Ovi vidikovci u Lonjskom polju izgledaju kao nepomična fantastična bića. Pogledajte ih samo

Famozno Lonjsko polje bogatije je za nekoliko čudesnih vidikovaca, čiji su autori arhitekti Mia Roth i Tonči Čerina sa suradnicima

Park prirode Lonjsko polje odnedavno je bogatije za nekoliko posebno lijepih vidikovaca, osmatračnica. Riječ je lijepom projektu iza kojeg stoje arhitekti Mia Roth i Tonči Čerina koji su nam ujedno ispričali više detalja o tome kako je on inicijalno zamišljen, odnosno realiziran. Objašnjavaju kako su vidikovci u Lonjskom polju zapravo svojstven trag stoljeća kultiviranog krajolika, antropogeno-prirodnih simbioza, graničarske povijesti. “Vertikale čardaka, čeka, promatračnica – postojećih, nakrivljenih, nestalih – činile su zaseban sloj čija su mjerila unutar ovog prostora međusobno komunicirala vlastitim jezikom. U okviru projekta afirmacije, u Europskom kontekstu jedinstvenog, Parka prirode Lonjsko polje, planiran je niz intervencija koje posreduju i tumače njegovu posebnost. Naime, Lonjsko polje tijekom godine prolazi radikalne mijene – rijeka nakon zime plavi, pretvarajući nizinu u niz plitkih vodenih zrcala u kojima se u proljeće mrijeste ribe” priča nam ovaj arhitektonski tandem.

Povlačenjem vode nastaju jezerca, što ujedno osigurava gozbu za veliki broj vrsta ptica, a nakon toga nepregledne bogate livade za slobodnu ispašu stoke. Brojne autohtone vrste tako se ondje sele i putuju, a promatrati ih u prirodnom elementu na njihovim proputovanjima posebna je privilegija koja počinje uvažavajućim dijalogom pažljivih intervencija. Povećanje vidljivosti Lonjskog polja planirano je na više razina, govore arhitekti, i to kroz opremanje ulaznih centara za posjetitelje, infrastrukturu pješaka, biciklista, vodenih puteva, realizaciju vidikovaca na mjestima posebno izraženih mijena.

Nadalje, izvorno planirani kao replike graničarskih čardaka, vidikovci su metamorfozirali u razigrani element polja, točke kojima se uspostavlja novi identitet, platforme za promatranje bogatog biljnog i životinjskog svijeta. Oni su i samostojna vrsta novih bića koja pripadaju svim slojevima i akterima podjednako. “Njihove biomorfne konfiguracije nisu eksplicitne, no ipak uključuju kretnju, organički oblik, oruđe, sjenku lokalno poznatog. Podjednako se referiraju na biljni i životinjski svijet koji ga okružuje, krajolik Moslavine koji je stoljećima nastajao kroz srastanje prirodnih promjena i ljudskog rada, vrsta koje je nastanjuju i mijena kojima je izložena: simbiotski odnos izgrađenih oblika i prilagođene prirode svojstvena je kraju. U međusobnom pak odnosu, oslobođeni od izravnih referenci, oni progovaraju samostalnim jezikom, izdaleka se čine dijelom kraja, mitologizirana lokalna bića, zaustavljena u pokretu” objašnjavaju Roth i Čerina.

Upravo vidikovci spomenutom krajoliku daju novi identitet, postaju gravitacijska središta i velika atrakcija. Markiraju teritorij kao što su to nekada činili čardaci, ali bez potrebe za granicama, omogućuju pogled na životinje, ali bez lova, čine nas sudionicima krajolika bez da budemo primijećeni. Autori vidikovaca su Mia Roth i Tonči Čerina sa suradnicima: Larisa Čišić, Luka Fatović, Karla Jelić Balta. Produkt dizajn su osmislili Clinica studio: Ozana Ursić i Vedran Kasap. Grafički dizajn je radio Niko Mihaljević, ilustracije Franka Tretinjak, interpretaciju Iva Fabrio, statiku Alen Batista, fotografije Marko Mihaljević, a izvoditelji su bili :Binđo, Tehno-elektro, Vios, Pegra i Primat 3D.