El Toro ima novi koncept i novi meni. Isprobali smo sve, sushi je jako dobar

Restoran El Toro, smješten u Ulici fra Filipa Grabovca 1, na čijem se čelu nalazi chef Mario Mihelj, iz godine u godine pokazuje se kao pouzdana adresa za jela inspirirana Južnom i Latinskom Amerikom. Osim toga, El Toro se profilirao i kao jedno od rijetkih mjesta za večernji izlazak s dobrom hranom. U zimsku sezonu restoran ulazi s novim konceptom, povodom čega smo ga posjetili. Najveći novitet predstavlja uvođenje sushija na kartu jela, a fokus je generalno još snažnije prebačen na hranu. Zabava u El Toro doživjela je tako konceptualnu promjenu; od srijede do subote večere prati DJ koji pušta lagani afro beat.

O iskustvu izlaska možda neki drugi put, danas vam predstavljamo njihove novitete s karte jela. Kako smo doznali od susretljivog osoblja, sushi je uveden jer su željeli gostima ponuditi zaokruženo gastronomsko iskustvo, od tacosa, preko steakova, pa sve do sushija. Nude, između ostalog, osam vrsta nigiri sushija (losos, brancin, gof, jegulja, …) i klasične hosomaki i uramaki rolice, ali poseban naglasak stavljaju na tzv. nikkei sushi. Nikkei kuhinja donosi zanimljivu kombinaciju peruanskih namirnica i začina pripremljenih japanskim tehnikama, što za El Toro, zbog tipa kuhinje na koji su svoju publiku već navikli, svakako ima smisla.

Uvijek jednako dobri tacosi

Svoj smo ručak počeli tacosima; uzeli smo jedne s povrćem i jedne s hobotnicom, samo kako bismo se uvjerili da su i dalje dobri. I jesu, tacosi u El Toro uvijek su siguran izbor. Nakon tacosa, prešli smo na selekciju nigiri sushija koja nas je uvjerila da je riba koju koriste stvarno svježa i visoke kvalitete. Zamjerku nismo pronašli, ali glavna zvijezda našeg ručka, sukladno najavama, bio je nikkei sushi u tri varijante. Kušali smo Beef Amarillo Roll (marinirani goveđi file u Rocco papričicama, Amarillo majoneza, posip od Togarashi, furikake) s govedinom, idealni sushi za ljude koji ne vole ribu, ali i za sve one naprosto vole probati nešto drugačije. Nakon njega, stigao je odlični Passion Tuna Roll (tuna, mango, avokado, čili umak, salsa od manga i marakuja), nevjerojatno lagan i osvježavajuć, zapravo kao stvoren za ljetni period.

Nikkei sushi zbilja je drugačiji od onog na koji smo navikli

Konačno, probali smo i favorita, Achevichado Roll (kozica u tempuri, brancin, krastavac, avokado, achevichado umak, crni tobikko, ukiseljene lučice, klice od korijandera), u kojem smo, zbog snažne arome korijandera, najbolje spoznali taj fusion dvije kuhinje s različitih krajeva svijeta. Sva tri nikkei sushija su bila zanimljiva za svoj način i apsolutno su nas zaintrigirala da dođemo probati i ostale. Za glavna jela, iskreno, jedva da smo imali mjesta.

Na meniju se nalazi sous vide odrezak celera na žaru sa consomeom od celera i brunoiseom od granny smith jabuke, kubansko pile, rolice od brancina s aromatičnim pireom od krumpira i bilja te marmeladom od cherry rajčice i zelenom chermoulom, dry aged pačja prsa s ghee maslacom, kečapom od gljiva, kraljevskim bukovačama, salsom od khaki jabuke i kremom od mladog špinata, zatim aromatični janjeći file pečen na žaru s hrskavim kukuruzom, šparogama i špinatom iz woka, a tu je i španjolska calderata, odnosno pikantni brodet s kozicama i lignjama s pikantnom šalšom i kremom od kukuruza šećerca. Cijene za glavna jela kreću se između 80 i 160 kuna.

Ovaj put smo kušali kubansko pile (kubansko kućno jelo, pile koje je napravljeno s rižom i crnih grahom, začinjeno s puno agruma), pačja prsa i rolice od brancina, ali jako nas zanima i njihova verzija steaka od celera, vege jela koji sve češće viđamo na kartama zagrebačkih restorana. Nakon svega kušanog, svi smo se još jednom složili da smo najviše impresionirani nikkei sushijem, za koji je, doznali smo, zaslužan chef Rene Cehman koji je svoju karijeru gradio u Timeu i Takenoku. Velika preporuka s naše strane.