Brankica i Paolo. Rosa i Gabrijel. Toni i Ivoje. Daria i Mario. Četiri para s inspirativnim pričama o suprotnostima koje ih čine nerazdvojnima. Najveće izazove pretvorili su u čvrste temelje, a danas ih se prisjećaju s osmijehom na licu. Za nas ih otkrivaju u svom omiljenom okruženju – spavaćoj sobi gdje se nakon dugog dana mogu napokon prepustiti jedno drugome. Još jedan dan, drugi svijet, isti san.

BRANKICA: Bit ću iskrena. Mislila sam da je Paolo neki manijak kada mi je prišao na fešti u Rimu. Bilo je to prije 13 godina. Stajali smo ispred garderobe i čekali kapute, a on me, onako pomalo sramežljiv i ne baš pričljiv, pitao broj. Rekla sam mu da nema šanse i zapitala ga kako da znam da nije neki manijak? A on mi je uzvratio da, ako mu ne dam broj, neću nikad ni dobiti odgovor na to pitanje budući da me toliko zanima. To je jedini put u životu da mi je drago što sam poslušala stranca.

PAOLO: Cijelu večer sam skupljao hrabrost prići joj. Nismo ni slutili da ćemo se na kraju te zabave, čekajući kapute ispred garderobe, upoznati i krenuti u avanturu svojih života. Kažu kako svi putevi vode u Rim. No, naš vodi iz njega na dalmatinski krš, u samo zaleđe Knina. Romantičari bi rekli da je to ljubav na prvi pogled. Bilo kako bilo, da smo pustili da nam taj tren prođe neopaženo, vjerojatno se nikada više ne bismo sreli.

Iz Italije u selo bez vode

BRANKICA: Paolo je rodom iz Rima gdje smo proveli još neko vrijeme nakon što smo se upoznali. On je ondje radio kao marketing menadžer, a ja sam bila na postdiplomskom studiju međunarodnih odnosa i radila sam kao voditeljica projekata Europske unije za projekte u kulturi na Balkanu. Karijere su nam tada bile na vrhuncu. No, svega toga odrekli smo se prije osam godina. Vratili smo se na krš Dalmatinske zagore, u selo u kojem tada nije bilo ni vode.

PAOLO: Brankica je oduvijek ondje uživala kada bi posjećivala baku i djeda. U Radučiću smo jedno vrijeme živjeli s njima. Nije potrajalo dugo i odlučili smo izgraditi vlastitu kuću. Čim smo registrirali OPG za uzgoj ljekovitog bilja, pokrenuli smo laboratorij za prve testove. Bilo je izazovno na početku, imali smo mnogo neprospavanih noći, ali je osjećaj bio dobar. Pogotovo kad smo u rukama držali naše prve kreme od magarećeg mlijeka i smilja. Danas se to pretvorilo u dvije kozmetičke linije. Brend smo nazvali “Viktoria” po našoj četverogodišnjoj kćerkici koja je izvor svih naših inspiracija, motivacija i vizija.

Ona je organizacijska genijalka, a on vizionar i kreativac

BRANKICA: Radni dani su nam beskonačni. Budimo se već u pet sati. Viktoriju vodimo u vrtić i onda se bacamo na posao. Imamo desetak magarica na farmi koji čekaju da ih se nahrani i pomuze, laboratorij, destileriju, dva hektara smilja, 356 stabala badema… da ne nabrajamo dalje. Cijeli ciklus proizvodnje, od prvog do zadnjeg koraka, odvija se na našem OPG-u. Možete samo zamisliti koliko je tu potrebno požrtvovnosti i truda, ali i novih, kreativnih ideja. Tu me uvijek Paolo spasi. On je vizionar, sanjar i vječni optimist, što je idealno kad imate obiteljski biznis jer je izvor fenomenalnih ideja. Uz sve to, on je i mađioničar koji pronalazi slobodno vrijeme i osigurava nam bijeg od ogromnog posla. Uživa u kreativnom kaosu, što mene naravno dovodi do ludila, ali je to pravi blagoslov za posao.

PAOLO: Kod Brankice pak sve mora ići kao po špagi. Voli planirati stvari, posebice naše slobodno vrijeme kojega imamo tako malo. Ponekad me izluđuje to što bi nam ona najradije svaku minutu pomno organizirala. No, to je ono što nas čini savršenim spojem. Ja nju opuštam, a ona mene drži u redu. Radni dan nam je toliko ispunjen da se često znamo našaliti da doručkujemo uvečer.

Prije spavanja čitaju bajke na talijanskom

BRANKICA: Prosječno spavamo pet do šest sati. Paolo spava i više, iako to ne želi priznati. Magični trenuci prije spavanja su nam jako bitni. Nakon večere i kupke, Viktoria trči u naš veliki krevet bez obzira na to što ima svoju sobu. Bira omiljenu knjigu te večeri i kreće maraton čitanja bajki. Obavezno su uvijek na talijanskom. Koliko god da smo umorni i jedva držimo oči otvorene, ovaj moment je toliko dragocjen da se ne smije propustiti. Ni jednu jedinu večer. To je trenutak kada nas sreća preplavi. Tu se sumira svaki događaj toga dana, a najglasnija je Viktoria s pričama iz vrtića ili s treninga gimnastike.

PAOLO: Kad roditelj prenese djetetu ljubav prema knjizi kroz sve faze odrastanja, ono nekako shvati tu ljepotu. Tada telefoni, igrice i crtići imaju manje utjecaja. Obično se to čitanje knjiga pretvori u glumu raznoraznih životinja iz bajki pa time stvaramo kontraefekt. Umjesto da zaspi, Viktoria tada još više eksplodira. Međutim, tom trenutku se najviše radujemo. Osim prekrasnog obiteljskog momenta, stvaramo i dobre navike.

---

Sadržaj nastao u suradnji s Perfecta Dreams. Producirano u radionici TG Studija, Telegramove in-house agencije za nativni marketing.