Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Što da je ‘U’ bilo ‘C’ i da se žigosanje djevojčice dogodilo u Vukovaru?

Nije kriv dječak s upaljačem, krivo je društvo ogrezlo u licemjerju i nasilju

Nasilje je, naime, u ovoj zemlji već tridesetak godina sasvim legitimna, gotovo pročišćujuća metoda uređivanja društvenih odnosa. Mnogi heroji su nam ratni zločinci, udruge koje se bave tolerancijom strani špijuni, razmišljanje o uvođenju građanskog odgoja u škole skoro neprijateljska djelatnost. Nasiljem se djeluje na politiku, ulično, šatorski, s jedinim ciljem da se iskamči što više novca

To se zove licemjerje. Sve ono što se plete oko mučne zadarske priče o žigosanju djeteta primjer je destiliranog hrvatskog licemjerja. Sve.

Licemjerno se zgražati nad činom srednjoškolca koji je 15-godišnjoj kolegici iz razreda vrelim upaljačem opekao kožu i za ožiljak u obliku slova U “duhovito” ustvrdio kako se sad barem može hvaliti da je ustaša. Nasilje je, naime, u ovoj zemlji već tridesetak godina sasvim legitimna, gotovo pročišćujuća metoda uređivanja društvenih odnosa. Mnogi heroji su nam ratni zločinci, udruge koje se bave tolerancijom strani špijuni, razmišljanje o uvođenju građanskog odgoja u škole skoro neprijateljska djelatnost. Nasiljem se djeluje na politiku, ulično, šatorski, s jedinim ciljem da se iskamči što više novca. Priča o patriotizmu tu više nije uvjerljiva ni kao otužna dimna zavjesa. Pogotovo kad “naši” nisu na vlasti, nasilje probija između svakog retka i nosi se poput nakita.

Dječja igra

Licemjerno je zgražati se i nad nesretnim ravnateljem srednje škole (ponavljam, ravnateljem srednje škole) koji, u grčevitom ratu s hrvatskim jezikom i potrazi za alibijem, priču svodi na “dječju igru” koja je završila pomirenjem i na učenike s posebnim potrebama. Stvarno, kako se moglo dogoditi u društvu koje ovako visoko kao hrvatsko cijeni stručnost i profesionalizam da takva osoba postane ravnateljem odgojno-obrazovne ustanove?! Kakav šokantan eksces!

Najlicemjernije je, ipak, priču o ustaškom žigosanju svoditi na “pretjerivanje zbog slučajnog oblika upaljača”. Jer, znate, ona je lako mogla biti i suštinski drugačija. Da je upaljač bio zakrenut za 90 stupnjeva, pa da je slovo U zapravo izgledalo kao C. Da se sve skupa dogodilo negdje u Vojvodini i da je nacionalna manjina kojoj igrom slučajno pripada napadnuta učenica, recimo, hrvatska? I da joj je kolega koji “se zaigrao” poručio kako se sad može hvaliti da je četnikuša?

Vukovar

Ili, da ne idemo izvan granica ove zemlje, da se u prethodnim rečenicama opisani slučaj dogodio u – Vukovaru? Nema nikakve sumnje da bi oni koji sad šute (odmarajući se, recimo, od službene posjete gradu u kojem žive i rade) već bili na zadnjim nogama, pisali diplomatske depeše, držali tronute tiskovne konferencije, ili, ako ništa drugo, divljali na društvenim mrežama.

Naposlijetku, najlicemjernije od svega je što će Pedro ispasti deran iz prvog razreda srednje koji je ispravno upio ono što društvo doista isijava kao socijalnu vrijednost i prihvatljivo ponašanje. A to je – nasilje. Nasilje i licemjerje.

Ne, nije kriv dječak s upaljačem. Krivi smo mi.

Jasmin Klarić
Telegram autor
89 članaka Više o autoru
Više s weba