Imajući to u vidu, rečenica koju je predsjednica republike izgovorila predstavlja jedan pristojan i odmjeren pristup složenim temama i zapravo bi bila dobro došla za uspostavljanje demokratskog društva, posebno kada je koristi netko s pozicije moći. Stoga bi bilo dobro da današnji jasenovački govor označi početak istinskog unutrašnjeg dijaloga i njezinog iskrenog zastupanja te politike, jednako kao i one na koju se također pozvala, istaknuvši antifašističku borbu i Domovinski rat kao ustavne temelje Hrvatske. Ovo navodimo iz razloga što su, praktično do danas, te stvari izgledale sasvim drukčije, s nemalim negativnim udjelom Kolinde Grabar Kitarović u svemu tome.

Neuvjerljiva objašnjenja o žrtvama Jasenovca

Prvo, ovdje ne postoji nikakav istinski unutrašnji dijalog o bilo čemu, a kamo li o traumatičnom nasljeđu koje brojni građani imaju iz različitih povijesnih razdoblja. Temeljno obilježje ovog društva je da jedna agresivna skupina, koja ima ili otvorenu ili jedva prikrivenu podršku dijelova vladajuće stranke i Katoličke crkve, pokušava nametnuti svoje revizionističko viđenje Drugog svjetskog rata svima ostalima. Čine to na svaki mogući način, pa i otvorenom negacijom stvarnosti i činjenica o jasenovačkom logoru smrti. Ti isti koji to čine ili daju veliki medijski prostor onima koji to čine, predstavljaju ujedno i najvjernije promotore same predsjednice i njezine politike, zahvaljujući čemu su bili počasni gosti na njezinoj inauguraciji.

Jednako tako i sama predsjednica, na valu iste politike nikako, sve do danas, nije željela otići u Jasenovac javno i konačno imenovati zločine koji su se tamo dogodili, kao i one koji su ih organizirali. Što je bilo vrlo znakovito, budući da je čitava njezina javna i politička pojava puna velikih javnih gesta i pompoznosti, pa i kad se radi o žrtvama iz Domovinskog rata, zbog čega su potpuno neuvjerljivo zvučala njezina objašnjenja o potrebi pijeteta i intimnog odnosa prema žrtvama u Jasenovcu.

Predsjedničini dvostruki standardi

Isto to vrijedi i za uvažavanje svih manjina koje je također istaknula prilikom razgovora s izraelskim predsjednikom, kad tu izjavu usporedimo s njezinim odgovorom Milorada Pupovcu od prije dvije godine, u kojem je praktično zaključila da je srpska manjina sama kriva zbog svega što joj se događa jer često provocira većinu. Dakle, ne samo da nije bilo unutrašnjeg dijaloga o traumatičnom povijesnom nasljeđu, nego ga je čak i sama predsjednica javno proglašavala nepoželjnim. Uostalom, zbog svega navedenog predstavnici svih manjina i antifašista već godinama bojkotiraju službeno obilježavanje jasenovačkom proboja.

Što nam onda na koncu ovi dvostruki standardi govore? Pa samo to da je predsjednici bitna forma, a ne sadržaj i da joj je puno važnije što o njoj, pa i o zemlji koju predstavlja misle strani državnici, nego vlastiti građani. To što ona smatra da njezinu politiku ne odobravaju oni koji ionako nisu za nju glasali, a sasvim sigurno i neće, pa ih nema potrebu uvažavati, bilo bi legitimno da se nalazi u opoziciji, a ne na čelu države. Tu jednostavnu činjenicu Kolinda Grabar Kitarović očito do sada nije razumjela, ostaje nam za vidjeti hoće li današnji govor označiti prekretnicu ili se ništa neće promijeniti u unutrašnjim odnosima.