Analiza: Kako su City i Real odigrali ovako amaterski loše polufinale LP-a i što nam to govori o njima
Real Madrid ima koncepcijski problem već dulje vrijeme, a ne samo u ovoj utakmici. Dok su dva veznjaka, Modrić i Kroos, koji bi trebali biti srce ekipe, ritmični igrači, koji preferiraju posjed lopte i igru kratkih dodavanja, prednji red je prilično statičan. Benzema, Ronaldo i Bale su igrači kojima najviše odgovara otvoreni teren i igra oslonjena na kontre. City pak u sredini ima dva najnetalentiranija Brazilca s loptom u povijesti
Gotovo nezamislivo je bilo da dvije elitne momčadi s toliko klasnih igrača, dvije vrhunske momčadi u koje je uloženo toliko novca, na kraju momčadi koje su polufinalisti Lige prvaka, mogu pružiti ovako nezanimljivu utakmicu, kao što su je pružili Real Madrid i Manchester City.
Polufinale Lige prvaka, događaj koji bi trebao biti jedan od vrhunaca sezone, pretvoreno je u trećerazrednu prijateljsku pripremnu utakmicu. Barem što se zanimljivosti i intenziteta tiče. U takvim okolnostima ishod bez golova je ne samo realan, nego je jedini mogući rezultat u dvoboju lošeg i lošijeg protivnika. Jednostavno je bilo nevjerojatno da je netko od gledatelja mogao pomisliti da gol može pasti ikako osim iz izoliranog incidenta isprovociranog nekom pogreškom.
Ono što je najviše poražavajuće, posebno kad uzmemo u obzir da je riječ o polufinalu Lige prvaka i kako smo gledali dvije od četiriju najboljih momčadi Europe, je činjenica da praktički u 90 minuta neke zamjene za nogomet nismo vidjeli nijedan logičan plan kako sistemski ugroziti protivnika. U ovako nesadržajnoj utakmici teško je koncentrirati se na dobre stvari, tako da ćemo analizirati ključne probleme igre kod obje ekipe.
Koncepcijski problem Real Madrida
Real Madrid se već neko vrijeme suočava s problemima u igri, a takvi problemi obično padaju na dušu veznom redu. Modrić i Kroos na papiru izgledaju kao vrhunska kombinacija, ali činjenica je da njihove zajedničke partije nisu na najvišoj razini. Kod Modrića je vidljiva konstanta dobrih individualnih reakcija i ispravnih odluka, tako da je posebno kritično stanje kod Nijemca, koji izgleda kao vlastita blijeda kopija. Pitanje je koliko je on sam kriv za loše partije, a koliko odgovornost leži na ostatku ekipe i kontekstu koji mu je nametnut. Niže, na konkretnim primjerima i grafikama pokušat ćemo doći do odgovora koliko je Kroos krivac za igru Reala, a koliko žrtva.
Svakako, Real Madrid ima koncepcijski problem već dulje vrijeme, a ne samo u ovoj utakmici. Dok su dva veznjaka, koji bi trebali biti srce ekipe, ritmični igrači, koji preferiraju posjed lopte i igru kratkih dodavanja, prednji red je prilično statičan i drukčijih preferenci u igri. Benzema, Ronaldo i Bale su igrači kojima najviše odgovara otvoreni teren i igra oslonjena na kontre ili individualne akcije 1 na 1. Za usporedbu, prednjoj liniji mnogo više odgovara Mourinhov stil igre s Xabijem Alonsom i Khedirom kao centralnim veznjacima i Ozilom kao svojevrsnim konektorom.
Treneri Benitez, Zidane, a prije njih Carlo Ancelotti su pokušali kompenzirati stilove koristeći kreativnijeg i motoričnijeg igrača (Isco, Kovačić ili James) s kojima ova dva playmakera mogu surađivati. Međutim, poboljšanje u napadačkom dijelu za posljedicu je imalo prilagodbe u obrambenom, tako da su Modrić i Kroos imali mnogo veći obujam obrambenih zadaća, kojima nisu do kraja vični. Igru bez klasičnog zadnjeg veznog igrača su vješto koristili svi bolji protivnici, stoga se Zidane odlučio za prilagodbu. Vjerojatno imajući na umu da je odlaskom Makelelea nekoć bio u sličnoj situaciji kao Kroos, u svim utakmicama s jačim protivnicima startao je koristeći Casemira kao osigurača iza leđa dvojice ključnih igrača.
Veliki problem zvan Casemiro
Time je, istina, uvelike smanjio obrambene probleme i pojačao defenzivu, ali je još više odsjekao prednji red koji nije imao onog dodatnog veznog (Isco, Kovačić ili James) da bude konektor vezne linije i završnice. U svakom slučaju, Real se treba odlučiti hoće li naglasak staviti na nekoliko playmakera pa njima prilagoditi ostatak momčadi ili će morati pronaći dvojac koji će biti prilagođen prednjoj trojci. Nema točnog ili pogrešnog odgovora, pitanje je dugoročne strategije i preferencija trenera, ali nastavak ovakve kakofonije neće donijeti ni igru ni rezultate koji će biti u skladu s očekivanjima.
Prijeđimo na konkretnu utakmicu. Istina, Casemiro je pružio potreban balans momčadi u obrambenoj fazi, ali njegova igra otežava bilo kakvo stavljanje protivnika pod pritisak, barem pritisak produženim posjedom lopte. 
Ovdje vidimo koliko se Real muči u pokušaju prijenosa lopte na suparničku polovicu. Iako u vlastitu polju imaju čak 7 igrača, ne mogu iskontrolirati posjed lopte i prijeći u opasniji napad.
Agresivni presing na Modrića i Kroosa
Četiri su razloga za to i svi su jako povezani. Za početak, Casemiro je u toj fazi gotovo beskoristan, odnosno Real se ne odlučuje upotrebljavati ga kao opciju izgradnje napada, te je de facto igrač manje. Drugi razlog su bekovi koji se ne odlučuju izaći visoko i raširiti protivnika, tako da je povratna lopta prema stoperima nemoguća koji tako postaju mrtvi kapital, olakšavajući obrani da smanji prostor za igru. Očita je jedina opcija, pokušati izaći preko Kroosa i Modrića. Međutim, tu dolazimo do trećeg razloga. Fernando i Fernandinho igraju iznimno agresivno na njih dvojicu, stavljaju ih pod pritisak i ne samo da onemogućuju igrati i kreirati, nego konstantno prijete da iz presinga ugroze gol Keylora Navasa.
Ono što im takvu igru omogućuje je četvrti razlog, statična prednja trojka. Real kao što smo gore opisali, igra bez prave desetke koja može povezati prednju liniju s Kroosom i Modrićem, te dvojica zadnjih veznih Citya nemaju koga čuvati u centralnoj zoni ispred obrane, što im omogućuje ovako agresivne izlaske na suparničku polovicu. Benzemom se bave stoperi, a krila su uz aut liniju, tako da City jako jednostavno razbija ritam Modriću i Kroosu, koji se ne uspijevaju nametnuti, ali za to je malo njihove krivice.
Benitez je zbog ovog, među ostalim, dobio otkaz
U drukčijem kontekstu, gdje bekovi odu visoko davati širinu ekipi, gdje se stoperi rašire i Casemiro zaigra kao libero, a krila se uvuku u sredinu i nude za primanje dodavanja, nema nikakve sumnje da bi se majstori kao što su Kroos i Modrić nametnuli i zagospodarili sredinom.
Ono što je zabrinjavajuće, ovo nije trend jedne utakmice nego nešto što se ponavlja i zbog čega je (među ostalim) Benitez dobio otkaz. Čak izostanak Ronalda ne mijenja gotovo ništa, jer problem je u 6 ostalih igrača i izostanku smislenog kretanja bez lopte. Kontekst koji se lako zanemaruje, ali na ovom primjeru i na ovoj slici je jasno pokazano kako su stvari u nogometu uzročno-posljedične, kako ne pričamo o 11 pojedinaca, nego o jednom tijelu s 11 organa, koji moraju funkcionirati zajedno, na istoj frekvenciji. Kad zakaže jedna karika u lancu uspjeh izostaje, a na specifičnom primjeru vidimo čak 4 karike koje je pojela korozija.
Rekli smo da je Casemiro polučio željeni učinak na čvrstoću obrane. Na kraju, tako nešto je i očekivano jer ni Kroos ni Modrić nisu primarno defenzivni igrači nego organizatori igre i kreativni veznjaci. Međutim, Real Madrid u igranju zone još pokazuje znatne probleme.
U sasvim pristojnoj situaciji, na kraju poluvremena, u poziciji kad protivnik nema nikakve opcije, Kroos se odlučuje za nešto što ne možemo karakterizirati nikako osim glupošću. Zbilja bez ikakvog rezona i potrebe napušta svoje mjesto u zoni i istrčava prema stoperu, ostavljajući iza svojih leđa gomilu prostora u jako opasnoj zoni. Naravno, Kompany pogađa izrazito lagano dodavanje i Fernandinho se nalazi u situaciji koja mu je darovana.
Urušavanje kompletne strukture momčadi
Ovakva bespotrebna istrčavanja iz zone su se ponavljala kroz cijelu utakmicu i ne moramo previše napominjati što bi se Realu dogodilo da su na mjestu Fernanda i Fernandinha bili tehnički potkovaniji i kreativniji igrači. Koliko u primjeru prije je doveden pred gotov čin, toliko u ovom primjeru potpuno urušava kompletnu strukturu momčadi i to radi na potpuno amaterskoj razini, bez jasnog razloga.
City je uvelike svoju sudbinu odredio zaigravši sa središnjim parom – Fernando i Fernandinho. Djelom, plan im se isplatio jer su dobili korektan pritisak na Kroosa i Modrića, ali Pellegrini je znao da kroz njih neće moći graditi igru. Vjerojatno je riječ o dva Brazilca koja su toliko atipična da se treba zapitati kako ih je stručni stožer Cityja spojio.
Riječ je o možda dva najnetalentiranija Brazilca s loptom u nogama u povijesti, tehnički gotovo nedorasli modernom nogometu, stoga ne čudi što su imali zajedno jednak broj kontakata s loptom koliko i sam Kompany. Zbog navedenog, igru su Manchester Cityju vodili stoperi, dok je teško bilo očekivati kvalitetu posjeda s igračima koje vlastiti suigrači izbjegavaju kad god mogu.
Ipak, napadački dio ekipe se kvalitetno kretao. Uvlačenjem u sredinu Silva otvara cijelu stranu svom beku, Aguero zaokuplja stopere, dok Navas zauzima zonu uz aut liniju spreman dati dubinu napadu u kratkom vremenu. Zbog Silvinog kretanja i priključivanja Clichyja napadu, Casemiro ne može pratiti De Bruynea, Ramos se ne usuđuje izaći i ostaviti Pepea samog s Aguerom, dok Kroos čuva svog igrača.
Uzaludne i bezidejne duge lopte prema napadačima
Sve skupa za posljedicu ima De Bruynea samog između linija s 10-ak metara prostora od najbližih protivničkih igrača i Aguera i Navasa spremih testirati obranu utrčavanjem u dubinu. Veći dio utakmice Real je kvalitetno branio koridore dodavanja limitirajući Kompanya i Otamendija na uzaludne i bezidejne duge lopte prema napadačima, ali u ovom slučaju ostavili su prostor za dodavanje.
Obje ekipe su se prisilno mijenjale prije početka poluvremena. Najprije Manchester City, zbog ozljede Davida Silve u 40. minuti. City je tada povukao De Bruynea lijevo, na mjesto gdje je bio Silva. Iheanacho je stao iza Aguera što je uzrokovalo promjenu formacije iz 4-2-3-1 u 4-4-1-1. Iheanacho je pokušavao svojim kretanjem napraviti probleme s preuzimanjem u prostoru između Casemira i stopera, dok je De Bruyne dobio Silvin zadatak. Iheanacho kao špic nije svoj posao odradio kvalitetno kao De Bruyne na desetki, a De Bruyne nema kvalitetu ni navike Davida Silve na krilnoj poziciji, tako da je tom ozljedom City dodatno ogolio svoj plan igre.
Fizički pad Cityja nakon 65. minute
U sastavu Reala igru je na poluvremenu napustio Benzema. Tom zamjenom Real je izgubio i onaj rezervni plan u kojem Benzema odigrava leđima prema golu, nešto što je nekoliko puta pokušao s Modrićem i tako djelomično iskoristio prostor koji su iza leđa ostavljali Fernando i Fernandinho.
Nakon sat vremena, City je naočigled pao fizički. Pad je bio do te mjere da je nakon 65. minute Real uputio 9 od 13 šuteva prema golu, a imao je i dvije dobre šanse poslije kornera. U tom završnom razdoblju Real je bio bliže pobjedi, ali i dalje nije odigravao ništa vrijedno spomena, sve se zasnivalo na individualnim akcijama i iskorištavanju nepažnje i padova koncentracije protivnika.
Rijetko tko je očekivao da će išta biti riješeno na Etihadu. Međutim, ni najveći pesimisti nisu očekivali ovako lošu utakmicu, koja ničim ne zaslužuje da odlučuje o finalistu Lige prvaka. Odluka će biti donesena na Bernabeu, a obje momčadi su nam ostale veliki dužnici. Jednostavno, faza natjecanja, kvaliteta kadra i nogometna igra kao takva ne dopuštaju ovakav pristup.
Originalni, debeli Ronaldo umirao od dosade
Manjak proaktivnosti, nedostatak bilo kakve ideje za testiranjem protivničke formacije, stavljanjem pod pritisak neke slabe karike koja je detektirana. Napadački tako sterilna utakmica da je najuzbudljivije što se dogodilo bilo kad je režiser na tribinama pronašao Ronalda. Onog originalnog, debelog Ronalda. A činilo se da je njemu bilo dosadno jednako kao i nama.
Problemi u igri jednih i drugih neće nestati u tjedan dana. Ni ulog neće biti ništa manji, za Pellegrinija šansa za oproštajni rezultat karijere, a za Zidanea šansa da se osigura na klupi, jer znamo koliko je teško preživjeti ljeto na madriđanskoj klupi ako se ne osvoji trofej. Dobra je stvar što će prvi gol, pa makar bio i slučajan, natjerati ekipe da odustanu od ovog kukavičkog pasivnog pristupa, koji je ispod svake kritike i koji nije dostojan polufinala Lige prvaka.