Braća Sinković za Telegram: Od veslanja možemo živjeti, ali samo sada kada smo na vrhu i najbolji
U nedjelju u 13.25 sati hrvatski dvojac na pariće vesla za svjetsko zlato
Hrvatski dvojac na pariće koji čine braća Martin i Valent Sinković, u nedjelju će (13.25) na jezeru Aiguebelette u Francuskoj veslati za svjetsko zlato. Uoči Svjetskog prvenstva Telegram ih je intervjuirao.
Braća Sinković hrabro priznaju da su favoriti u finalu i da bi išta drugo osim njihove pobjede, ne umiješa li se neka viša sila, bio podbačaj.
Svjesnost vlastite kvalitete ili sportska drskost? Nije ni važno, jer upravo je takav stav veslačku braću Sinković prošle godine prometnuo u svjetske prvake u konkurenciji dvojca na pariće i jedini dvojac na pariće koji je dionicu odradio u vremenu manjem od šest minuta. Svjetski su rekord Sinkovići oborili u polufinalu amsterdamske utrke, a osjećaj je to koji Martin Sinković nikada neće zaboraviti.
Vjetar stvara najveću razliku
“To se ne zaboravlja, vjerojatno ću se toga sjećati i za 30 godina. Znali smo i prije tog Svjetskog prvenstva da smo jako dobri, da idemo brzo i znali smo da Amsterdam daje dobre uvjete za brzo vrijeme, znači da zna zapuhati dobar vjetar. I prije same utrke razmišljali smo o tome, imali smo u glavama da možemo, ako se otvori i puhne dobar vjetar, napasti svjetski rekord. Gledali smo druge utrke prije, vidjeli da su brze i odlučili smo pokušati. A kad smo ušli u cilj i vidjeli da smo ispod šest minuta, ostali smo zapanjeni. Nismo to ni sanjali, osjećaj je bio sjajan. Gotovo četiri sekunde brže od prijašnjeg rekorda, to je bilo nezamislivo”, započeo je prisjećanjem na vrhunac karijere Martin Sinković u razgovoru za Telegram.
Iako je hrvatskom sportu veslanje donijelo niz uspjeha i medalja, nema mnogo onih koji znaju što se sve treba poklopiti za postavljanje najboljeg vremena. Mlađi brat Valent Sinković vjetar stavlja na prvo mjesto, ali i daje puniju sliku:
“Vjetar je ono što čini najveću razliku, ali ima još toga. Rušenje rekorda ovisi i o temperaturi vode, kao i njenoj dubini. Meni se čini da je ipak vjetar glavni za to, da upravo on igra glavnu ulogu. Ponekad na nekim stazama zapuše i pritom ne stvara velike valove, a to dobre dođe”.
Konkurenti su Nijemci i Australci
Poklopi li se navedeno, Martin misli da povijesnih 5:59.720 i nije njihov krajnji domet.
“Vjerujem da možemo još brže. Pruži li se dobra prilika, već ove godine možemo sekundu, možda i dvije popraviti to vrijeme. No sve je to upitno i puno se toga mora poklopiti. Meni se čini da smo dan poslije amsterdamskog polufinala, a mi smo tada imali slobodan dan, gledali još bržu stazu”.
A da bi se “sve poklopilo” prije svega je važno da su obojica zdravi. Zbog Valentove stres-frakture rebara propušten je odlazak na Europsko prvenstvo, kao i jedno natjecanje Svjetskoga kupa.
Martin najveću konkurenciju u borbi za medalju vidi u Nijemcima i Australcima:
“Glupo bi bilo reći da mi nismo glavni favoriti za zlato. Ne bježimo od toga i nadamo se da ćemo, bude li sve u redu i izbjegnu li se moguće izvanredne situacije, taj status i opravdati. Osobno bih bio razočaran da ne osvojimo prvo mjesto u finalu, smatrao bih to neuspjehom jer mislim da do zlata možemo doći”.
Međusobna svađa zaboravi se nakon tri minute
Europski prvaci iz Varesea prije tri godine i svjetski iz Amsterdama iz 2014. nekoć su bili dio četverca koji je sakupljao svjetske medalje (dva zlata, jedna bronca) i okitio se londonskim olimpijskim srebrom 2012. Martin se rado sjeća tih vremena, ali kaže da je odluka o nastupu u “doubleu” bila racionalna i da počiva na čvršćim temeljima za ostvarivanje vrhunskih rezultata. Što su, uostalom, braća već dokazala:
“U jednu mi je ruku žao što nismo više dio četverca, bilo je to lijepo razdoblje, ali smo tako odlučili zato što nam ovo daje veće šanse za zlato. Mi se bavimo sportom, a tu je najvažniji rezultat”, pojašnjava Martin dodajući i da su nastupi s bratom prednost kakvu mnogi nemaju:
“To je nešto sasvim drugačije. Kada se posvađate s bratom, umorni od treninga i napora, znate da će se sve zaboraviti za tri minute. Možemo se mi i naljutiti, no vrlo se brzo zaboravi ono ružno što se kaže. To je velika prednost”.
Radni dan započinje u 6.30 sati
A, prilike za svađu ima itekako mnogo jer braća provode sate u zajedničkoj vježbi. Radni dan započinje u 6.30 sati i popunjen je s ne manje od četiri sata treninga dnevno, što suhog, što na vodi. Prvi dio odradi se ujutro, slijedi ručak bogat ugljikohidratima, koji su važan dio obroka, no ne libe se dečki pojesti i nešto slatko. Orijentir je vaga, mora se paziti na kilažu, ne i isključivo na svaki zalogaj, a potom se nakon kraćeg odmora vraćaju na stazu i nastavljaju s naporima.
“Naporno je, ali time smo se odlučili baviti. Ne bi bilo loše da se prva mjesta mogu osvajati samo uz jedan trening dnevno, no ne ide to tako. Ipak, sve se preboli uz postizanje dobrih rezultata”.
Koji u ovome trenutku Sinkovićima nude i dovoljno za život od sporta.
“Trenutačno možemo živjeti od ovoga, ali samo sada kada smo na vrhu i najbolji. Ako i malo padnemo, sve to nestaje”, zaključio je Martin, kojem onda, kao i njegovu bratu, ostaje samo poželjeti da ne posustanu. Jer, osim što su velika hrvatska nada za zlato s jezera Aiguebelette, bit će i ponajveća za najsjajniju medalju s Olimpijskih igara kojima će sljedeće godine domaćin biti Rio de Janeiro.