Ivica Kostelić rekao nam je da će na kraju ove sezone odlučiti o mirovini

I dalje ne odustaje

U 35. godini skijanje voli, čini se, kao i kada je prvi puta stao na skije. Jer, kako drukčije objasniti da ne odustaje nakon toliko ozljeda i teških operacija. Posljednja je bila potkraj prošle sezone. Koljeno je očišćeno, nije bila klasična operacija i zato je najbolji hrvatski skijaš još u proljeće opet stao na skije.

TG: Ulazite u svoju 18. sezonu Svjetskog skijaškog kupa, prvi nastup imali ste 25. listopada 1998. u Söldenu, na veleslalomu. Ova sezone SK skijaša započinje na isti datum i s istom disciplinom. Jeste li jedini iz te utrke koji je još aktivan? Benjamin Reich, godinu stariji od vas, odlučio je prestati uoči ove sezone.

Jedini preostali aktivni skijaš iz te utrke, osim mene, je Patrick Thaler. On je godinu dana stariji od mene i slalomski je specijalist.

U tom razdoblju vam se mnogo toga dobrog i lošeg dogodilo. Je li ukupna pobjeda u sezoni 2010./2011. za vas veći rezultat od olimpijskih medalja ili ne?

Ukupna pobjeda u Svjetskom kupu je najvrjedniji trofej koji postoji za skijaša u alpskim disciplinama.

Skijanje je do danas doživjelo mnogo promjena. Koje su po vama donijele dobro, a koje loše za vaš sport? Tu mislim i na promjene s opremom.

Ja sam se natjecao u sustavu koji je već bio uspostavljen prije mojih prvih nastupa u Svjetskom kupu. Tu mislim na strukturu “grupe 30” koja je jedna od glavnih karakteristika Svjetskog kupa. Prema mome mišljenju, to nije dobar sustav, a izravne posljedice njegova uvođenja bile su rasipanje i odlazak mladih iz alpskog skijaškog sporta što je u konačnici dovelo i do manjeg općeg interesa.

Za vrijeme moje karijere dogodila se i tzv. karving-revolucija, što je uz uvođenje zglobnog kolca bilo najveća tehnološka promjena u povijesti skijanja. S obzirom na to da je to uveliko izmijenilo sile i mogućnosti s kojima je skijaš raspolagao, a koje su do tada bile nepoznate, karving je doveo do općeg “pomora” među vrhunskim skijašima u smislu ozljeda.

Na početku 2000-ih, ozljede su bile toliko česte da je na svakoj utrci “nestalo” nekoliko skijaša. FIS je potom ograničio bezgraničnu upotrebu novih materijala, a prije dvije godine učinio je i korak unatrag kako bi smanjio ozljede.

Jedna je inovacija posebno promijenila svijet alpskog skijanja.

Jedna značajna promjena koja se dogodila tijekom moje karijere je pronalazak izuma za injektiranje vode u snijeg, prvi put u utrci Europskog kupa u Obereggenu (ITA) 1996. na kojoj sam nastupio. Piste su u sljedećih desetak sezona postale ledene u rasponu od betonski tvrdog snijega do hokejskog igrališta, prečesto ovo potonje.

Rezultati su bili sve više ozljeda i trošenje materijala. Potkraj 2000-ih organizatori utrka su pod pritiskom FIS-a i skijaša malo popustili u zaleđivanju, ali još uvijek tu i tamo postoje utrke koje su brutalno zaleđene. Promjene u načinu ostvarivanja kvota su priča za sebe. Ima još stvari, ali ovo vjerojatno nije mjesto za raspravu o njima.

Koji su planovi za novu sezonu, u kojim ćete se disciplinama natjecati?

Natjecat ću se sigurno u slalomu, vjerojatno u kombinacijama i nekim utrkama brzih disciplina. Treninge veleslaloma smo drastično smanjili zbog toga jer je veleslalom najveći problem za moje bolno koljeno pa se više neću ni natjecati u toj disciplini u Svjetskom kupu. Želim poboljšati rezultate u slalomu, vratiti se u prvih dvadeset ili petnaest u toj disciplini, a u kombinaciji zadržati visoki nivo. Smanjenjem treninga veleslaloma ublažit će se stres za koljeno i nadam se da ću tako pridonijeti poboljšanju zdravlja, a time i skijanja.

Koliko često razmišljate o završetku profesionalne karijere? Stignete li uopće o tome razmišljati?

Ponekad razmišljam o tome. Odluka o završetku će ovisiti o stanju koljena i rezultatima ove sezone.

---

Intervju je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama od 17. listopada 2015.