako sve ostaje isto, ako ološ na nižim razinama i dalje siše državu. Onda promjene nema.

TELEGRAM: Razočarani ste?

KOVAČIĆ: Ma nisam. Ja nisam ni nesvjesni SDP-ovac, ni nesvjesni HDZ-ovac. Mene oni ne zanimaju. HDZ-ovci su govorili Boži i Nikoli da će se uz pomoć njih reformirati i HDZ. Ma mene nije briga za HDZ! Nisam se uključio u politiku da bih reformirao njih ili SDP. Htio sam napraviti onu malu kap koja bi prelila čašu da se u državi nešto promijeni na bolje. A što će biti sa SDP-om ili HDZ-om, boli me neka stvar za to. Sritno im bilo, samo dalje od mene, a bilo bi bolje i od vlasti.

TELEGRAM: Kako gledate na rad Nacionalnog stožera civilne zaštite, posebno s obzirom na ono što se događalo u Domu za starije i nemoćne u Splitu čiji je ravnatelj nekadašnji gradonačenik Omiša Ivan Škaričić?

KOVAČIĆ: Nisam davao nikakve izjave o tome ni kad je vijest o proboju u dom krenula, jer sam pretpostavljao da će biti mrtvih. I dalje neću komentirati Škaričića, samo smatram da ako je dvadeset posto mrtvih u cijeloj Hrvatskoj iz tog doma, onda krivac ne može biti samo virus.

TELEGRAM: Posljednjih dana u Hrvatskoj opet traje užarena rasprava o pozdravu “Za dom spremni”: Vi ste već u nekoliko navrata govorili da bi bilo dobro da se ideološki nabijena pitanja poput toga rješavaju nakon što se riješe stvari koje su bitnije za svakodnevni život građana. No, sigurno imate osobni stav u upotrebi tog pozdrava.

KOVAČIĆ: Imam i on je identičan onome kako ga tretiraju zakoni i Ustav. Dakle, smatram da ZDS nije, niti bi trebao biti dopušten. Kako sam bio ministar uprave znam što se dogodilo 2001. godine, kad taj pozdrav nije bio, kako se sad često tvrdi – legaliziran. Radilo se o tome da je ministarstvo uprave dalo suglasnost na Statut jedne udruge koja je u tom Statutu imala opis pečata s pozdravom “Za dom spremni”. To, međutim, ne znači da je pozdrav dozvoljen. No, nije problem u zakonima, mi bi kao narod trebali napraviti otklon od određenih stvari, poput Nijemaca koji su napravili odmak od Trećeg Reicha i nacizma, a ne da nam marginalne skupine stalno nameću takve rasprave. Za to su možda krivi i političari, zbog svog straha. Moram priznati da mi je lakše zamisliti raspravu s onim tko je za to da pozdrav ZDS bude dozvoljen, nego ono što je napravilo Povjerenstvo za povijest.

Ako netko smatra da ZDS treba biti dozvoljen, a ja sam protiv, to ne znači da se kao sredina treba dati rješenje malo može, pa malo ne može. Možda se tadašnji premijer Ivica Račan prepao, možda je slučajno promaklo da se stavi potpis pod Statut s onakvim pečatom, to ne znam, ali o ovome današnji političari trebaju imati stav. Budući da oni koji bi to trebali riješiti nemaju onda ni društvo ne može napraviti otklon od onoga od čega bi se trebali odmaknuti. Zato ćemo uskoro u javnost izaći s jasnim prijedlogom za rješenje ovog ideološkog gordijskog čvora. Žalosti me što nakon svega što se događalo s koronom, kada se stvorio dojam da će u Hrvatskoj napokon u prvi plan doći egzistencijalne teme, što su predsjednik Milanović i premijer Plenković svojim ponašanjem u Jasenovcu i Okučanima u javni prostor vratili ideološke rasprave, ipak su te teme njihov prirodni prostor. Dat ćemo prijedlog koji bi trebao takve rasprave staviti ad acta.

TELEGRAM: Još jedna burna ideološka debata se posljednjih mjeseci vodila oko abortusa.

KOVAČIĆ: To mi je teško pitanje. Nije lako odgovoriti ni s da, ni ne. Jesam za prava žena.

TELEGRAM: Nekome je teško dati izričiti odgovor oko “Za dom spremni”, Vama oko abortusa.

KOVAČIĆ: “Za dom spremni” je prošlost koju treba otkloniti iz svake sadašnjosti i budućnosti, a abortus nije povijesna trauma o kojoj sada raspravljamo. On se događa i događat će se. Zato sam i za edukaciju koja će sve to učiniti manjom traumom za svaku ženu ostavljenu i dovedenu pred zadnji čin. Bitna je edukacija… S druge strane postoje i medicinske indikacije. Ako je ugrožen život žene, naravno da sam za.

TELEGRAM: To je ipak ograničavanje prava na izbor – ako nema medicinske indikacije, nema prava na izbor.

KOVAČIĆ: Jesam za pravo na izbor. No pokušavam ukazati na krajnosti u kojima, ako nema sustavne edukacije, netko i abortus koristi kao kontracepciju.

TELEGRAM: Što mislite o smanjenju plaća u javnoj upravi, o kakvom se trenutno pregovara kod nas?

KOVAČIĆ: Radije bih vodio računa o tome da se smanji broj radnih mjesta, pa će se smanjiti i masa plaća. Nisam za uniformna rješenja, javna uprava je širok pojam i unutar javne uprave ima onih koji itekako rade svoj posao. Neka se one koji rade kvalitetno ocjenjuje, tako da se dobrog radnika može nagraditi. Apsolutno nisam za smanjenje plaća u zdravstvu, školstvu, znanosti. Ali u agencijama koje se financiraju parafiskalnim nametima? Apsolutno jesam! I za smanjenje plaća i broja radnih mjesta.

TELEGRAM: Aktualna je i rasprava oko rada trgovina nedjeljom, koji je na mala vrata zabranjen iz epidemioloških razloga.

KOVAČIĆ: Trebalo bi raditi nedjeljom, pogotovo sad kad nam nakon pandemije dolazi gospodarska kriza. Znam da je ljudima bitno da budu nedjeljom s obitelji, ali što ako nemaju ništa za nedjeljni ručak? Ako se rad nedjeljom pošteno dodatno plati i ako to država kontrolira – ja sam za rad.

 

Jasmin Klarić
Telegram autor
484 članka Više o autoru
Više s weba