Ne treba dramatizirati. Ne gubite razum. Postoji matematički i eksperimentalno dokazano objašnjenje za slučaj suca Ivana Turudića i njegove brze vožnje kod Bjelovara i Virovitice, te kroz pravni sustav – kvantna mehanika.
Maca šjor Schrödingera
Bilo je to jasno još jučer, dok se doimalo da je moćni sudac u gabuli iz koje će se teško izvući zbog pravomoćne presude za brzu vožnju u kojoj se spominje njegovo nezaustavljanje unatoč policijskoj signalizaciji i serijsko neodazivanje na sudske pozive.
Naime, čim je glasnogovornik prekršajnog Općinskog suda u Bjelovaru odaslao priopćenje u kojem se kaže da su možda u pravu i policajac i Turudić, jasno je bilo da je u pitanju kvantna mehanika i da nam, iza jednog slučaja koji je na prvi pogled izgledao kao ultimativno nepoštivanje sustava od strane jednog bahatog moćnika, zapravo, namiguje maca šjor Schrödingera.
Svjetlosna oznaka
Jer, što je rekao policajac pred sutkinjom koja je njegovo svjedočenje prihvatila, između ostalog, i nakon uvida u dokumentaciju u kojoj se nalazila videosnimka Turudićevog prekršaja? Da su vozača u prekršaju pokušali zaustaviti tako što su ga prestigli, upalili svjetlosnu oznaku “Policija, slijedite nas”. To gospodin vozač nije napravio, nego su ga uspjeli zaustaviti tek na idućem skretanju.
Turudić, pak, kaže da je policija vozila iza njega i da se zaustavio kad su ga prestigli i upalili rotirke. Znači, u isto vrijeme su ga (kod prvog skretanja po iskazu policajca) prestigli i nisu ga prestigli (jer se Turudić, kako kaže, odmah zaustavio)? Kvantna mehanika, veli bjelovarski sud.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Poziv koje je došao i nije došao
Nadalje, Turudić tvrdi kako je ubrzao tek nakon što mu se vozilo približilo sa stražnje strane i da ga je tako, zapravo, policija potaknula na prebrzu vožnju. Policajac je, međutim, svjedočio da je Turudić uhvaćen u prekršaju nakon čega mu se tek presretač približio. To je u jučerašnjoj reakciji ustvrdio i glasnogovornik bjelovarskog suda, objasnivši precizno kako se prvo uređajem za mjerenje brzine ustanovi prebrza vožnja, pa se zatim presretač približi prekršitelju kako bi snimio tablice, nakon čega ga pretiče i zaustavlja. Pa ipak, glasnogovornik je i dalje ustrajao u tvrdnji da su, možda i Turudić (koji tvrdi da je ubrzao zbog policije) i policajac u pravu. Kvantna mehanika.
Stoga, nije nimalo neočekivano da je glasnogovornik bjelovarskog suda danas ustvrdio i kako je za Turudića posebno kompromitirajući dio presude – da je za svibanjsko saslušanje preuzeo poziv, ali se nije pojavio, niti opravdao nedolazak – omaška. Dakle, osoba koja sudi na njihovom sudu nije bila u stanju ispravno pročitati običnu dokumentaciju o tome je li netko zaprimio poziv – ili stručne službe tog suda nisu bile u stanju četiri papira pripremiti ispravno? A da možda Turudić nije u isto vrijeme i zaprimio i nije zaprimio poziv za svibanjsko ročište?
Ja ili poštar?
U priču i sve egzotične kvantnomehaničke zapletaje uključila se i Hrvatska pošta, ustvrdivši da su sve dostave gospodinu Turudiću uredno obavljene i da se sudac, jednostavno, u roku od pet dana nije pojavio u njihovim uredima s poznatim žutim papirićem. Turudić je, pak uvjeren da je poštar jednostavno bacio obavijesti o pozivima, te ljutito poručuje “Vi vjerujte ili meni ili poštaru”. Cijenjeni sudac tu možda malo brza kao i nedavno na bjelovarskoj obilaznici, jer – zašto ne bi vjerovali i poštaru i njemu u isto vrijeme? Zašto je toliko nemoguće da je Turudić dobio dostavnicu za sudski poziv i da je nije dobio?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Naposljetku, kvantnu mehaniku valja uključiti i u lanjska zbivanja u Virovitici, kad je automobil kojeg koristi sudac Turudić također snimljen u prebrzoj vožnji. Kako taj automobil koristi nekoliko osoba, Turudić nije platio kaznu. I danas se živo prisjeća kako je tog dana u Virovitici bila subota, 11 sati, kako su u kući bili i on i supruga i sin i tast i kako su taj dan baš svi vozili njegov automobil. Samo se, eto, ne sjeća tko ga je vozio u vrijeme kad je prekršeno ograničenje brzine, pa, eto, nitko nije morao platiti kaznu. A možda su ga – odjednom – vozili i tast i sin i supruga i Turudić? Schrödinger se ne bi bunio.
Zavjera
Ukratko, kvantna mehanika je jedini prihvatljivi izlaz iz ove priče s jurećim sucem. Ili, to ili su pred nama dvije mračne opcije. Po prvoj je ugrožena sama Republika Hrvatska. Jer, kad se protiv jednog od najmoćnijih ljudi u domaćem sudstvu u brutalnim lažima urote i prometni policajac i sutkinja bjelovarskog suda, i Hrvatska pošta, pa čak i lokalni poštar, radi se o zavjeri širokih razmjera, s tko zna kakvim motivima. Uostalom, i samom Turudiću, a on bi trebao najbolje poznavati stanje u pravosuđu, je sumnjivo da je cijeli proces završen za ciglih šest mjeseci.
Druga mogućnost je da se jedan od najmoćnijih i najvažnijih ljudi u domaćem sudstvu izvlačio na lošu memoriju i zakonske rupe, ignorirao policijsko upozorenje, sudske pozive i onda o svemu skupa uporno i javno lagao. Da bi se zatim u glancanje “lika i djela” visokopozicioniranog Turudića tezama s one strane razuma putem glasnogovornika uključio i bjelovarski sud i to na štetu svoje sutkinje. One koja je samo odradila svoj posao i koja će ga ubuduće mnogo teže moći raditi, jer, eto nije u stanju ispravno protumačiti ni najjednostavniju dokumentaciju.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Mora biti da je ipak u pitanju kvantna mehanika. Sve ostalo je gore od užasnog.
Što je užasnije - da sustav glanca lik i djelo moćnog suca, ili da je protiv Turudića na djelu široka zavjera?
Čim je glasnogovornik ustvrdio da su možda u pravu i Turudić i policajac, stvari su postale bistrije
Kad se protiv jednog od najmoćnijih ljudi u domaćem sudstvu u brutalnim lažima urote i prometni policajac i sutkinja bjelovarskog suda, i Hrvatska pošta, pa čak i lokalni poštar, radi se o zavjeri širokih razmjera, s tko zna kakvim motivima. Uostalom, i samom Turudiću, a on bi trebao najbolje poznavati stanje u pravosuđu, je sumnjivo da je cijeli proces završen za ciglih šest mjeseci.
Ne treba dramatizirati. Ne gubite razum. Postoji matematički i eksperimentalno dokazano objašnjenje za slučaj suca Ivana Turudića i njegove brze vožnje kod Bjelovara i Virovitice, te kroz pravni sustav – kvantna mehanika.
U ovoj grani fizike jedan od najcitiranijih primjera je onaj takozvane Schrödingerove mačke, koja se nalazi zatvorena u kutiji s kapsulom otrova. Otrov se nekad otpusti i ubije ju, a nekad ne. Dok se kutija ne otvori, veli teorija kvantne mehanike, mačka je – u isto vrijeme! – i živa i mrtva. Po tom naizgled bizarnom primjeru doista se, eksperimentalno je dokazano, ponašaju i elementarne čestice. A očito i slučaj Turudić.
Maca šjor Schrödingera
Bilo je to jasno još jučer, dok se doimalo da je moćni sudac u gabuli iz koje će se teško izvući zbog pravomoćne presude za brzu vožnju u kojoj se spominje njegovo nezaustavljanje unatoč policijskoj signalizaciji i serijsko neodazivanje na sudske pozive.
Naime, čim je glasnogovornik prekršajnog Općinskog suda u Bjelovaru odaslao priopćenje u kojem se kaže da su možda u pravu i policajac i Turudić, jasno je bilo da je u pitanju kvantna mehanika i da nam, iza jednog slučaja koji je na prvi pogled izgledao kao ultimativno nepoštivanje sustava od strane jednog bahatog moćnika, zapravo, namiguje maca šjor Schrödingera.
Svjetlosna oznaka
Jer, što je rekao policajac pred sutkinjom koja je njegovo svjedočenje prihvatila, između ostalog, i nakon uvida u dokumentaciju u kojoj se nalazila videosnimka Turudićevog prekršaja? Da su vozača u prekršaju pokušali zaustaviti tako što su ga prestigli, upalili svjetlosnu oznaku “Policija, slijedite nas”. To gospodin vozač nije napravio, nego su ga uspjeli zaustaviti tek na idućem skretanju.
Turudić, pak, kaže da je policija vozila iza njega i da se zaustavio kad su ga prestigli i upalili rotirke. Znači, u isto vrijeme su ga (kod prvog skretanja po iskazu policajca) prestigli i nisu ga prestigli (jer se Turudić, kako kaže, odmah zaustavio)? Kvantna mehanika, veli bjelovarski sud.
Poziv koje je došao i nije došao
Nadalje, Turudić tvrdi kako je ubrzao tek nakon što mu se vozilo približilo sa stražnje strane i da ga je tako, zapravo, policija potaknula na prebrzu vožnju. Policajac je, međutim, svjedočio da je Turudić uhvaćen u prekršaju nakon čega mu se tek presretač približio. To je u jučerašnjoj reakciji ustvrdio i glasnogovornik bjelovarskog suda, objasnivši precizno kako se prvo uređajem za mjerenje brzine ustanovi prebrza vožnja, pa se zatim presretač približi prekršitelju kako bi snimio tablice, nakon čega ga pretiče i zaustavlja. Pa ipak, glasnogovornik je i dalje ustrajao u tvrdnji da su, možda i Turudić (koji tvrdi da je ubrzao zbog policije) i policajac u pravu. Kvantna mehanika.
Stoga, nije nimalo neočekivano da je glasnogovornik bjelovarskog suda danas ustvrdio i kako je za Turudića posebno kompromitirajući dio presude – da je za svibanjsko saslušanje preuzeo poziv, ali se nije pojavio, niti opravdao nedolazak – omaška. Dakle, osoba koja sudi na njihovom sudu nije bila u stanju ispravno pročitati običnu dokumentaciju o tome je li netko zaprimio poziv – ili stručne službe tog suda nisu bile u stanju četiri papira pripremiti ispravno? A da možda Turudić nije u isto vrijeme i zaprimio i nije zaprimio poziv za svibanjsko ročište?
Ja ili poštar?
U priču i sve egzotične kvantnomehaničke zapletaje uključila se i Hrvatska pošta, ustvrdivši da su sve dostave gospodinu Turudiću uredno obavljene i da se sudac, jednostavno, u roku od pet dana nije pojavio u njihovim uredima s poznatim žutim papirićem. Turudić je, pak uvjeren da je poštar jednostavno bacio obavijesti o pozivima, te ljutito poručuje “Vi vjerujte ili meni ili poštaru”. Cijenjeni sudac tu možda malo brza kao i nedavno na bjelovarskoj obilaznici, jer – zašto ne bi vjerovali i poštaru i njemu u isto vrijeme? Zašto je toliko nemoguće da je Turudić dobio dostavnicu za sudski poziv i da je nije dobio?
Naposljetku, kvantnu mehaniku valja uključiti i u lanjska zbivanja u Virovitici, kad je automobil kojeg koristi sudac Turudić također snimljen u prebrzoj vožnji. Kako taj automobil koristi nekoliko osoba, Turudić nije platio kaznu. I danas se živo prisjeća kako je tog dana u Virovitici bila subota, 11 sati, kako su u kući bili i on i supruga i sin i tast i kako su taj dan baš svi vozili njegov automobil. Samo se, eto, ne sjeća tko ga je vozio u vrijeme kad je prekršeno ograničenje brzine, pa, eto, nitko nije morao platiti kaznu. A možda su ga – odjednom – vozili i tast i sin i supruga i Turudić? Schrödinger se ne bi bunio.
Zavjera
Ukratko, kvantna mehanika je jedini prihvatljivi izlaz iz ove priče s jurećim sucem. Ili, to ili su pred nama dvije mračne opcije. Po prvoj je ugrožena sama Republika Hrvatska. Jer, kad se protiv jednog od najmoćnijih ljudi u domaćem sudstvu u brutalnim lažima urote i prometni policajac i sutkinja bjelovarskog suda, i Hrvatska pošta, pa čak i lokalni poštar, radi se o zavjeri širokih razmjera, s tko zna kakvim motivima. Uostalom, i samom Turudiću, a on bi trebao najbolje poznavati stanje u pravosuđu, je sumnjivo da je cijeli proces završen za ciglih šest mjeseci.
Druga mogućnost je da se jedan od najmoćnijih i najvažnijih ljudi u domaćem sudstvu izvlačio na lošu memoriju i zakonske rupe, ignorirao policijsko upozorenje, sudske pozive i onda o svemu skupa uporno i javno lagao. Da bi se zatim u glancanje “lika i djela” visokopozicioniranog Turudića tezama s one strane razuma putem glasnogovornika uključio i bjelovarski sud i to na štetu svoje sutkinje. One koja je samo odradila svoj posao i koja će ga ubuduće mnogo teže moći raditi, jer, eto nije u stanju ispravno protumačiti ni najjednostavniju dokumentaciju.
Mora biti da je ipak u pitanju kvantna mehanika. Sve ostalo je gore od užasnog.