Ne činimo dovoljno da zaustavimo one koji negiraju
Javna ustanova Spomen-područje Jasenovac čuva imena i generalije za 83.145 ljudi koji su pobijeni u Jasenovcu. Među njima je bilo 20.101 djece do četrnaest godina. Gospođa Tabaković smatra da ovo društvo ni blizu ne čini dovoljno da se zaustave glasovi koji te zločine negiraju ili opravdavaju.
TELEGRAM: Predstavnici Židova, Srba, Roma i antifašisti danas su se žrtvama ustaškog logora Jasenovac ponovno poklonili zajedno s državnim vrhom. Od 2015. komemoriralo se odvojeno. Jeste li zadovoljni time?
TABAKOVIĆ: Sigurna sam da vodstvo naše židovske zajednice u Hrvatskoj nije odustalo ni od jednog od zahtjeva koje odavno postavljamo pred vlasti naše države, a njih je i dalje jako puno. Razočarani i ogorčeni što se oni ne rješavaju i što se društvena klima u odnosu na antifašizam pogoršava, mi Židovi i drugi predstavnici žrtava ustaške strahovlade za vrijeme Drugog svjetskog rata, odlučili smo prije nekoliko godina da u Jasenovac više nećemo ići s državnom delegacijom nego sami. Druge nije bilo. To je bio jedini način da pokažemo što mislimo i da se tom revizionističkom valu odupremo. Ovo danas bio je naš znak dobre volje. A zahtjevi ostaju na stolu. Što će biti dogodine, vidjet ćemo.
TELEGRAM: Koji su vaši zahtjevi vlastima? Čime ste nezadovoljni?
Članak se nastavlja ispod oglasa
TABAKOVIĆ: Ključ naših upozorenja vezan je za rehabilitaciju ustaštva i Nezavisne države Hrvatske. Tražimo da se iz javne upotrebe sasvim ukloni sve što podsjeća na NDH i fašizam i da se s tim prestanemo igrati mačke i miša. To je, uostalom i zakonska obaveza. Ali svejedno se i dalje bakćemo s parolom ”za dom spremni”, a oni koji tvrde da je to stari hrvatski pozdrav i da u njemu nema ništa sporno često se tretiraju kao punopravni sudionici demokratske rasprave. To je mučno i žalosno kada se zna da je Pavelićeva NDH samo iz Zagreba deportirala u logore tisuće židovskih obitelji s djecom, a s njima i tisuće Srba, Roma i Hrvata koji su se nisu slagali s tim sramotnim režimom.
TELEGRAM: Koja je bila korist od Plenkovićeve Komisije za suočavanje s prošlošću pod palicom Zvonka Kusića, tadašnjeg predsjednika HAZU?
TABAKOVIĆ: Nikakva korist, samo velika šteta. Nije sporno da Povjerenstvo raspravlja o suočavanju s prošlosti jer to je kod nas i te kako aktualna tema. No oni su se upustili u nešto u što se nisu smjeli upuštati, a to je primjena zakona. Ni na kakvom povjerenstvu ne može biti da odlučuje o primjeni zakona. Zakone donosi zakonodavac, a to je Sabor, a o primjeni odlučuju isključivo sudovi i ne postoji nitko drugi tko tu smije arbitrirati.
Članak se nastavlja ispod oglasa
TELEGRAM: Gdje još vidite rehabilitaciju ustaštva? Kakve još promjene tražite?
TABAKOVIĆ: Sa strane vlasti, ali i svih nadležnih tijela, mora se početi raditi na promjeni sustava vrijednosti koji je kod nas, po mom uvjerenju, teško narušen. Utoliko je važno da se u školama puno bolje uči o Holokaustu, a kroz to i o pravoj prirodi NDH. Na tim lekcijama iz povijesti najlakše je pokazati do čega dovodi mržnja prema drugome, ali i indiferentnost prema tuđoj patnji. Vrlo pojednostavljeno, tu se radi o prepoznavanju razlike između dobra i zla.
Nadalje, na sve pokušaje revitalizacije ustaštva treba reagirati s najviših instanci. Političari moraju početi govoriti promptno i nedvosmisleno. Kad se, na primjer, na utakmicama viče ubij Srbina, treba se dići i napustiti utakmicu, a onda objasniti javnosti zašto. Ne mogu se javnim novcem financirati proustaške knjige, a i to se kod nas radi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Posjeti Jasenovcu za zadnje razrede osnovnih škola trebali bi biti obavezni. Postav jasenovačkog memorijalnog centra potrebno je promijeniti tako da se logor ne prikazuje umekšano, kao radni logor, nego kao logor smrti, jer to je Jasenovac bio. Ako cijeli svijet slavi dane oslobođenja od fašizma, a mi ne, kakvu to poruku šalje društvu? Pa tko u ovom gradu još zna da je 8. svibanj Dan oslobođenja Zagreba?
TELEGRAM: Vidite li u premijeru Plenkoviću saveznika ili ne?
TABAKOVIĆ: Čini mi se da je premijer Plenković čovjek ispravnih stavova o ovim stvarima, ali te stavove iznosi vrlo hladno i dozirano. Rekla bih da je to zato što je on predsjednik HDZ-a i ima biračko tijelo kakvo ima. Odatle i ona degutantna odluka da se HOS-ova spomen ploča s ustaškim ”za dom spremni” samo premjesti iz Jasenovca deset kilometara dalje.
Članak se nastavlja ispod oglasa
TELEGRAM: Što je s njom trebalo učiniti?
TABAKOVIĆ: Ukloniti je bez rasprave sljedećeg jutra. I pokrenuti postupak da se ustaški slogan HOS-a pravno poništi i kao nedopušten makne iz njihovih dokumenata.
TELEGRAM: Što konkretno, prema vašem mišljenju, ne valja hrvatskim u školama?
Članak se nastavlja ispod oglasa
TABAKOVIĆ: Jedna od tih stvari iz kojih proizlazi sve drugo jest da se o antifašizmu u dobroj mjeri govori s figom u džepu. Udžbenika ima više za isto gradivo, a u njima ima koješta, i ispravno intoniranih prikaza, i falsifikata. Profesori biraju po kojima žele raditi i to čine prema svojim političkim uvjerenjima. Intonacija nastave potpuno ovisi o ideološkim nagnućima nastavnika. Ne postoji standard, a morao bi postojati. Ravnatelj po svojoj volji odlučuje hoće li djeca ići u posjet Jasenovcu pa jedni ne idu, drugi idu.
I sad već imamo generacije koje su odrasle na tom nejasnom odnosu prema fašizmu i antifašizmu. Pa kako ćeš onda djeci objasniti da je fašizam nešto strašno, ako se antifašizam također proglašava ideologijom zastranjenja? Kako ispravno učiti o Holokaustu u atmosferi u kojoj je antifašizam proskribiran, a partizanski pokret prikazuje se kao zločinačku organizaciju? A tri tisuće zagrebačkih Židova koji su preživjeli rat, preživjeli su ga samo zahvaljujući tome što su pobjegli u partizane.
TELEGRAM: Jeste li o tome razgovarali s ministricom prosvjete?
Članak se nastavlja ispod oglasa
TABAKOVIĆ: Nismo s njom, ali jesmo s drugima iz prosvjetnih vlasti.
TELEGRAM: I što ste postigli?
TABAKOVIĆ: Pa ništa. Svi su ljubazni, kažu da razumiju. Ali na djelu nema bitnih pomaka.
TELEGRAM: Kako gledate na činjenicu da su se oko antifašizma u Hrvatskoj podijelili i povjesničari?
TABAKOVIĆ: To je također dio ove ružne priče. Kod nas se često čuje da će povjesničari reći što je istina o ustaškim logorima u NDH pa onda neki od njih dovode u pitanje apsolutno poznate i dokumentirane činjenice. Ali što bi se to, molim vas, još imalo reći o Jasenovcu kad je ta stvar notorna? Ljudi koji su tamo pobijeni i mučeni znaju se u broj, imenima i prezimenima, moglo ih je biti samo više, manje nikako. I kakvu to ”istinu” pojedinci onda traže?
TELEGRAM: Kao sutkinja Visokog prekršajnog suda, kvalificirani ste da ocijenite kako se naše sudstvo nosi s predmetima u kojima se odlučuje o incidentima s ustaškim simbolima.
TABAKOVIĆ: Mislim vrlo korektno. Ne samo da je Ustavni sud, kao instanca izvan pravosuđa, ispravno ocijenio da ”za dom spremni” nije dopustiv, nego su i dosadašnje presude sudova na tu temu posve na mjestu i popraćene su izvrsnim obrazloženjima.
TELEGRAM: Kako se vi, Židovka, osjećate u Hrvatskoj gdje ste rođeni, živite i radite?
TABAKOVIĆ: U svakodnevnom životu doista je bilo malo situacija kad sam osjetila žaoku antisemitizma. Ali malo mi smeta to što se kod nas u svemu toliko naglašava hrvatstvo čak i tamo gdje to uopće nije potrebno. Ako po nacionalnosti nisi Hrvat, osjetiš neku podozrivost u tom odvajanju Hrvata naspram svih ostalih. A to je šteta jer svi mi, građani ove zemlje, imamo puno više sličnosti nego razlika i svi smo važni kao ljudska bića.
TELEGRAM: Mnogi su zbunjeni oko toga je li židovstvo samo vjersko ili može biti i nacionalno određenje?
TABAKOVIĆ: Raspon tog pojma je velik, od ortodoksnog židovstva pa sve do ateizma. Dakle, židovstvo je vezano i uz vjeru i uz nacionalnu pripadnost. Ima Židova koji su vjernici i onih koji nisu.
TELEGRAM: Kad je bivša predsjednica Kolinda Grabar Kitarović bila u posjetu Izraelu, najavila je da će se na zagrebačkom kolodvoru graditi spomenik sjećanja na šest milijuna Židova pobijenih u Drugom svjetskom ratu. Bili ste žestoko protiv toga. Zašto?
TABAKOVIĆ: Bili smo protiv, naravno, iako je ta paradna ideja gospođe predsjednice bila uzela maha, prihvatio ju je Milan Bandić, čak je raspisan i natječaj na temelju koga je odabran i autor spomenika. Mi Židovi cijelo smo vrijeme jako protestirali, prvo jer se sve to odvijalo potpuno bez nas i mimo nas, što je krajnje nepristojno. Nitko Židove nije pitao što misle o spomeniku Židovima. A da nas se pitalo, mi bismo rekli da je ovdje kod nas potreban spomenik žrtvama NDH. Onda je gradonačelnik, kad je sve bilo gotovo, ipak i nas sazvao na neki sastanak. Kad smo istresli sve što smo imali, Bandić je rekao okej, onda sve ovo obustavljam. To smo pozdravili. Ali čujem da se o tom besmislenom projektu ponovno priča.
Židovi su danas, nakon dugo vremena, bili u Jasenovcu s državnim vrhom. Predstavnica židovske manjine objašnjava zašto
Sanja Modrić razgovarala je sa Sanjom Zoričić Tabaković, voditeljicom židovske Šoa Akademije i bivšom sutkinjom
Sa strane vlasti, ali i svih nadležnih tijela, mora se početi raditi na promjeni sustava vrijednosti koji je kod nas, po mom uvjerenju, teško narušen. Utoliko je važno da se u školama puno bolje uči o Holokaustu, a kroz to i o pravoj prirodi NDH. Na tim lekcijama iz povijesti najlakše je pokazati do čega dovodi mržnja prema drugome, ali i indiferentnost prema tuđoj patnji. Vrlo pojednostavljeno, tu se radi o prepoznavanju razlike između dobra i zla.
Sa Sanjom Zoričić Tabaković, predstavnicom židovske manjine u Gradu Zagrebu i netom umirovljenom sutkinjom Visokog prekršajnog suda, razgovarala sam danas, odmah nakon što smo, svaka u svojoj kući, odgledale TV prijenos s komemoracije u Jasenovcu.
Predsjednik Milanović, premijer Plenković i predsjednik Sabora Jandroković uspjeli su ove godine dogovoriti primirje s čelnicima židovske, srpske i romske manjine te antifašistima. Tako su svi zajedno pod Kamenim cvijetom obilježili 75. obljetnicu proboja posljednjih jasenovačkih logoraša iz zloglasnog ustaškog logora 22. travnja 1945.
Ne činimo dovoljno da zaustavimo one koji negiraju
Javna ustanova Spomen-područje Jasenovac čuva imena i generalije za 83.145 ljudi koji su pobijeni u Jasenovcu. Među njima je bilo 20.101 djece do četrnaest godina. Gospođa Tabaković smatra da ovo društvo ni blizu ne čini dovoljno da se zaustave glasovi koji te zločine negiraju ili opravdavaju.
TELEGRAM: Predstavnici Židova, Srba, Roma i antifašisti danas su se žrtvama ustaškog logora Jasenovac ponovno poklonili zajedno s državnim vrhom. Od 2015. komemoriralo se odvojeno. Jeste li zadovoljni time?
TABAKOVIĆ: Sigurna sam da vodstvo naše židovske zajednice u Hrvatskoj nije odustalo ni od jednog od zahtjeva koje odavno postavljamo pred vlasti naše države, a njih je i dalje jako puno. Razočarani i ogorčeni što se oni ne rješavaju i što se društvena klima u odnosu na antifašizam pogoršava, mi Židovi i drugi predstavnici žrtava ustaške strahovlade za vrijeme Drugog svjetskog rata, odlučili smo prije nekoliko godina da u Jasenovac više nećemo ići s državnom delegacijom nego sami. Druge nije bilo. To je bio jedini način da pokažemo što mislimo i da se tom revizionističkom valu odupremo. Ovo danas bio je naš znak dobre volje. A zahtjevi ostaju na stolu. Što će biti dogodine, vidjet ćemo.
TELEGRAM: Koji su vaši zahtjevi vlastima? Čime ste nezadovoljni?
TABAKOVIĆ: Ključ naših upozorenja vezan je za rehabilitaciju ustaštva i Nezavisne države Hrvatske. Tražimo da se iz javne upotrebe sasvim ukloni sve što podsjeća na NDH i fašizam i da se s tim prestanemo igrati mačke i miša. To je, uostalom i zakonska obaveza. Ali svejedno se i dalje bakćemo s parolom ”za dom spremni”, a oni koji tvrde da je to stari hrvatski pozdrav i da u njemu nema ništa sporno često se tretiraju kao punopravni sudionici demokratske rasprave. To je mučno i žalosno kada se zna da je Pavelićeva NDH samo iz Zagreba deportirala u logore tisuće židovskih obitelji s djecom, a s njima i tisuće Srba, Roma i Hrvata koji su se nisu slagali s tim sramotnim režimom.
TELEGRAM: Koja je bila korist od Plenkovićeve Komisije za suočavanje s prošlošću pod palicom Zvonka Kusića, tadašnjeg predsjednika HAZU?
TABAKOVIĆ: Nikakva korist, samo velika šteta. Nije sporno da Povjerenstvo raspravlja o suočavanju s prošlosti jer to je kod nas i te kako aktualna tema. No oni su se upustili u nešto u što se nisu smjeli upuštati, a to je primjena zakona. Ni na kakvom povjerenstvu ne može biti da odlučuje o primjeni zakona. Zakone donosi zakonodavac, a to je Sabor, a o primjeni odlučuju isključivo sudovi i ne postoji nitko drugi tko tu smije arbitrirati.
TELEGRAM: Gdje još vidite rehabilitaciju ustaštva? Kakve još promjene tražite?
TABAKOVIĆ: Sa strane vlasti, ali i svih nadležnih tijela, mora se početi raditi na promjeni sustava vrijednosti koji je kod nas, po mom uvjerenju, teško narušen. Utoliko je važno da se u školama puno bolje uči o Holokaustu, a kroz to i o pravoj prirodi NDH. Na tim lekcijama iz povijesti najlakše je pokazati do čega dovodi mržnja prema drugome, ali i indiferentnost prema tuđoj patnji. Vrlo pojednostavljeno, tu se radi o prepoznavanju razlike između dobra i zla.
Nadalje, na sve pokušaje revitalizacije ustaštva treba reagirati s najviših instanci. Političari moraju početi govoriti promptno i nedvosmisleno. Kad se, na primjer, na utakmicama viče ubij Srbina, treba se dići i napustiti utakmicu, a onda objasniti javnosti zašto. Ne mogu se javnim novcem financirati proustaške knjige, a i to se kod nas radi.
Posjeti Jasenovcu za zadnje razrede osnovnih škola trebali bi biti obavezni. Postav jasenovačkog memorijalnog centra potrebno je promijeniti tako da se logor ne prikazuje umekšano, kao radni logor, nego kao logor smrti, jer to je Jasenovac bio. Ako cijeli svijet slavi dane oslobođenja od fašizma, a mi ne, kakvu to poruku šalje društvu? Pa tko u ovom gradu još zna da je 8. svibanj Dan oslobođenja Zagreba?
TELEGRAM: Vidite li u premijeru Plenkoviću saveznika ili ne?
TABAKOVIĆ: Čini mi se da je premijer Plenković čovjek ispravnih stavova o ovim stvarima, ali te stavove iznosi vrlo hladno i dozirano. Rekla bih da je to zato što je on predsjednik HDZ-a i ima biračko tijelo kakvo ima. Odatle i ona degutantna odluka da se HOS-ova spomen ploča s ustaškim ”za dom spremni” samo premjesti iz Jasenovca deset kilometara dalje.
TELEGRAM: Što je s njom trebalo učiniti?
TABAKOVIĆ: Ukloniti je bez rasprave sljedećeg jutra. I pokrenuti postupak da se ustaški slogan HOS-a pravno poništi i kao nedopušten makne iz njihovih dokumenata.
TELEGRAM: Što konkretno, prema vašem mišljenju, ne valja hrvatskim u školama?
TABAKOVIĆ: Jedna od tih stvari iz kojih proizlazi sve drugo jest da se o antifašizmu u dobroj mjeri govori s figom u džepu. Udžbenika ima više za isto gradivo, a u njima ima koješta, i ispravno intoniranih prikaza, i falsifikata. Profesori biraju po kojima žele raditi i to čine prema svojim političkim uvjerenjima. Intonacija nastave potpuno ovisi o ideološkim nagnućima nastavnika. Ne postoji standard, a morao bi postojati. Ravnatelj po svojoj volji odlučuje hoće li djeca ići u posjet Jasenovcu pa jedni ne idu, drugi idu.
I sad već imamo generacije koje su odrasle na tom nejasnom odnosu prema fašizmu i antifašizmu. Pa kako ćeš onda djeci objasniti da je fašizam nešto strašno, ako se antifašizam također proglašava ideologijom zastranjenja? Kako ispravno učiti o Holokaustu u atmosferi u kojoj je antifašizam proskribiran, a partizanski pokret prikazuje se kao zločinačku organizaciju? A tri tisuće zagrebačkih Židova koji su preživjeli rat, preživjeli su ga samo zahvaljujući tome što su pobjegli u partizane.
TELEGRAM: Jeste li o tome razgovarali s ministricom prosvjete?
TABAKOVIĆ: Nismo s njom, ali jesmo s drugima iz prosvjetnih vlasti.
TELEGRAM: I što ste postigli?
TABAKOVIĆ: Pa ništa. Svi su ljubazni, kažu da razumiju. Ali na djelu nema bitnih pomaka.
TELEGRAM: Kako gledate na činjenicu da su se oko antifašizma u Hrvatskoj podijelili i povjesničari?
TABAKOVIĆ: To je također dio ove ružne priče. Kod nas se često čuje da će povjesničari reći što je istina o ustaškim logorima u NDH pa onda neki od njih dovode u pitanje apsolutno poznate i dokumentirane činjenice. Ali što bi se to, molim vas, još imalo reći o Jasenovcu kad je ta stvar notorna? Ljudi koji su tamo pobijeni i mučeni znaju se u broj, imenima i prezimenima, moglo ih je biti samo više, manje nikako. I kakvu to ”istinu” pojedinci onda traže?
TELEGRAM: Kao sutkinja Visokog prekršajnog suda, kvalificirani ste da ocijenite kako se naše sudstvo nosi s predmetima u kojima se odlučuje o incidentima s ustaškim simbolima.
TABAKOVIĆ: Mislim vrlo korektno. Ne samo da je Ustavni sud, kao instanca izvan pravosuđa, ispravno ocijenio da ”za dom spremni” nije dopustiv, nego su i dosadašnje presude sudova na tu temu posve na mjestu i popraćene su izvrsnim obrazloženjima.
TELEGRAM: Kako se vi, Židovka, osjećate u Hrvatskoj gdje ste rođeni, živite i radite?
TABAKOVIĆ: U svakodnevnom životu doista je bilo malo situacija kad sam osjetila žaoku antisemitizma. Ali malo mi smeta to što se kod nas u svemu toliko naglašava hrvatstvo čak i tamo gdje to uopće nije potrebno. Ako po nacionalnosti nisi Hrvat, osjetiš neku podozrivost u tom odvajanju Hrvata naspram svih ostalih. A to je šteta jer svi mi, građani ove zemlje, imamo puno više sličnosti nego razlika i svi smo važni kao ljudska bića.
TELEGRAM: Mnogi su zbunjeni oko toga je li židovstvo samo vjersko ili može biti i nacionalno određenje?
TABAKOVIĆ: Raspon tog pojma je velik, od ortodoksnog židovstva pa sve do ateizma. Dakle, židovstvo je vezano i uz vjeru i uz nacionalnu pripadnost. Ima Židova koji su vjernici i onih koji nisu.
TELEGRAM: Kad je bivša predsjednica Kolinda Grabar Kitarović bila u posjetu Izraelu, najavila je da će se na zagrebačkom kolodvoru graditi spomenik sjećanja na šest milijuna Židova pobijenih u Drugom svjetskom ratu. Bili ste žestoko protiv toga. Zašto?
TABAKOVIĆ: Bili smo protiv, naravno, iako je ta paradna ideja gospođe predsjednice bila uzela maha, prihvatio ju je Milan Bandić, čak je raspisan i natječaj na temelju koga je odabran i autor spomenika. Mi Židovi cijelo smo vrijeme jako protestirali, prvo jer se sve to odvijalo potpuno bez nas i mimo nas, što je krajnje nepristojno. Nitko Židove nije pitao što misle o spomeniku Židovima. A da nas se pitalo, mi bismo rekli da je ovdje kod nas potreban spomenik žrtvama NDH. Onda je gradonačelnik, kad je sve bilo gotovo, ipak i nas sazvao na neki sastanak. Kad smo istresli sve što smo imali, Bandić je rekao okej, onda sve ovo obustavljam. To smo pozdravili. Ali čujem da se o tom besmislenom projektu ponovno priča.