Otprilike istovremeno s raspravom koja je u Europskom parlamentu okončana s jalovom osudom Orbanove politike usmjerene ka rastakanju svih vrijednosti na kojima je nastala Europska Unija, u Guardianu se pojavio programatski tekst Yanisa Varoufakisa u kojem on poziva na stvaranje nove Internacionale. Dijagnoza koju je uspostavio je manje-više poznata i zaključuje kako atmosfera jako nalikuje na onu iz kasnih dvadesetih, bilo da je riječ o krizi kapitalizma ili o posljedičnom usponu fašizma, te kako svijet ne smije ponoviti pogreške Weimarske Njemačke.
Po njemu, to znači da se jedini odgovor krije u stvaranju progresivne nove Internacionale, koju bi sačinjavao njegov Diem 25, Bernie Sanders i njegov američki pokret, Corbynovi laburisti te progresivni dijelovi Afričkog nacionalnog kongresa, meksički predsjednik i razni progresivni pokreti u Indiji. Posebno je naglasio da je taktički savez sa socijaldemokratskom ljevicom u Europi, Velikoj Britaniji i SAD-u nedopustiv, zbog njihove kompromitacije i prevelike bliskosti s financijski kapitalizmom.
Nije Varoufakis u ovom tekstu zaključio ništa novo u odnosu na stvari koje ionako svo vrijeme zastupa, osim što je konkretizirao potrebu za novom Internacionalnom i naveo potencijalne partnere, koji opet ne zvuče iznenađujuće.
Sa sigurnošću se može reći da se ne radi samo o ideji
Kad netko s ipak ozbiljnim utjecajem u javnosti i k tome u jednom od najboljih svjetskih medija objavi ovakav programatski tekst, možemo biti prilično sigurni kako nije riječ tek o maglovitoj ideji, nego i o nečemu što se već počelo operativno slagati. Stoga je vrlo vjerojatno kako ćemo formalizaciju ovog saveza i operativno utemeljenje nove Internacionale uskoro i dočekati. No, nakon što se to dogodi suočit ćemo se s pitanjem hoće li taj pokret biti uspješan ili ne, a to će nas nažalost dovesti na teren realnosti, koje je uostalom Varoufakis kao pametan čovjek svjestan.
Ako ništa drugo, osim onoga što bi ionako sebi mogao predočiti, ima operativno iskustvo osnivanja Diema 25 i vrlo su mu poznate sve porođajne muke takvih projekata. Za razliku od radikalne desnice, koja odgovore na probleme u pravilu adresira prema imigrantima i sve svodi na proizvodnju histerije i na povratak nekim imaginarnim vrijednostima koje bi trebalo braniti, a k tome je jako dobro uvezana, financijski snažno podržavana i već je dobrim dijelom ušla u mainstream pa i u sam Europski parlament, ova nova ljevica kakvom je zamišlja Varoufakis ima naravno daleko humaniju poruku i politiku, ali i sve moguće organizacijske probleme.
Teško da će dobiti financijsku i masmedijsku podršku
Uz to što je daleko od establišmenta, iako su joj vodeći ljudi ozbiljni, prepoznati pa i cijenjeni, njezina formulirana antisistemska pozicija onemogućit će joj ozbiljniju financijsku, ali i masmedijsku podršku, bez čega će sasvim izvjesno igrati neravnopravnu utakmicu na tuđem terenu i po pravilima desnice. Da će u joj u tim okolnostima biti gotovo nemoguće s porukama doprijeti do presudne podrške je više nego izvjesno.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Tim prije što je organizacijski tek u povojima, za razliku od desnice koja je već odavno organizaciju dovela do savršenstva. Posljednji bitan problem s kojim će se ova ideja suočiti odnosi se na činjenicu da se u političkom smislu bori na više različitih frontova, na kojima međusobna podrška može biti isključivo simbolička. Primjerice, na skorim izborima za Europski parlament, Sanders nema kako pomoći Varoufakisu, osim ponekom porukom.
Kriza ljevice mogla bi ići na ruku novoj internacionali
Ono što bi pak novoj Internacionali moglo ići na ruku je činjenica da su primjetan rast radikalne desnice i kriza etablirane socijaldemokracije počele dovoditi do otpora među ljudima i do stvaranja neke nove energije koja je uostalom i utjecala na zapažene Sandersove i Corbynove izborne rezultate.
Međutim, sve navedeno će ključni test imati na spomenutim izborima za Europski parlament, koje će sama Varoufakisova karizma, bez ozbiljne infrastrukture i uz konkurenciju europske ljevice i zelenih teško iznijeti do dobrog rezultata na izborima. Što ne znači da je nemoguće, ali je vremena sve manje.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Vrlo je izgledno, Varoufakis stvara novu Internacionalu. Ali teško će uspjeti zbilja nešto učiniti
Analiza programatskog teksta, o ujedninjenu sa Sandersom i Corbynovim laburistima, koji je Varoufakis napisao za Guardian
Kad netko s ipak ozbiljnim utjecajem u javnosti i k tome u jednom od najboljih svjetskih medija objavi ovakav programatski tekst, možemo biti prilično sigurni kako nije riječ tek o maglovitoj ideji, nego i o nečemu što se već počelo operativno slagati. Stoga je vrlo vjerojatno kako ćemo formalizaciju ovog saveza i operativno utemeljenje nove Internacionale uskoro i dočekati. No, nakon što se to dogodi suočit ćemo se s pitanjem hoće li taj pokret biti uspješan ili ne, a to će nas dovesti na teren realnosti, koje je uostalom Varoufakis kao pametan čovjek svjestan.
Otprilike istovremeno s raspravom koja je u Europskom parlamentu okončana s jalovom osudom Orbanove politike usmjerene ka rastakanju svih vrijednosti na kojima je nastala Europska Unija, u Guardianu se pojavio programatski tekst Yanisa Varoufakisa u kojem on poziva na stvaranje nove Internacionale. Dijagnoza koju je uspostavio je manje-više poznata i zaključuje kako atmosfera jako nalikuje na onu iz kasnih dvadesetih, bilo da je riječ o krizi kapitalizma ili o posljedičnom usponu fašizma, te kako svijet ne smije ponoviti pogreške Weimarske Njemačke.
Po njemu, to znači da se jedini odgovor krije u stvaranju progresivne nove Internacionale, koju bi sačinjavao njegov Diem 25, Bernie Sanders i njegov američki pokret, Corbynovi laburisti te progresivni dijelovi Afričkog nacionalnog kongresa, meksički predsjednik i razni progresivni pokreti u Indiji. Posebno je naglasio da je taktički savez sa socijaldemokratskom ljevicom u Europi, Velikoj Britaniji i SAD-u nedopustiv, zbog njihove kompromitacije i prevelike bliskosti s financijski kapitalizmom.
Nije Varoufakis u ovom tekstu zaključio ništa novo u odnosu na stvari koje ionako svo vrijeme zastupa, osim što je konkretizirao potrebu za novom Internacionalnom i naveo potencijalne partnere, koji opet ne zvuče iznenađujuće.
Sa sigurnošću se može reći da se ne radi samo o ideji
Kad netko s ipak ozbiljnim utjecajem u javnosti i k tome u jednom od najboljih svjetskih medija objavi ovakav programatski tekst, možemo biti prilično sigurni kako nije riječ tek o maglovitoj ideji, nego i o nečemu što se već počelo operativno slagati. Stoga je vrlo vjerojatno kako ćemo formalizaciju ovog saveza i operativno utemeljenje nove Internacionale uskoro i dočekati. No, nakon što se to dogodi suočit ćemo se s pitanjem hoće li taj pokret biti uspješan ili ne, a to će nas nažalost dovesti na teren realnosti, koje je uostalom Varoufakis kao pametan čovjek svjestan.
Ako ništa drugo, osim onoga što bi ionako sebi mogao predočiti, ima operativno iskustvo osnivanja Diema 25 i vrlo su mu poznate sve porođajne muke takvih projekata. Za razliku od radikalne desnice, koja odgovore na probleme u pravilu adresira prema imigrantima i sve svodi na proizvodnju histerije i na povratak nekim imaginarnim vrijednostima koje bi trebalo braniti, a k tome je jako dobro uvezana, financijski snažno podržavana i već je dobrim dijelom ušla u mainstream pa i u sam Europski parlament, ova nova ljevica kakvom je zamišlja Varoufakis ima naravno daleko humaniju poruku i politiku, ali i sve moguće organizacijske probleme.
Teško da će dobiti financijsku i masmedijsku podršku
Uz to što je daleko od establišmenta, iako su joj vodeći ljudi ozbiljni, prepoznati pa i cijenjeni, njezina formulirana antisistemska pozicija onemogućit će joj ozbiljniju financijsku, ali i masmedijsku podršku, bez čega će sasvim izvjesno igrati neravnopravnu utakmicu na tuđem terenu i po pravilima desnice. Da će u joj u tim okolnostima biti gotovo nemoguće s porukama doprijeti do presudne podrške je više nego izvjesno.
Tim prije što je organizacijski tek u povojima, za razliku od desnice koja je već odavno organizaciju dovela do savršenstva. Posljednji bitan problem s kojim će se ova ideja suočiti odnosi se na činjenicu da se u političkom smislu bori na više različitih frontova, na kojima međusobna podrška može biti isključivo simbolička. Primjerice, na skorim izborima za Europski parlament, Sanders nema kako pomoći Varoufakisu, osim ponekom porukom.
Kriza ljevice mogla bi ići na ruku novoj internacionali
Ono što bi pak novoj Internacionali moglo ići na ruku je činjenica da su primjetan rast radikalne desnice i kriza etablirane socijaldemokracije počele dovoditi do otpora među ljudima i do stvaranja neke nove energije koja je uostalom i utjecala na zapažene Sandersove i Corbynove izborne rezultate.
Međutim, sve navedeno će ključni test imati na spomenutim izborima za Europski parlament, koje će sama Varoufakisova karizma, bez ozbiljne infrastrukture i uz konkurenciju europske ljevice i zelenih teško iznijeti do dobrog rezultata na izborima. Što ne znači da je nemoguće, ali je vremena sve manje.