Dugogodišnja radnica u kreativnoj industriji, account managerica, direktoricareklamne agencije Utorak, producentica, copywriterica, riječi su kojima se opisuje Iva Domić, nova gošća naše rubrike Osobni stil. Strast i želja da je sve skladno, oku ugodno i najbolje što može biti guraju je, kaže, u art direkciju, a ako se pita njezinog sina jedinca ona je “gospođa koja se bavi djetetom i sto drugih stvari.” Mi bismo tome još dodali i da je uvijek genijalno odjevena u što ste se mogli uvjeriti ako ste je ikada sreli u gradu ili jednostavno nabasali na njezin Instagram profil koji spaja sve ovo gore navedeno.

Sama svoj stil odijevanja opisuje kao minimalno osebujan ili maksimalno minimalan. On je vrlo ležeran i opušten, ali opet s dozom pronicljivosti i kreativne igre koja je dio njezinog modusa u svakom pogledu. “Igram za uniseks momčad uz izlete u ženstvenu kategoriju, no nikad do kraja, štikle još uvijek čekaju na svoju premijeru”, rekla nam je i upravo u tom smjeru iz vlastitog ormara probrala šest odjevnih kombinacija koje nam je pokazala.

“TIJELO JE PLATNO, A ONO ŠTO NOSIMO POTEZ KISTOM”

Proces odijevanja, kaže nam, ovisi joj o tome kako se osjeća iz dana u dan. “Moram to biti u stanju nositi cijeli dan. Zato je imperativ da je sve udobno, od materijala do kroja. Ako i krenem od jednog komada, obično poželim prošetati neki par cipela, a kako svuda gdje mogu idem pješke opet inzistiram da su cipele nosive za sve moje relacije i dnevne korake”, govori nam i dodaje da ima i onih dana kad nema volje razmišljati o odjevnim kombinacijama, ali i na takve dane se teško prepušta nemaru oko odjeće. “Vrag koji ne da mira ipak bude prisutan u detaljima, izrazim potrebu za lijepim akcentom kroz sunčane naočale, jači ruž, uzbudljiviji parfem, a podržim se kroz muziku koja diže raspoloženje. Volim misliti da je to sve moj mali doprinos da svijet učinim malo boljim mjestom.”

Samim time kazala nam je što za nju znače moda i odijevanje i da nisu samo trivijalna obaveza koju je svatko od nas dužan odraditi svakog jutra, već da su oni, kako je to opisala, produžetak onoga što je ispod kože. “Tijelo doživljavam kao platno, a ono što nosimo je naš potez kistom, kompozicija, boje, tonovi, teksture, odraz su koliko se volimo i refleksija držimo li do estetike. Čak me malo frustriraju ljudi koji tome ne pridaju nikakvu pažnju, u četrdesetima izgledaju isto kao u srednjoj školi ili cijeli život izgledaju identično kao njihovi roditelji. Imati stila i smisla nije pitanje novaca ili gubitak vremena, već imamo li dušu i potrebnu dozu samoljublja. To je naša osobna iskaznica ili sfera života gdje smo sami svoji arhitekti.”

Ivini radni dani su šaroliki, nekad ispunjeni od jutra do mraka, a nekad sasvim ležerni. Na putu do posla nikako ne propušta americano kavu u Elis caféu na Britancu čiju je čar otkrila nakon što im se pokvario uredski aparat za kavu, a nakon toga se bavi mailovima, sastancima, produkcijama, Srijeda majicama koje njezina agencija Utorak proizvodi. Nekad se, govori nam iskreno, ne bavi ničim što također ima svoju vrijednost. “Tih dana sam u slobodnoj šetnji gradom, kupujem cvijeće ispod Dolca, voće na Dolcu, odlazim u parfumerije Top po čašicu mirisa i razgovora s dragim ljudima. Sve su to audio-vizualne i mirisne senzacije kojima napajam dušu za vratiti se još bolja poslu, djetetu, a moji komadi robe me fino prate na svim tim zadacima.”

MAJČINSTVO I STILSKI IZLAZAK IZ SIGURNE ZONE

“Oduvijek sam bila slaba na lijepo”, govori nam Iva koja je kao dijete rado listala stare albume s fotografijama iz vlastitog djetinjstva i života svojih roditelja prije nje i divila se detaljima. “Tih ranijih dana su više držali do sebe, bilo je lijepih haljina, kostima, odijela, cipela, frizura, satova, auta, naočala, vaza, slika na zidu, no taj ritual se nije održao kako sam rasla, mislim da sam im zamjerila odustajanje od estetskog standarda.” Kad je sama postala mama definitivno nije odustala od estetskog standarda, ali nije se ni sasvim nadala koliko će ta uloga promijeniti nju, a
onda posljedično i njezin stil.

“Taj odnos me pomirio sa samom sobom, shvatila sam da želim biti najbolja što mogu biti, jer raspoloženje te osobe ovisi i o meni. Kako je rasla razina sreće, tako sam otpuštala kočnice s komadima odjeće izvan neke moje safe zone”, kaže nam. To joj je pomoglo da pobijedi strah od svega čega se do tada bojala kao što su uski komadi, prozirni, kratki, bez rukava, oni golih leđa ili s V izrezom i još štošta. “Meni se kao roditelju dogodila obrnuta psihologija, nisam ugasila svoju urođenu potrebu za estetikom zato što sam mama i ‘moram’ brinuti o djetetu, već sam se napokon opustila i narasla.”

“UZOR MI JE SVATKO TKO POPRAVLJA VIZURU NA ULICAMA GRADA”

Kad je u pitanju shopping, Iva je, kaže, analogna, odnosno voli vidjeti komad uživo, dotaknuti materijal i isprobati ga. U Zagrebu to najčešće obavlja na muškom odjelu Zare, u Garderobi ili Heraldiju, a od pojedinih brendova voli Victoriju Beckham, Proenzu Schouler, Unaesthetik i Remain. “Čak mogu reći da volim te brendove jer su me natjerali da izađem iz zone komfora i vidim sebe u nekom boljem svjetlu, krojevima, bojama, haljinama, komadima koje su mi prije godinu-dvije bili nezamislivi na meni.” Unaesthetik haljine za nju imaju posebno značenje. Doživljava ih kao medalje za hrabrost i sve bolji odnos prema sebi. “S njima sam najviše iskoračila iz zone nevidljivosti u neku bolju i ženstveniju verziju sebe. Društveno smo zatvoreni, odgajani puno prije na skrivanje i stišavanje, nego na isticanje lijepog što nosimo u sebi.” I sama se dugo ‘skrivala’ u trapericama, tenisicama i prevelikim majicama s tek nekim malim pomakom. Danas se i dalje tome vraća, ali na drugačiji način.

“Danas je traperica bijela ili majica uska ili nogavica kratka ili naočale vrište ili je cipela sve samo ne nevidljiva i sve to uz glasnu muziku u ušima. Sve što hrani moju glad za lijepim.” U odijevanju nema konkretne uzore, ali za nju su to svi, kaže, koji se usude i trude biti najbolja verzija sebe. “Uzor je svatko tko popravlja vizuru na ulicama grada, reklami, filmu, seriji, glazbenom spotu ili Instagram feedu. Kad pogledom naletim na zanimljivo, skladno, uzbudljivo, drugačije i u samo jednom detalju posebno odjevenu osobu, nešto u meni zavibrira i podigne raspoloženje” kaže nam i zaključuje: “Doista to doživljavam kao ekstenziju unutarnjeg stanja i bude mi drago kad me netko počasti lekcijom iz ljepote koja dolazi u raznim oblicima. Često me takvi prizori i vizualni doživljaji potaknu na razmišljanje i radost.”