Od prijateljskih iguana do nesigurnosti i kriminala: Ekvador kroz objektiv Ivane Vareško
Fotografkinja iz Pule ispričala nam je sve o svom trotjednom posjetu otočju Galapagos i ekvadorskom glavnom gradu Quito
Fotografije s putovanja uvijek su najdraže uspomene uz koje se lako prebaciti u nostalgičan trenutak u prošlosti. Čak i amaterske fotografije postižu takav efekt, a o profesionalnima da i ne govorimo. Upravo smo na takve divne primjere nedavno naišli kada smo se zatekli na Instagram profilu fotografkinje Ivane Vareško. Njeno stručno oko hvata kadrove koje je teško prestati gledati, a to posebice vrijedi za ponešto egzotičnije lokacije koje nude malo drugačije prizore od onih na koje smo navikli.
Jedna takva na kojoj je Ivana boravila nekoliko tjedana jest Ekvador, a za Super1 je ispričala svoje dojmove o ovoj zemlji kontrasta na sjeverozapadu Južne Amerike.
Neplanirani događaji
Za početak nam je otkrila da općenito često putuje, a i kad nije fizički na putu, već kombinira opcije za sljedeće. “Neke me destinacije same odaberu zbog posla, a one koje ja biram uglavnom su zabačene i bogate kulturom i tradicijom, odnosno mjesta prepuna zanimljivih priča. Ekvador me privukao zbog otočja Galapagos, o kojemu sam godinama čitala i gledala dokumentarce. Iskreno, sve što sam pročitala i pogledala ne može se usporediti sa onim što me dočekalo tamo. Već u zračnoj luci pored piste hodale su ogromne iguane”, započinje priču o svojem putovanju i priznaje kako organizacije ovog, kao i ostalih njenih putovanja, gotovo pa i – nije bilo.
Avionsku je kartu kupila tek deset dana prije leta za Quito, a u ovaj je glavni grad Ekvadora letila iz New Yorka jer je tamo bila iz poslovnih razloga. Prvo je posjetila otok Galapagos do kojega joj je iz Quita trebalo još dva sata avionom, a smještaj je, također, bukirala par dana prije polaska. “Jako sam prilagodljiva kada je u pitanju smještaj. Odgovara mi sve, od šatora do hotela s pet zvjezdica. Kako uglavnom sve bukiram u zadnji tren, moguće je da ću se morati zadovoljiti s onim što ostane slobodno, ali i naići na odlične last minute ponude”, kaže nam i odmah započinje priču o jednoj uzbudljivoj avanturi na Galapagosu.
“Bukirala sam smještaj na glavnom otoku i planirala otići na nekoliko dnevnih tura, ali javio mi se poznanik koji me uvjerio da moram otići na višednevno krstarenje jer ću jedino tako doživjeti otočje u pravom ruhu. Uputio me u grad kako bih vidjela koje su last minute ponude i zatim se cjenkala za najbolje. Inače, moja sposobnost cjenkanja je ta da bi vjerojatno došla i do više cijene od ponuđene. Uglavnom, izašla sam iz taksija, ušla u prvu agenciju i na svom slomljenom španjolskom uspjela iskomunicirati ponudu na brodu koji je izgledao kao da bi se mogao raspasti čim krenemo. S obzirom da je moguće plaćanje samo u kešu, nakon obilaženja otočkih bankomata izašla sam iz agencije s papirom na kojem je kemijskom pisalo vrijeme polaska. Dva dana nakon, odnosno na dan polaska, nitko se nije pojavio”, priča nam Ivana i objašnjava kako se na kraju razvila situacija.
“Otišla sam na kavu, a u međuvremenu mi je došla nova poruka da dođem do agencije. Došla sam do agencije, a agencije – nema. Apsolutno ničega što je bilo unutra, od stolova, ormara pa do ronilačke opreme, više nije bilo. Nisam znala bih li plakala, smijala se ili sama sebi dala high five za ovu odlično odigranu igru. Od očaja sam sjela u bar i u 9 ujutro naručila viski, a u isti tren je stigla poruka da dođem na novu lokaciju nekoliko ulica dalje, gdje se agencija sada nalazi. Obavijestili su me da je ova tura propala, ali da mi mogu ponuditi luksuzni katamaran za dulju turu, ali uz još 300 dolara nadoplate. Nakon dobrih pola sata nagovaranja pristala sam, a ovoga puta netko je došao po mene. Padala je kiša dok sam se ukrcavala na gumenjak koji je kretao prema pučini, a u tom sam trenu bila uvjerena da sam kraljica naivnosti. Tada se ukazao katamaran. Na kraju je to bilo prekrasnih 8 dana na brodu sa super ljudima koji su, saznala sam kroz razgovor, krstarenje platili 4 puta više nego ja”.
Veliki kontrasti
Dva od tri tjedna u Ekvadoru Ivana je provela na Galapagosu, koji je ujedno i ostavio najveći dojam na nju. “Ne znam kako riječima opisati ovo mjesto, mislim da je raj na zemlji najbliže istini. To je vulkansko otočje s najraznovrsnijim biljnim i životinjskim svijetom. Ono je izvor Darwinove teorije evolucije i dan danas privlači znanstvenike iz cijelog svijeta. Suživot ljudi i životinja je fascinantan. Morski lavovi spavaju po gradskim klupama i hotelskim ležaljkama, morske iguane su posvuda, pelikani lete iznad glave, kornjače stare preko sto godina zaustavljaju promet, a u restoranima uz more morski psi i raže. Tamo lokalci često pričaju o Darwinu, ali i Davidu Attenboroughu i Leonardu DiCapriju, koji su česti posjetitelji otočja, čak i veliki donatori sredstava za očuvanje otočja. To je jedan toliko poseban svijet koji ne postoji nigdje drugdje.”
A iz, kako kaže, raja na zemlji, stigla je u nešto drugačije okolnosti. Naime, posljednji je tjedan provela u glavnom gradu Quito i njegovoj okolici. “Ekvador je prekrasna zemlja sa divnim ljudima, ali se iznad nje trenutno nadvio crni oblak. Prošloga je ljeta tamo ubijen predsjednički kandidat pa je tek nešto malo prije nego što sam ja stigla završilo izvanredno stanje u državi, a sada je to stanje opet aktivno. Otočje Galapagos je iznimno sigurno, ali ne mogu to isto reći i za ostatak zemlje. Dosta sam sama putovala po Srednjoj i Južnoj Americi i nikada me do tog trenutka nije bilo strah. Posljednjih je godina Ekvador postao najbitnija tranzitna zemlja za kokain pa ga neki čak nazivaju i Cocain Superhighway. Narko karteli se bore za kontrolu tih ruta i zatvora, a stopa kriminala je iznimno narasla. U Quitu je vojska i policija na svakom koraku pa su me lokalci konstantno upozoravali da ne hodam sama, ne izlazim noću i da pokušam ne izgledati kao turist. Nikako se nisam osjećala sigurno i jedva sam čekala da odem. Ipak, unatoč situaciji, uspjela sam razgledati glavni grad i otići do Otavala, grada poznatog po autohtonim, ručno rađenim proizvodima.”
Povratak i finalni dojmovi
Prije povratka u Hrvatsku svratila je na par dana do Bogote u Kolumbiji, a let je trajao tek nešto duže od sat vremena. Iz Bogote je zatim letila do Venecije preko Madrida, što je sveukupno trajao nekih petnaestak sati. “Kako ja živim u Puli, na zapad uglavnom letim iz Venecije, a na istok iz Zagreba. Venecija je, naime, puno bolje povezana sa Južnom Amerikom od Zagreba”, otkriva nam.
S obzirom na svoje polarizirajuće iskustvo, za kraj nas je zanimalo bi li drugima uopće preporučila putovanje u Ekvador. “Definitivno bih svima preporučila odlazak na Galapagos jer je to najposebnije mjesto koje sam dosada posjetila. Pamtit ću ga po bebama morskih lavova koje su najrazigranije životinje, a nigdje na svijetu nećete im moći prići toliko blizu kao tamo. Apsolutno bih se voljela vratiti, posebice kada budem imala djecu jer je to otočje raj za male, ali i velike istraživače”, zaključuje.