Vodimo vas u čarobni svijet zagrebačke ilustratorice, grafičke dizajnerice i spisateljice Klasje Habjan koja nam je otvorila vrata svog kreativnog kutka gdje radi u miru i tišini iako se nalazi u samom središtu grada. Diplomirala je vizualne komunikacije na Studiju dizajna u Zagrebu te je u posljednjih nekoliko godina hrvatskoj sceni pokazala kako je kreativnost nemoguće zaustaviti. Ona ju izražava u formi crtanja, pisanja kratkih priča, pjesama i scenarija. Njen izričaj most je između pisane riječi i likovnog prikaza obuhvaćajući cijeli jedan mali svemir u kojem od tehnika prevladavaju tuš na papiru, kolaž i monotipija (otisci valjkom). No iako varira stilom i tehnikama njen se rukopis čini prepoznatljiv i estetski dosljedan.

Klasjin stan koji karakterom svog interijera oduševljava sve umjetničke duše krije poseban kutak za odmaranje. Upravo na tom balkonu Klasja je stvorila svoju mini zelenu oazu gdje vodimo ugodan razgovor. U pozadini svira lagani jazz u izvedbi pjevačice Hailey Tuck. Baš jesenski i melankolično. Pomaže Klasji da se opusti pred objektivom. U ugodnoj hygge atmosferi pomalo samozatajna ali istovremeno jednostavna i draga, dijeli s nama deset najdražih predmeta u svojem domu. Svaki detalj ima i priča svoju priču.

Valjak kao crtaći alat

Klasjina prva ljubav je crtanje. Neki od njenih crteža izvedeni su eksperimentalnim tehnikama poput valjka kojim prelazi preko izrezanih komadića papira, biljaka, niti, a čime nastaju unikatni grafički otisci i šareni kolaži. Pod utjecajem umjetnika Danijela Žeželja još u srednjoj školi Klasja je otkrila valjak kao crtaći alat, ali ovaj je pripadao drugom grafičaru, Frani Paru, koji ga je poklonio Klasjinoj baki uz vlastiti drvorez. “Valjak koji služi za razmazivanje boje nije niti slutio da će desetljećima nakon preuzeti glavnu ulogu, da će prijeći preko stotine izrezanih papira i osušenih biljaka te da će neupitno odrediti razvoj mog rukopisa. To je moj čarobni štapić”, govori Klasja uz osmijeh.

Ogrlica je poklon od bake

Ogrlica koja nadilazi vrijeme i koja je Klasjin omiljeni modni dodatak ali i više od toga. Naslijedila ju je od bake tako da je vrijednost vrlo osobna. Privjesak je izradio umjetnik Juraj Dobrović 60-ih godina, prije svoje apstraktne faze. S obzirom na toda je cijenjeni likovni umjetnik inače obiteljski prijatelj, Klasja se prisjeća posjeta njegovoj kući u Jelsi na Hvaru koju pamti kao muzej koji miriše na more. “Na privjesku mi se sviđa točkasti reljef koji je rezultat ručne obrade i savijanja bakra, a silueta žene podsjeća me na vlastite crteže, točnije obrnuto. Volim ga promatrati i čistiti od oksidacije, vratiti mu sjaj i vjerovati da ima posebne moći.” Kaže da općenito voli nakit s pričom jer se njegova vrijednost oplemenjuje prenošenjem s generacije na generaciju.

Grafike Juraja Dobrovića

Uz promišljen odabir boja i uzoraka Klasja je kreirala prostornu atrakciju od umjetnina u svom opuštenom i nenametljivom domu u centru Zagreba. Zidove krase divne grafike već spomenutog doajena apstraktne geometrije Juraja Dobrovića čime je postao prilično zastupljen autor Klasjine skromne kolekcije. “Dida mi je poklonio dvije grafike u tehnici sitotiska – Campi 3, 1971. i Bez naziva, 1987.”, zamišljeno govori. Ove geometrijske grafike unose vedrinu u dnevni boravak i na neki način unose ravnotežu s ostalim figurativnim radovima.

Drvena žlica

Drvena žličica ostavila je snažan emotivan utisak na Klasju te ju je uvrstila u svoj odabir deset najdražih stvari. Osnovni razlog tome sigurno je i činjenica da je autor ovog djela Klasjin brat Jakov koji u sebi također ima izraženu umjetničku crtu. “Bio je to poklon za moj trideseti rođendan…možda zato ima tri točke na dršci. Njegovi su predmeti estetski, taktilni i funkcionalni, a ovaj mi je drag jer me podsjeća na ljeta kad je prijateljice i mene učio izrađivati skulpture od mekane borove kore”, prepričava morske anegdote istovremeno slažući idealnu kompoziciju za našu fotografiju.

Drvena skulptura

Za Klasju kreativni svijet nema granica. Tako je znatiželjna autorica sastavila drvenog kućnog čuvara Pinocchija. Donji dio izradila je od trešnjine kore a glavu od neobičnog orašastog ploda kojeg je pronašla u šumi na Cresu. Detalje je upotpunila komadićima špage. Kako neki ljudi postavljaju figurice slonova prema prozoru kako bi unijeli pozitivnost u svoj dom tako Klasjin Pinocchio zauzima važno mjesto na polici okrenut prema prvim sunčevim zrakama.

Knjiga koju je napisao njezin otac

Klasja svoje omiljene knjige drži na dohvat ruke. Tako u sekundi izvlači iz bogate kućne biblioteke knjigu Nemoguća varijanta koju je napisao njezin otac Stanislav Habjan. “Kad sam razmišljala o dragim predmetima, zapravo sam razmišljala o uspomenama i obitelji. Tatina prva knjiga koja je izašla 80-tih kada je imao 27 godina, meni je i dalje njegova najdraža knjiga. S njom sam odrastala, pretipkavala priče i neke rečenice znam napamet. I bez obzira na to što sam sada starija mislim da ju neću prerasti”, zaključuje.

Šarena ribica

Klasja potječe iz umjetničke obitelji tj. pripada svijetu kreativnih stvaraoca. Tako i Klasjina majka, inače redateljica, u sebi ima umjetničku crtu koja nije rezervirana samo za jednu granu. Oduvijek je voljela šivati pa je tako skrojila i ovu čarobnu ribicu. “Gledam tu ribicu od svilenkastog satena i kože, precizno sašivenu, originalnu i toplu, pogotovo za jednu ribu i zamišljam svoju mamu, koja uz sve što zna i može , svojoj kćeri šiva od ostataka materijala ovakva čudesa”m Klasja nam dočarava
sjećanja iz prošlosti. Ribica kao vedra i simpatična reminiscencija na djetinjstvo jedna je od Klasjinih favorita.

Kolaž Proljeće

Na izložbi “Otapanje u zagrebačkoj galeriji Kranjčar Klasja je predstavila ciklus kolaža nastalih u akvarelnim bojama. Ponirući u same početke Klasjinog stvaralaštva saznajemo da se nekom vrstom kreativnog posla željela baviti od malena. Jednostavno je to bilo u njoj. Crta ono što osjeća tako da upravo u ovom kolažu dolazi do izražaja Klasjina spontanost i zaigranost. “Prošle godine u ovo vrijeme zatvorila sam samostalnu izložbu u Kranjčaru koju je činila serija šarenih kolaža. Bila je to svakako moja najveća i najvažnija izložba do sada, a ovaj kolaž je nastao među prvima i znala sam da ću ga zadržati. Pratila su ga četiri stiha ispisana na zidu galerije: Postoji orah koji pamti, kako sam u njegovoj krošnji mogla zaspati, sve u vrtu što sam držala na oku, ionako je pripadalo snu.”

Oslikana vaza

S osmijehom na licu Klasja kaže kako još jedan predmet pridružuje kolekciji obiteljske povijesti. Ova oslikana vaza skriva priču koja zaslužuje biti sačuvana. “Najviše sam crtala s didom. Provodili smo ljeta crtajući ptice. Možda su mi zato one najčešći motiv. Ne znam kada ju je točno oslikao, ali u njoj vidim sve vrijeme svijeta, od spiljskog slikarstva do suvremene ilustracije. Veseli me ritam ispreplitanja plošnih motiva flore i faune u zemljanim tonovima.”

Vintage majica

Ovaj vintage komad zaslužio je revitalizaciju i ponovni modni procvat u njezinom ormaru. “Majica s ljuskicama koju sam naslijedila od bake podsjeća me na sirenu, ali i na studentske dane kad bi ju znala odjenuti i bez posebne prigode. Tako bi se svi studenti trebali dotjerati za prvi dan nastave, sjećam se da je netko prokomentirao, pa mi je bilo neugodno”, otkriva uz smijeh. Kako su se danas šljokice vratile na velika vrata sjajnije i efektnije no ikad bakina retro majica unosit će i dalje dašak čarolije u njezine svakodnevne odjevne kombinacije.