Komentar: Nema više vaši i naši, u hrvatskom sportu svi su u istoj kaši
Resorni ministar još nije dobio pomoćnika za sport
Hrvatski sport proživljava svoje najteže dane otkako je hrvatske samostalnosti! Ova Vlada (još) nema ni viziju, ni strategiju, ni rješenja, ni novac potreban da bi hrvatski sport barem nekako funkcionirao. Riječ normalno namjerno smo preskočili, trebalo bi je izbaciti iz hrvatskog jezika.
Povremeni dolasci na utakmice nogometne reprezentacije, gdje se političari ponašaju prema načelu “niti vidim, niti čujem” kad su u pitanju sramotna skandiranja, neće zamaskirati nebrigu ove Vlade za sport.
“Strpjet ćemo se dok na vlast dođu naši”, izjavio je svojedobno predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora i bivši premijer u HDZ-ovoj vladi Zlatko Mateša.
Kad se hrvatski sportaši vrate s olimpijskim medaljama oko vrata, danima će se političari gurati i naslikavati s onima koji su nemjerljivo uspješniji od njih. A sportaši će stoički podnositi tapšanja po leđima, nadajući se da će od svega imati neke koristi
Pismo premijeru
No, od tih “njegovih” nikakve mu koristi. Stanje u sustavu hrvatskog sporta narušilo se toliko da više i nije važno čija je politička opcija na vlasti. Mateša je pisao premijeru Oreškoviću, tajnik HOO-a Josip Čop pismo je uputio resornom ministru, ali odgovora nema. HOO se silno istrošio ratujući s prošlom garniturom u MZOS-u, podignuta je čak i tužba protiv bivšeg doministra Tomislava Paškvalina, koju je nedavno kao neosnovanu odbacio Županijski sud.
No, političke podjele više ne vrijede u sportu, nema više “naši i vaši”, svi su u istoj kaši. Nacionalni sportski savezi zadužuju se privatnim kanalima kako bi mogli sportašima platiti osnovne pripreme, a iz HOO-a odgovaraju da “ako nekog treba kriviti, to su MZOS odnosno Vlada RH”.
I dok hrvatski sportaši čekaju novac za pripreme o kojima im ovisi rezultat, tzv. “transmiteri novca”, kako se sami nazivaju u HOO-u, uredno dobivaju plaće za raspodjelu nečeg čega nema.
U rubriku bizarno mogli bismo, pak, svrstati činjenicu da je prilikom izglasavanja proračuna RH za 2016., olimpijsku godinu, na poziciji sredstava namijenjenih Hrvatskom olimpijskom odboru ostala praznina. Ne nula, nego ništa. Kao da se u ovoj godini ne održava, tamo negdje u Južnoj Americi, navodno najveći sportski događaj na svijetu.
No, kad se hrvatski sportaši vrate s olimpijskim medaljama oko vrata, danima će se političari gurati i naslikavati s onima koji su nemjerljivo uspješniji od njih. A sportaši će stoički podnositi tapšanja po leđima, nadajući se da će od svega imati neke koristi.
Uoči izbora napravljen je “Program rekonstrukcije hrvatskog sporta”. Napravljeno, zaboravljeno. Taj program nije još ni stigao do Vlade i Sabora, kao ni do svijesti hrvatskih političara da se (i) sportom treba ozbiljno baviti
Zaboravili na reforme
Zanimljivo je da se promjenom vlasti i dolaskom desne opcije, koja sama sebe smatra sklonijom sportašima, za sam sport nije napravilo baš ništa. Gotovo pola godine nakon izbora, u resornom ministarstvu još nije izabran pomoćnik ministra za sport, netko tko će obrazovanju i znanosti više okrenutom ministru Predragu Šustaru objasniti što bi se to trebalo raditi u hrvatskom sportu.
Nikakvih pomaka nema, kao da netko hrvatskim sportašima vezuje ruke i noge, tražeći od njih da u takvim uvjetima i dalje postižu jednake rezultate.
Uoči izbora, po narudžbi HSS-a, stranke koja je član Domoljubne koalicije, napravljen je “Program rekonstrukcije hrvatskog sporta”. Napravljeno, zaboravljeno. Taj program nije još ni stigao do Vlade i Sabora, kao ni do svijesti hrvatskih političara da se (i) sportom treba ozbiljno baviti.
Tekst je objavljen 9. travnja u tiskanom izdanju Telegrama