To se inače zove pamflet i idealan je za nezahtjevnu publiku, a Jović ga je doveo do savršenstva. Kako? Pa tako što je kao mlad i perspektivan partijski novinarski kadar došao iz ‘Imotske krajine’ u ‘Slobodnu Dalmaciju’, praktično odmah po dolasku dobio kadrovski stan u Splitu, a nedugo potom preuzeo partijsku organizaciju u samoj novini. Vodio ju je tako profesionalno, da je bio posljednji sekretar te organizacije u Slobodnoj Dalmaciji. Ćelija, usput govoreći, uopće nije raspuštena.
Lažni intervju s Mirkom Norcem
Kako je naučio pisati tada, tako piše i danas, s tim da je promijenio predznak. Njegovo pak urednikovanje predstavlja tipičan primjer odrađivanja zadataka, pri čemu je vrhunce dosegao u dvije epizode. Prva je kad je na dan izborne šutnje objavio Mesićevu ustašku epizodu kao ekskluzivu, nastojeći izravno utjecati na rezultat predsjedničkih izbora. No, druga, nakon koje bi ga svaka pristojna javnost prestala ozbiljno doživljavati bila je puno zlokobnija i nemoralnija. Jović je prvo kao glavni urednik Slobodne Dalmacije, aktivno podržao masovni skup potpore, tada osumnjičeniku, a kasnije osuđenom ratnom zločincu Mirku Norcu.
Taj skup, na kojem se trebala srušiti koalicijska vlast, zajedno s neredima na poljudskome derbiju između Hajduka i Dinama tih dana, u Jovićevoj je novini dočekan s besplatnim kolor-posterima samog Norca. No, vrhunac besramnosti Jović je iskazao par dana nakon toga, kad je u novini koju je uređivao objavio lažni intervju s Mirkom Norcem navodno vođen u Dioklecijanovim podrumima. Do čega je to potpirivanje histerije moglo dovesti u toj zapaljivoj atmosferi, jasno je svakome tko se iole razumije u društvene procese. Ako je dakle lagao i falsificirao tada, zbog čega bismo vjerovali da to Jović ne radi i inače?
Kako funkcionira Jovićevo pisanje
Evo, uzmimo za primjer njegovu posljednju kolumnu, u kojoj se osvrnuo na Prvomajski skup SDP-a i Nove ljevice na Peristilu i na sadržaj onoga što je tamo izgovoreno. Kako sam na Peristilu bio, pa i govorio, što Jović marljivo notira, možemo vidjeti kako njegovo pisanje funkcionira. U jednoj rečenici je zaključio kako su svima bila puna usta radničkih prava, ali kako nije čuo nijednu ideju kako bi ih se moglo unaprijediti.
Potom je prepričao što su govornici rekli, vadeći svakome samo uže ideološka pitanja i potpuno zanemarujući sve ostalo što je izgovoreno. Ja sam, primjerice gotovo čitav govor posvetio pitanjima prekarnog rada, budućoj ulozi sveučilišta u životu Splita i problemima radnika u turizmu, koje se pošalje na burzu rada na tri mjeseca pa ih se sezonski vrati na posao, a Jović je izdvojio to što sam rekao da živimo u vremenima mraka i gaženja ljudskih prava. Drugim riječima, bavio sam se samo identitetskim pitanjima i s ničim drugim.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Gospodin, zapravo, piše o sebi
Međutim, ni to nije najveći problem njegovog pisanja. On se nalazi u ključnoj poruci teksta, a to je ova: “Fascinantno je kako ovi relativno mladi ljudi kao da žive mladost svojih roditelja, možda i djedova, kako žive izvan vremena pa čak i izvan prostora. Oni se još nadahnjuju Neretvama i Sutjeskama, još obožavaju Tita i zvijezdu s pet kraka. A cijeli taj “mrak” i to “beznađe” započeli su devedesetih godina kada je afirmirana nacija, domovina i vjera, kada je razbijena jedna divna država koja se zvala Jugoslavija i jedan pravedni sistem u kojem su svi imali sve, a naročito pripadnici te jugoslavenske političke klase.”
Kad pročita ovako lijepo ispisanu optužnicu i etiketu koju Jović tako rado lijepi neistomišljenicima, pristojan čovjek gotovo vapi za istinskom lustracijom. Kao netko tko je čitavu karijeru izgradio kao provjereni kadar Saveza komunista i tko je aktivno propagirao i štitio tekovine socijalističke Jugoslavije, Jović sada u ciničnom misaonom obratu ironizira taj isti sistem i pripadnike jugoslavenske političke klase. Piše to čovjek koji je godinu dana prije raspada Jugoslavije vlastitu knjigu zaključio rečenicom kako raspadu zemlje daje manje od 1 % šansi, možda upravo zato što se tog scenarija najviše boji.
Potpuno je nevjerovatno kako Jović ne vidi da zapravo piše o sebi. Što bi trebalo pozdraviti. Taj sistem bi konačno trebalo raskrinkati, jer da je išta vrijedio, ne bi mu likovi poput Josipa Jovića bili ti na kojima sve skupa počiva. Stoga apeliram na njega da bude dosljedan do kraja i konačno raskrsti s mrskom Jugoslavijom i socijalizmom, za početak povratkom kadrovskog stana.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zašto Josip Jović, živi dokaz da socijalistički sistem nije vrijedio, ratuje protiv svih, osim protiv sebe
Tekstovi Josipa Jovića tipični su primjeri komitetskog novinarstva
Gospodin Jović već skoro trideset godina ratuje s avetima socijalizma i Jugoslavije, objavljuje lažne intervjue i aktivno propagira našu stvar. Na potpuno isti način, na koji je to radio i u socijalističkom razdoblju. Može se dogoditi još deset društvenih i političkih lomova, no Jović i Slobodna će uvijek bit na liniji. Njegovi tekstovi su tipični primjeri komitetskog novinarstva. Već u prvoj rečenici naznači glavnu tezu, nikad se ne potrudi oko šire argumentacije i onda tako plošno i na autopilotu, bez ikakve druge misli, odradi tu karticu i po ili dvije teksta.
Ima u našoj brojnoj oportunističkoj javnosti čitavo more takvih slučajeva, ali Josip Jović je u oštroj konkurenciji jedan od besramnijih. Taj umirovljeni novinar koji je očito nasušno potreban Slobodnoj Dalmaciji kao redovni kolumnist, sad već skoro trideset godina ratuje s avetima socijalizma i Jugoslavije, objavljuje lažne intervjue i aktivno propagira našu stvar. Na potpuno isti način, na koji je to radio i u socijalističkom razdoblju. Može se dogoditi još deset društvenih i političkih lomova, no Jović i Slobodna će uvijek bit na liniji. Njegovi tekstovi su tipični primjeri komitetskog novinarstva. Već u prvoj rečenici naznači glavnu tezu, nikad se ne potrudi oko šire argumentacije i onda tako plošno i na autopilotu, bez ikakve druge misli, odradi tu karticu i po ili dvije teksta.
To se inače zove pamflet i idealan je za nezahtjevnu publiku, a Jović ga je doveo do savršenstva. Kako? Pa tako što je kao mlad i perspektivan partijski novinarski kadar došao iz ‘Imotske krajine’ u ‘Slobodnu Dalmaciju’, praktično odmah po dolasku dobio kadrovski stan u Splitu, a nedugo potom preuzeo partijsku organizaciju u samoj novini. Vodio ju je tako profesionalno, da je bio posljednji sekretar te organizacije u Slobodnoj Dalmaciji. Ćelija, usput govoreći, uopće nije raspuštena.
Lažni intervju s Mirkom Norcem
Kako je naučio pisati tada, tako piše i danas, s tim da je promijenio predznak. Njegovo pak urednikovanje predstavlja tipičan primjer odrađivanja zadataka, pri čemu je vrhunce dosegao u dvije epizode. Prva je kad je na dan izborne šutnje objavio Mesićevu ustašku epizodu kao ekskluzivu, nastojeći izravno utjecati na rezultat predsjedničkih izbora. No, druga, nakon koje bi ga svaka pristojna javnost prestala ozbiljno doživljavati bila je puno zlokobnija i nemoralnija. Jović je prvo kao glavni urednik Slobodne Dalmacije, aktivno podržao masovni skup potpore, tada osumnjičeniku, a kasnije osuđenom ratnom zločincu Mirku Norcu.
Taj skup, na kojem se trebala srušiti koalicijska vlast, zajedno s neredima na poljudskome derbiju između Hajduka i Dinama tih dana, u Jovićevoj je novini dočekan s besplatnim kolor-posterima samog Norca. No, vrhunac besramnosti Jović je iskazao par dana nakon toga, kad je u novini koju je uređivao objavio lažni intervju s Mirkom Norcem navodno vođen u Dioklecijanovim podrumima. Do čega je to potpirivanje histerije moglo dovesti u toj zapaljivoj atmosferi, jasno je svakome tko se iole razumije u društvene procese. Ako je dakle lagao i falsificirao tada, zbog čega bismo vjerovali da to Jović ne radi i inače?
Kako funkcionira Jovićevo pisanje
Evo, uzmimo za primjer njegovu posljednju kolumnu, u kojoj se osvrnuo na Prvomajski skup SDP-a i Nove ljevice na Peristilu i na sadržaj onoga što je tamo izgovoreno. Kako sam na Peristilu bio, pa i govorio, što Jović marljivo notira, možemo vidjeti kako njegovo pisanje funkcionira. U jednoj rečenici je zaključio kako su svima bila puna usta radničkih prava, ali kako nije čuo nijednu ideju kako bi ih se moglo unaprijediti.
Potom je prepričao što su govornici rekli, vadeći svakome samo uže ideološka pitanja i potpuno zanemarujući sve ostalo što je izgovoreno. Ja sam, primjerice gotovo čitav govor posvetio pitanjima prekarnog rada, budućoj ulozi sveučilišta u životu Splita i problemima radnika u turizmu, koje se pošalje na burzu rada na tri mjeseca pa ih se sezonski vrati na posao, a Jović je izdvojio to što sam rekao da živimo u vremenima mraka i gaženja ljudskih prava. Drugim riječima, bavio sam se samo identitetskim pitanjima i s ničim drugim.
Gospodin, zapravo, piše o sebi
Međutim, ni to nije najveći problem njegovog pisanja. On se nalazi u ključnoj poruci teksta, a to je ova: “Fascinantno je kako ovi relativno mladi ljudi kao da žive mladost svojih roditelja, možda i djedova, kako žive izvan vremena pa čak i izvan prostora. Oni se još nadahnjuju Neretvama i Sutjeskama, još obožavaju Tita i zvijezdu s pet kraka. A cijeli taj “mrak” i to “beznađe” započeli su devedesetih godina kada je afirmirana nacija, domovina i vjera, kada je razbijena jedna divna država koja se zvala Jugoslavija i jedan pravedni sistem u kojem su svi imali sve, a naročito pripadnici te jugoslavenske političke klase.”
Kad pročita ovako lijepo ispisanu optužnicu i etiketu koju Jović tako rado lijepi neistomišljenicima, pristojan čovjek gotovo vapi za istinskom lustracijom. Kao netko tko je čitavu karijeru izgradio kao provjereni kadar Saveza komunista i tko je aktivno propagirao i štitio tekovine socijalističke Jugoslavije, Jović sada u ciničnom misaonom obratu ironizira taj isti sistem i pripadnike jugoslavenske političke klase. Piše to čovjek koji je godinu dana prije raspada Jugoslavije vlastitu knjigu zaključio rečenicom kako raspadu zemlje daje manje od 1 % šansi, možda upravo zato što se tog scenarija najviše boji.
Potpuno je nevjerovatno kako Jović ne vidi da zapravo piše o sebi. Što bi trebalo pozdraviti. Taj sistem bi konačno trebalo raskrinkati, jer da je išta vrijedio, ne bi mu likovi poput Josipa Jovića bili ti na kojima sve skupa počiva. Stoga apeliram na njega da bude dosljedan do kraja i konačno raskrsti s mrskom Jugoslavijom i socijalizmom, za početak povratkom kadrovskog stana.