Cijelo jutro razmišljamo o Pinu, psu koji je u Noinoj arci od kada je bio štene, već 13 godina

Čini mi se da ljudi sve više udomljavaju pse, no zašto samo mlade? Priča o Pinu mogla bi vam promijeniti mišljenje

Studeni slovi i kao mjesec udomljavanja starijih pasa. Sjećam se jedne priče koja se zbivala vrata preko puta stana u kojem sam odrasla, o susjedu koji je pronašao starijeg njemačkog ovčara i odlučio ga zadržati. Čovjek se promijeno naočigled, odjednom je sve počeo pozdravljati sa smiješkom, razgovarati sa susjedima, postao sretniji. Prošlo je svega par godina i pas je uginuo, a ja sam razmišljala o tome koliko mu je udomljavanjem uljepšao zadnje dane života, dok je pas njega učinio boljim čovjekom.

Danas smo se sve raznježile kada smo na Facebook stranici Noine arke vidjele malog Pinu, koji traži dom već 13 godina. U Noinu arku stigao je sa samo dva mjeseca i još uvijek nije našao svoju obitelj. ”Bio sam plah, dok su se drugi peseki producirali pred udomiteljima ja sam samo nosićem virio iz kućice.” piše u opisu fotografije. Nama nije jasno jer Pino je mali pas, ima 10 kg, što ga čini idealnim i za život u gradu.

Sada je već pravi mali deda, a kada vidite ove okice, poželjet ćete ga odmah udomiti i utopliti jer Pino još ima možda koju godinu života.

Priča o Pinu nije jedina, skloništa su puna starijih pasa koji traže dom. Što kažete da sljedeći link koji dijelite prijatelju koji traži psa bude link na jednog dedicu, ili bakicu? Ili naprosto nešto starijeg psa.