Ova odluka o kupnji posve nam nepotrebnih izraelskih vojnih zrakoplova, stoga puno više govori o potpunoj nebrizi države za vlastite građane pa i za javne površine, posebno sjetimo li se prošlogodišnjeg apokaliptičnog požara koji je ušao u Split i gledamo li tragične scene iz Grčke ovih dana, nego o ičemu drugom. No, ono što nas u ovom tekstu znatno više zanima je ponašanje, odnosno javni istupi predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, koji se dijametralno razlikuju u ovisnosti o tome koriste li se za domaću ili inozemnu politiku.
Prva nedvosmislena osuda ustaških zločina
Kako se ovdje radi o posjeti predsjednika jedne države, predsjednici druge zemlje, prirodno je da ona ovih dana igra glavnu ulogu u tom posjetu, jednako kao što je u ovakvim okolnostima i uvažavajući bremenito povijesno nasljeđe, nemoguće zaobići i pitanje odnosa prema prošlosti. U to ime su dvoje predsjednika zajedno posjetiti jasenovački muzej i poklonili se tamošnjim žrtvama. Sve to popraćeno je izjavom Kolinde Grabar Kitarović o tome kako hrvatsko društvo, kao i svako demokratsko društvo vodi unutarnji dijalog o povijesnim pitanjima, često vrlo emocionalno, prvenstveno zato što mnogi građani imaju bolno iskustvo iz različitih razdoblja hrvatske povijesti. Predsjednica je, štoviše, danas prvi put jasno i nedvosmisleno osudila ustaške zločine i konačno održala suvisao govor na tu temu.
Imajući to u vidu, rečenica koju je predsjednica republike izgovorila predstavlja jedan pristojan i odmjeren pristup složenim temama i zapravo bi bila dobro došla za uspostavljanje demokratskog društva, posebno kada je koristi netko s pozicije moći. Stoga bi bilo dobro da današnji jasenovački govor označi početak istinskog unutrašnjeg dijaloga i njezinog iskrenog zastupanja te politike, jednako kao i one na koju se također pozvala, istaknuvši antifašističku borbu i Domovinski rat kao ustavne temelje Hrvatske. Ovo navodimo iz razloga što su, praktično do danas, te stvari izgledale sasvim drukčije, s nemalim negativnim udjelom Kolinde Grabar Kitarović u svemu tome.
Neuvjerljiva objašnjenja o žrtvama Jasenovca
Prvo, ovdje ne postoji nikakav istinski unutrašnji dijalog o bilo čemu, a kamo li o traumatičnom nasljeđu koje brojni građani imaju iz različitih povijesnih razdoblja. Temeljno obilježje ovog društva je da jedna agresivna skupina, koja ima ili otvorenu ili jedva prikrivenu podršku dijelova vladajuće stranke i Katoličke crkve, pokušava nametnuti svoje revizionističko viđenje Drugog svjetskog rata svima ostalima. Čine to na svaki mogući način, pa i otvorenom negacijom stvarnosti i činjenica o jasenovačkom logoru smrti. Ti isti koji to čine ili daju veliki medijski prostor onima koji to čine, predstavljaju ujedno i najvjernije promotore same predsjednice i njezine politike, zahvaljujući čemu su bili počasni gosti na njezinoj inauguraciji.
Jednako tako i sama predsjednica, na valu iste politike nikako, sve do danas, nije željela otići u Jasenovac javno i konačno imenovati zločine koji su se tamo dogodili, kao i one koji su ih organizirali. Što je bilo vrlo znakovito, budući da je čitava njezina javna i politička pojava puna velikih javnih gesta i pompoznosti, pa i kad se radi o žrtvama iz Domovinskog rata, zbog čega su potpuno neuvjerljivo zvučala njezina objašnjenja o potrebi pijeteta i intimnog odnosa prema žrtvama u Jasenovcu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Predsjedničini dvostruki standardi
Isto to vrijedi i za uvažavanje svih manjina koje je također istaknula prilikom razgovora s izraelskim predsjednikom, kad tu izjavu usporedimo s njezinim odgovorom Milorada Pupovcu od prije dvije godine, u kojem je praktično zaključila da je srpska manjina sama kriva zbog svega što joj se događa jer često provocira većinu. Dakle, ne samo da nije bilo unutrašnjeg dijaloga o traumatičnom povijesnom nasljeđu, nego ga je čak i sama predsjednica javno proglašavala nepoželjnim. Uostalom, zbog svega navedenog predstavnici svih manjina i antifašista već godinama bojkotiraju službeno obilježavanje jasenovačkom proboja.
Što nam onda na koncu ovi dvostruki standardi govore? Pa samo to da je predsjednici bitna forma, a ne sadržaj i da joj je puno važnije što o njoj, pa i o zemlji koju predstavlja misle strani državnici, nego vlastiti građani. To što ona smatra da njezinu politiku ne odobravaju oni koji ionako nisu za nju glasali, a sasvim sigurno i neće, pa ih nema potrebu uvažavati, bilo bi legitimno da se nalazi u opoziciji, a ne na čelu države. Tu jednostavnu činjenicu Kolinda Grabar Kitarović očito do sada nije razumjela, ostaje nam za vidjeti hoće li današnji govor označiti prekretnicu ili se ništa neće promijeniti u unutrašnjim odnosima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Hoće li predsjedničin antifašistički govor u Jasenovcu označiti prekretnicu
Markovina piše o posjetu izraelskog predsjednika i porukama naše predsjednice
Rečenica koju je predsjednica republike izgovorila predstavlja jedan pristojan i odmjeren pristup složenim temama i zapravo bi bila dobro došla za uspostavljanje demokratskog društva, posebno kada je koristi netko s pozicije moći. Stoga bi bilo dobro da današnji jasenovački govor označi početak istinskog unutrašnjeg dijaloga i njezinog iskrenog zastupanja te politike, jednako kao i one na koju se također pozvala, istaknuvši antifašističku borbu i Domovinski rat kao ustavne temelje Hrvatske
Posjet izraelskog predsjednika Rivlina Hrvatskoj koji upravo traje primarno je vezan uz poslovne odnose, odnosno da budemo iskreni do kraja, uz nevjerovatno dobar posao države Izrael koja je neozbiljnoj Hrvatskoj uspjela uvaliti polovne vojne zrakoplove za ogromne količine novca. Neovisno o tome što nas ministar obrane Krstičević, kao i čitava Vlada uvjeravaju kako se radi o odlično obavljenom i pogođenom poslu, ne bi bilo loše tu odluku smjestiti u kontekst činjenice da se hitni medicinski slučajevi s dalmatinskih otoka i dalje prebacuju u splitsku bolnicu s onim jednim dotrajalim vojnim helikopterom, kao i činjenice da vatrogasci vape za većim brojem kanadera i opreme.
Ova odluka o kupnji posve nam nepotrebnih izraelskih vojnih zrakoplova, stoga puno više govori o potpunoj nebrizi države za vlastite građane pa i za javne površine, posebno sjetimo li se prošlogodišnjeg apokaliptičnog požara koji je ušao u Split i gledamo li tragične scene iz Grčke ovih dana, nego o ičemu drugom. No, ono što nas u ovom tekstu znatno više zanima je ponašanje, odnosno javni istupi predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, koji se dijametralno razlikuju u ovisnosti o tome koriste li se za domaću ili inozemnu politiku.
Prva nedvosmislena osuda ustaških zločina
Kako se ovdje radi o posjeti predsjednika jedne države, predsjednici druge zemlje, prirodno je da ona ovih dana igra glavnu ulogu u tom posjetu, jednako kao što je u ovakvim okolnostima i uvažavajući bremenito povijesno nasljeđe, nemoguće zaobići i pitanje odnosa prema prošlosti. U to ime su dvoje predsjednika zajedno posjetiti jasenovački muzej i poklonili se tamošnjim žrtvama. Sve to popraćeno je izjavom Kolinde Grabar Kitarović o tome kako hrvatsko društvo, kao i svako demokratsko društvo vodi unutarnji dijalog o povijesnim pitanjima, često vrlo emocionalno, prvenstveno zato što mnogi građani imaju bolno iskustvo iz različitih razdoblja hrvatske povijesti. Predsjednica je, štoviše, danas prvi put jasno i nedvosmisleno osudila ustaške zločine i konačno održala suvisao govor na tu temu.
Imajući to u vidu, rečenica koju je predsjednica republike izgovorila predstavlja jedan pristojan i odmjeren pristup složenim temama i zapravo bi bila dobro došla za uspostavljanje demokratskog društva, posebno kada je koristi netko s pozicije moći. Stoga bi bilo dobro da današnji jasenovački govor označi početak istinskog unutrašnjeg dijaloga i njezinog iskrenog zastupanja te politike, jednako kao i one na koju se također pozvala, istaknuvši antifašističku borbu i Domovinski rat kao ustavne temelje Hrvatske. Ovo navodimo iz razloga što su, praktično do danas, te stvari izgledale sasvim drukčije, s nemalim negativnim udjelom Kolinde Grabar Kitarović u svemu tome.
Neuvjerljiva objašnjenja o žrtvama Jasenovca
Prvo, ovdje ne postoji nikakav istinski unutrašnji dijalog o bilo čemu, a kamo li o traumatičnom nasljeđu koje brojni građani imaju iz različitih povijesnih razdoblja. Temeljno obilježje ovog društva je da jedna agresivna skupina, koja ima ili otvorenu ili jedva prikrivenu podršku dijelova vladajuće stranke i Katoličke crkve, pokušava nametnuti svoje revizionističko viđenje Drugog svjetskog rata svima ostalima. Čine to na svaki mogući način, pa i otvorenom negacijom stvarnosti i činjenica o jasenovačkom logoru smrti. Ti isti koji to čine ili daju veliki medijski prostor onima koji to čine, predstavljaju ujedno i najvjernije promotore same predsjednice i njezine politike, zahvaljujući čemu su bili počasni gosti na njezinoj inauguraciji.
Jednako tako i sama predsjednica, na valu iste politike nikako, sve do danas, nije željela otići u Jasenovac javno i konačno imenovati zločine koji su se tamo dogodili, kao i one koji su ih organizirali. Što je bilo vrlo znakovito, budući da je čitava njezina javna i politička pojava puna velikih javnih gesta i pompoznosti, pa i kad se radi o žrtvama iz Domovinskog rata, zbog čega su potpuno neuvjerljivo zvučala njezina objašnjenja o potrebi pijeteta i intimnog odnosa prema žrtvama u Jasenovcu.
Predsjedničini dvostruki standardi
Isto to vrijedi i za uvažavanje svih manjina koje je također istaknula prilikom razgovora s izraelskim predsjednikom, kad tu izjavu usporedimo s njezinim odgovorom Milorada Pupovcu od prije dvije godine, u kojem je praktično zaključila da je srpska manjina sama kriva zbog svega što joj se događa jer često provocira većinu. Dakle, ne samo da nije bilo unutrašnjeg dijaloga o traumatičnom povijesnom nasljeđu, nego ga je čak i sama predsjednica javno proglašavala nepoželjnim. Uostalom, zbog svega navedenog predstavnici svih manjina i antifašista već godinama bojkotiraju službeno obilježavanje jasenovačkom proboja.
Što nam onda na koncu ovi dvostruki standardi govore? Pa samo to da je predsjednici bitna forma, a ne sadržaj i da joj je puno važnije što o njoj, pa i o zemlji koju predstavlja misle strani državnici, nego vlastiti građani. To što ona smatra da njezinu politiku ne odobravaju oni koji ionako nisu za nju glasali, a sasvim sigurno i neće, pa ih nema potrebu uvažavati, bilo bi legitimno da se nalazi u opoziciji, a ne na čelu države. Tu jednostavnu činjenicu Kolinda Grabar Kitarović očito do sada nije razumjela, ostaje nam za vidjeti hoće li današnji govor označiti prekretnicu ili se ništa neće promijeniti u unutrašnjim odnosima.