Zašto je propao subotnji marš? Zato što Hrvati, zapravo, uopće ne žele uplitanje Crkve u politiku

Goranko Fižulić o velikom istraživanju religioznih uvjerenja u 18 europskih država koje je kod nas prošlo nezapaženo

24.03.2018., Zagreb - Gradjanska inicijativa "Hrvatska protiv Istanbulske konvencije" organizirala je prosvjed protiv ratifikacije Istanbulske konvencije. Prosvjednici su se okupili na Trgu zrtava fasizma odakle su krenuli prema Trgu svetog Marka, pred Vladu i Sabor. Photo: Jurica Galoic/PIXSELL
FOTO: PIXSELL

Nitko još nije kontekstualizirao posljednje veliko istraživanje provedeno u 18 europskih država pod nazivom Religiozna uvjerenja i nacionalna pripadnost u središnjoj i istočnoj Europi, po kojem se za potpunu odvojenost Crkve i države zalaže visokih 69 % Hrvata, njih 72 % ne želi vidjeti uplitanje biskupa i svećenika u politički život zemlje, a za 84 % građana definicija idealnog braka podrazumijeva da oba supružnika zarađuju novac, zajednički odgajaju djecu i ravnopravno dijele kućanske poslove. Tako se RH plasirala na zavidno drugo mjesto po najmanjoj patrijarhalnoj zatucanosti. Stoga i površna analiza rezultata upućuje na zaključak kako se na poziv na subotnji marš Zagrebom nije ni moglo odazvati previše građana. Tih, prema službenim policijskim podacima pet tisuća sudionika, ionako je tamo stiglo ponajviše zbog straha od 21. stoljeća

Američki Pew Research Center objavio je u svibnju prošle godine rezultate velikog istraživanja provedenog u osamnaest europskih država pod nazivom Religiozna uvjerenja i nacionalna pripadnost u središnjoj i istočnoj Europi. Istraživanje je rađeno od lipnja 2015. do srpnja 2016. na uzorku od 25 tisuća odraslih osoba.

U Hrvatskoj je u istraživanju sudjelovalo 1616 građana, a provela ga je agencija Ipsos od srpnja 2015. do veljače 2016. Rezultati istraživanja nesporno potvrđuju tezu da je hrvatsko društvo izloženo nesmiljenoj agresiji klerikalne manjine u čijem smo subotnjem maršu ulicama Zagreba mogli uživati.

Zanimljivi rezultati su javno dostupni već 10 mjeseci

Iako su rezultati istraživanja javno dostupni već punih deset mjeseci, nitko se nije potrudio da na temelju toga organizira stručnu raspravu o stvarnoj religioznosti hrvatskih građana te njihovom odnosu prema ulozi crkve u politici i društvu. Prema rezultatima istraživanja za 57 % građana Hrvatske postojanje Boga je apsolutno sigurno, 24 % vjeruje da je prilično sigurno, 10 % vjeruje da Bog ne postoji, a 5 % nije sigurno ni da postoji ni da ne postoji.

Građani Srbije vjeruju i ne vjeruju u postojanje Boga u gotovo identičnim postocima, a u njegovo postojanje najmanje vjeruju Česi i Estonci, svega njih 13 % je apsolutno sigurno da Bog brine o svima nama. U postojanje raja vjeruje 71 % Hrvata, ali broj onih koji su sigurni da postoji i pakao ne prelazi 60 %. U tom rasponu kreću se i vjerovanja hrvatskih građana u postojanje duše, sudbine i čuda.

Njih trećina misli da je Bibliju napisao čovjek, a nešto više od polovice da je ona autentično zapisana riječ Božja. Bez obzira na visok udio građana koji se izjašnjavaju kao kršćani, istraživanje je zabilježilo i relativno velik broj onih koji imaju vjerovanja atipična za religije nastale iz Abrahamovoga učenja. Tako 30 % hrvatskih vjernika strahuje od urokljivoga oka, četvrtina od crne magije, vračanja i vještica, a jedva nešto manje vjeruje u reinkarnaciju.

69 % Hrvata je za potpunu odvojenost Crkve i države

Istraživanje nažalost nije obuhvatilo utvrđivanje točnog broja onih koji vjeruju da je Zemlja ravna ploča, britanska kraljica ovlašteni zemaljski predstavnik ljudi-guštera koji žive na tamnoj strani Mjeseca, da cijepljenje djece izaziva autizam i da Hrvatima vrlo skoro prijeti potpuno izumiranje zbog učestalog zaprašivanja naše prelijepe domovine zrakoplovima. Vjerojatno će zbog recentnog porasta popularnosti tih vjerovanja jedno od narednih istraživanja morati sadržavati odgovore i na ta teška pitanja.

Ipak, optimizam ulijeva podatak da se za potpunu odvojenost crkve i države zalaže čak 69 % Hrvata, a samo njih 27 % vjeruje da vlada mora poticati širenje kršćanskih vrijednosti i vjerovanja. Približno isti omjer je između onih koji misle da crkveni lideri trebaju ili ne trebaju imati politički utjecaj. Tako 72 % hrvatskih građana ne želi vidjeti uplitanje biskupa i svećenika u politički život zemlje, a njih 26 % misli da oni moraju imati određen ili velik utjecaj.

Samo 40 % Hrvata misli da dominantna crkva u zemlji treba biti financirana iz državnog proračuna. Iz navedenog nesporno proizlazi da je velika većina hrvatskih građana religiozna, a u jednom ne zanemarivom dijelu i praznovjerna, ali isto tako da dvije trećine njih želi živjeti u zemlji u kojoj je crkva odvojena od države i u kojoj se biskupi i svećenici ne miješaju u politiku. Pravo na legalni pobačaj podupire 60 % hrvatskih građana, a nešto manje od trećine i pravo na zakoniti brak istospolnih partnera.

Drugi smo po najmanjoj patrijarhalnoj zatucanosti

To pravo podržava 29 % katolika i 61 % onih koji ne pripadaju ni jednoj religiji. Tvrdnju „Žena ima obavezu i dužnost brinuti se o djeci“ u potpunosti ili uglavnom prihvaća kao svoju 43 % Hrvata, a drugu „ U slučaju manjka raspoloživih poslova muškarci imaju prednost pred ženama“ samo 23 % hrvatskih građana. Parolu koja je nedostajala u subotnjem maršu, „Žena uvijek mora slušati svog muža“, prihvaća petina svih građana Hrvatske te trećina građana Srbije i Bosne i Hercegovine.

Tako se Hrvatska plasirala na zavidno drugo mjesto po najmanjoj patrijarhalnoj zatucanosti između osamnaest država srednje i istočne Europe. Jedino manji postotak građana Estonije misli da žena u braku nije ravnopravna, ali konačni pobjednik na ljestvici najmanje patrijarhalne zatucanosti ipak je Hrvatska. Za 84 % hrvatskih građana definicija idealnog braka podrazumijeva da oba supružnika zarađuju novac, zajednički odgajaju djecu i ravnopravno dijele kućanske poslove.

Samo njih 14 % misli da muž treba zarađivati novac, a žena brinuti o djeci i kućanstvu. Zanimljivo da su ti omjeri u Srbiji i Bosni i Hercegovini gotovo identični, razlika je manja od iznosa rezultatske pogreške samog istraživanja. Svemu navedenom treba pridodati da samo 17 % hrvatskih građana misli da su seksualni odnosi prije braka protivni moralu, a jedva nešto veći postotak u istu kategoriju ubraja i uporabu kontracepcijskih sredstava te razvod braka.

U subotu se zapravo nije ni moglo odazvati puno ljudi

I površna analiza rezultata ovog detaljnog istraživanja upućuje na zaključak kako se na poziv na subotnji marš Zagrebom nije ni moglo odazvati previše građana. Tih, prema službenim policijskim podacima pet tisuća sudionika, ionako je tamo stiglo ponajviše zbog straha od 21. stoljeća. Isti onaj strah koji je iznjedrio Trumpa i Brexit, koji čuva Putinovu svevlast, koji hrani sve ksenofobne, rasističke i neofašističke stranke i pokrete Europe, doveo je u subotu na zagrebačke ulice prestrašenu manjinu koja sanja sveto trojstvo države, crkve i partije, jer izvan toga za njih je neprihvatljiv svijet mrzitelja svega hrvatskog.

Borba protiv nepostojeće rodne ideologije samo je zajednički nazivnik i neposredni okidač okupljanja onih za koje su devedesete trajno stanje svijesti. Jer za petinu hrvatskih građana „nedemokratska vlast je u posebnim okolnostima priželjkivano političko uređenje“, a za njih 23 % uopće nije važno ima li Hrvatska demokratski izabranu vladu. Taj apatičan ili negativan odnos gotovo polovice građana prema liberalnoj demokraciji puno je veći i ozbiljniji problem od nekolicine politički ambicioznih klerikalaca. Točno polovica građana Hrvatske podržava tvrdnju „Snažna Rusija potrebna je za uspostavu ravnoteže s utjecajem Zapada.“

To znači da za tu polovicu građana Hrvatska više nije ili nikad nije ni bila „Zapad“ sa svim njegovim vrlinama i manama. Ako je Hrvatska članica Europske unije samo zato da bi mogla sisati njene razvojne i kohezijske fondove te kako bi stotine tisuća Hrvata imale mogućnost raditi bez ograničenja u državama članicama, onda je naš cijeli „euroatlantski put“ bio uzaludan. Kako stvari stoje, koketiranje predsjednice Republike s Trumpom i Putinom povećava njene šanse za još jedan mandat na Pantovčaku, ali sigurno ne pomaže odrastanju nacije ni uspostavi većinskog povjerenja u vrijednosti liberalne demokracije. A u takvim okolnostima čak i malobrojni ambiciozni klerikalci mogu dobiti na svojoj tržišnoj vrijednosti.