Novinar Telegrapha simulirao je chat između Mourinha i Beniteza i urnebesan je

Rafa i Jose

R: Jose jesi li budan?
J: Što želiš?
R: Ništa.
J: Onda dobro.
J: …
J: Jesi li siguran?
R: Ne mogu spavati.
J: Niti ja.

R: Obično u ovo vrijeme gledam snimke i pripremam se za trening. Razmišljam o utakmici s Deportivom u subotu. Sada držim govor koji nitko od igrača neće čuti. Imam taktičke planove, ali nemam momčad. Ovo
je najgora stvar kada se ode iz kluba. Propali snovi, isprazno vrijeme.

J: Život bez posla je besmislen. Nakon što sam dobio otkaz u Chelseaju nisam spavao tri noći. Matilde (kći) me tjera da gledam serije. Jesi li gledao Hose of Cards.
R: S Kevinom Spaceyem?
J: Da.
R: Nisam.
J: Radi se o jako moćnom muškarcu koji se uspne do vrha, ali zbog paranoje i cinizma ne može uživati. Od svakoga stvara neprijatelje i na kraju sve izgubi. Ne znam zašto me Matilda natjerala da gledam
ovo.

https://www.youtube.com/watch?v=2zZS3U2zHBk

R: Nikada nisu shvatili što sam pokušavao napraviti u Realu. Pružio sam im najveću pobjedu u posljenjih 56 godina (Rayo Vallecano 10:2). Još uvijek smo imali priliku osvojiti trostruku krunu. Zar ne razumiju da se moramo braniti, a ne samo napadati.

J: To je tvoj problem. Uvijek misliš da si pametniji od svih. “Chelseajevi navijači ne razumiju, Realovi navijači ne razumiju, Florentino ne razumije”. U svakom klubu kažem: ja nisam šef, predsjednik je moj šef i navijači su moj šef. Ako Perez želi igrati s pet napadača onda to učiniš. Ako navijači
žele Isca onda ga staviš u igru. To je tako jednostavno.

R: Ne ako žele pobijediti. Ne, ako žele uspjeh.
J: Što je uspjeh. Tijekom povijesti Madrid je samo pobjeđivao i osvajao je sve trofeje. Misliš da će ih još jedan naslov u prvenstvu impresionirati? Svaki put kad James igra oni prodaju 100 tisuća dresova u Latinskoj Americi. Misliš da im je stalo do toga ako pobjegne svom braniču. Kada je Atletico osvojio naslov zaradili su 170 milijuna eura. Real Madrid te je godine bio treći i zaradio je 550 milijuna. Misliš li da bi se Perez mijenjao s njima? Zato te opet pitam što je to uspjeh?

R: Trener sam 30 godina. Satima gledam snimke i proučavam trendove i taktike. Radim do kasno u noć i nikada ne prestajem učiti. Zašto stvari nikada ne postaju lakše, nego teže? Kritike me nikada ne uznemiruju, ali me gubitak kontrole uznemiruje.

J: Ispričat ću ti jednu priču. Prošlog ljeta Diego (Costa) i ja otišli smo do specijalista za koljeno u Londonu. Bio je gladan pa smo otišli na kobasice i grah u jednu poznatu zalogajnicu. To je bila velika pogreška jer je od toga dana stalno želio ići tamo jesti. Rekao sam mu da je je sportaš i da
ne bi smjeo to jesti, a on mi je odgovorio da može jesti što god hoće. Što sam mogao napraviti?

R: Vidiš. Treneri su nemoćni. U Madridu uvijek su bili nekakvi sastanci i stalno nekakve glasine. Poslije svakog poraza i pogreške uvijek je kriv trener. Nikada igrači i nikada predsjendik.

J: Ovo je iznimno važan trenutak u nogometu. Ti i ja – ne volim te, ali te poštujem – smo najbolji treneri na svijetu. No, nema sigurnosti. Nema poštovanja i zaštite od poniženja.

R: Čemu onda mi služimo ? Jesmo li nogometni treneri, menadžeri ili cirkusanti. Jesmo li ljudi s idejama ili likovi iz sapunica?
J: Sinoć sam gledao Igru prijestolja. Uvijek netko umire i netko je izdan. Vidim puno sličnosti s našom profesijom.

R: Ovo nije isti sport kao kad sam započeo karijeru. Nekada nisam niti siguran je li ovo sport. Što ti misliš?
J: Ne znam i to je također jedan od razloga zbog kojeg ne mogu zaspati.