Iva Domić preporučila nam je knjigu, seriju i glazbeni remiks
Otkrila je zašto preferira kratke književne forme i koliko joj u životu znači glazba
U našoj rubrici osobe iz javnog života otkrivaju razne naslove i imena iz pop kulture koji su ih se u posljednje vrijeme jako dojmili. Ovaj smo put ugostili Ivu Domić, direktoricu reklamne agencije Utorak
Knjiga koje me u posljednje vrijeme oduševila
Zadnjih godina često s knjigama krenem pa stanem ako me ne zaokupiraju u prvih dvadesetak stranica. Problem sam djelomično zaobišla tako što sam se okrenula tankom i kratkom formatu. Dvije najdraže ipak nisam friško čitala, ali su ostavile dubok trag. Radi se o tekstovima Espija Tomičića Your love is king i Édouar Louis Tko je ubio mog oca. Prva me rasturila i rasplakala preko svake mjere, a druga je krasni prikaz koliko daleko i duboko nalazimo opravdanja za manjak pažnje, razumijevanja i ljubavi vlastitih roditelja. Obe progovaraju iz iskonske, gusto i široko prisutne traume neprihvaćanja ‘najbližih’, s čime se čini mi se cjeloživotno nosimo i borimo u prevelikom broju.
Film /serija/predstava za koju više ljudi treba znati
Bilo je puno lijepih, umjetnički, tehnički ili temom angažiranih filmova, no ipak najbolje iskustvo bilo je s kauča gledati epizodu po epizodu zauvijek najbolje serije Succession. Nikad nitko nije tako detaljno dekonstruirao obitelj kao ‘temelj društva’, ‘utočište’ i ‘vrelo ljubavi’. Zanimljivo je da sam i kod najupečatljivije predstave Sorry Bobe Jelčića ostala blisko vezana istoj temi. Možda je došlo vrijeme da temu transgeneracijske traume ostavim iza sebe.
Album koji mi se ovih dana vrti na repeat
Odugovlačim s ovim pitanjem danima, jer muziku konzumiram od jutra do mraka i nemoguće je svesti se na album(e). Mogu priznati da sam ovisnik. Moja baza je elektronska muzika, sve je uključivo i sve je moguće, ritam i melodija u krupnom planu, tekst u pozadini, čak preferiram kad ga nema, ali nisam isključiva. Imam nekoliko manifestacija ovisnosti, istraživački ciklus, slušam i tragam dok me nešto ne obuzme. Tako sam naletjela na ovaj dragulj, nije album, nije ni izvođač, već remiks, što je netko treći usadio da bi proizveo senzaciju. Ovu pjesmu sam u više navrata ove godine slušala danima na repeat.
Ima i dana kad je pristup slušanju muzike druga krajnost, kad mi muzika mora biti dobro poznata, gdje se osjećam kao doma, kad u raspoloženju prevladavaju nostalgija i melankolija, tad se okrenem Arsenu Dediću. Godinama sam htjela njegovu ploču, iako sam od prijatelja dobila cijelu njegovu diskografiju u elektronskom obliku pa ipak prošli petak kad sam slučajno prolazila pored Croatia Recordsa u Gundulićevoj i u izlogu ugledala izdanje 25 najvećih hitova, ušla sam i pitala u čudu: “Kad se ovo dogodilo!?”, prodavačica je odgovorila: “Upravo danas je stigla!” Bilo mi je nevjerojatno milo što sam je kupila prvi dan. Moj favorit među favoritima nije na ploči, a radi se o pjesmi U registraturi.