Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Zašto je tako bitna odluka Ustavnog suda u slučaju ‘idiot’ koji se vodi između Mesića i Hitreca?

Našim sudovima bila je nasušno potrebna takva poduka

Iz stava Ustavnih sudaca proizlazi puno širi pogled na stvari, on se tiče poimanja Ustavnih sloboda općenito, a ne samo ove parnice oko "idiota". Njegova poruka cijelom društvu, a ona mnogima u Hrvatskoj nije jasna, glasi: pustimo ljude da slobodno misle, govore i komentiraju, da neometani slijede svoje običaje, stilove života i uvjerenja i da im nitko zbog toga ne podiže prijeteći mač nad glavom.

Kod nas je konstantni predmet sporenja smije li se nekoga u javnom ophođenju ili u medijima nazvati budalom, majmunom, ološem ili idiotom kao što se jezici vječno bruse i oko toga treba li biti dopušteno rasparati državnu zastavu, zaliti je jajima ili zapaliti.

Nova odluka Ustavnog suda da Hrvoje Hitrec nije smio biti kažnjen kad je bivšeg predsjednika Mesića nazvao “idiotom” opet je oštro podijelila mišljenja oko toga gdje je granica između uvrede koja se ne smije tolerirati i prava na stav koje po Ustavu pripada svima.

Krutost zakonodavca

Što se zastave tiče, američki Vrhovni sud još je davnih 80-ih godina u jednom predmetu donio presudu u kojoj je zaključio da se konkretni čin paljenja američke zastave treba smatrati izrazom slobode govora, a ne svetogrđem. Kod nas je to nepojmljivo jer je zakon krut: nedopušteno, kažnjivo i gotovo.

A, ako ćemo pravo, nema puno ni te sudačke širine koja bi u određenim slučajevima stala na stranu tumačenja da je gaženjem zastave eventualno bio poslan u eter politički ili društveni stav koji mora biti zaštićen kao jedna od glavnih tekovina svake demokratske zajednice. Ne treba se, naravno, zalagati za to da ljudi izlaze na trgove i, kad god su zbog nečega živčani, slobodno spaljuju državne zastave, niti poticati da se tako izražava bijes, ma kako opravdan.

Komentar mora biti slobodan

Ali kod svih takvih stvari koje se tiču zaštite slobodnog mišljenja i izražavanja mišljenja opravdano je tražiti više pameti i od našeg zakonodavca i od svih tijela koji zakone tumače i primjenjuju. Nema sumnje o tome da je aršin sudske prakse koristan za suce, ali i tamo gdje je još nema dovoljno, od njih očekujemo puno više širine i intelektualne hrabrosti nego što je vrlo često možemo naći u njihovim presudama.

Utoliko je prijelomno važna ova odluka Ustavnog suda u slučaju Mesić protiv Hitreca u kome je Mesiću prethodno dano za pravo na sudovima i u redovnom i u žalbenom postupku. Nije ovdje bitno je li Mesić “idiot”, niti je li možda “idiot” Hitrec, kome se bivši predsjednik sada infantilno grozi da će mu se u ponovljenom postupku obraćati na identičan način.

Bitno je da je svim sudovima i sucima u državi s Ustavnog suda poslana instrukcija da se – stvar ukusa – nekome može nekažnjeno reći i da je idiot jer je to komentar, a ne činjenica. Smiješ, dakle, nekoga smatrati “idiotom” i možeš to javno izgovoriti, pogotovo ako si, što je osnovni red, to makar i pokušao obraniti smislenim argumentima.

Moglo se to, doduše, i finije

Istina, bilo bi civiliziranije od književnika Hitreca, tada člana Predsjedništva stranke Hrast, da je konkretnu Mesićevu izjavu nazvao idiotskom, jer o njoj je bila riječ, a ne njega idiotom. Ali finoće ili ima ili nema, a zaštita prava na mišljenje ostaje.

Našim sudovima bila je nasušno potrebna takva poduka jer mnogi su mediji i novinari do sada osuđeni na velike novčane kazne isključivo na temelju objavljenih komentatorskih stavova, pa čak i onda kada su utužene negativne kvalifikacije na račun određenih osoba bile plod zaključivanja potkrijepljenog čvrsto i podrobno iznesenim argumentima.

Samo prošle godine sudovi su ponovno izrekli više takvih presuda novinarima zbog komentara i stava, samo jedan od osuđenih bio je novinar Indexa Gordan Duhaček. Njega je, recimo, zagrebački Prekršajni sud opalio jer je na Twitteru, povodom nekog spornog policijskog slučaja, napisao ACAB (Svi su policajci kopilad) i time, prema stavu suca, uvrijedio – Policiju.

Suđenja ”iz glave”

Neutemeljene sudske kazne popili su Večernji list, Jutarnji list, niz lokalnih medija i drugi, a ponekad su ih za istu stvar drugi suci oslobodili. To pokazuje kakav nered i pomutnja vladaju u hrvatskom sudstvu, a pogotovo na sudovima prvog stupnja, gdje autonomija dopušta sucima da zaključuju i presuđuju ”iz glave”, često nošeni nedopustivim nepoznavanjem zakona, duha zakona pa čak i osobnim predrasudama.

Zato je ova odluka Ustavnog suda tako bitna. Iz nje proizlazi pogled na stvari koji se tiče poimanja sloboda općenito, a ne samo ovog slučaja s ”idiotom”. Njena poruka cijelom društvu, koja mnogima u Hrvatskoj nije jasna, glasi: pustimo ljude da slobodno misle, govore i komentiraju, da neometani slijede svoje običaje, stilove života i uvjerenja i da im nitko zbog toga ne podiže prijeteći mač nad glavom.

Sanja Modrić
Telegram autor
138 članaka Više o autoru
Više s weba