Ženska plaža, savršen desert i šmek Podgorice ili zašto već pet godina ljetujem u Crnoj Gori

Ranom zorom zazvonio je telefon i na liniji je odjeknula rečenica: “Ja selim u Crnu Goru!” Nakon muka koji je trajao koju sekundu upitala sam ju: “Dobro, Dijo, a što ćeš tamo?”, “Ne znam, idem upoznati Crnu Goru i Crnogorce”, odgovorila je moja najbolje prijateljica koja je zapravo dobila posao u Crnoj Gori.

No, ta je rečenica zapravo dobila svoj smisao tek našim prvim dolaskom u Crnu Goru. Točnije, u onom trenutku kada je pet žena spakiralo stvari u dva kofera i krenulo put Crnogorskog primorja. Dva kofera, pet žena. Možda začuđujuće, ali ne i nemoguće za ženski rod.

Od tog dana, ni otkazani letovi niti dugotrajne vožnje busevima nisu prekinuli našu godišnju tradiciju odlaska u simpatičnu zemlju zvanu Crna Gora koja broji malo manje stanovnika od Zagreba.

U ovoj priči zaobilazim Sava Bačića i Budvu na pjeni od mora te sve znamenitosti po kojima vam je već dobro poznata Crna Gora i fokus stavljam na mjesta koja sam rado posjećivala tijekom pet godina i koja su postala moja nezaobilazna destinacija.

Luksuz upakiran u mediteranskom stilu

Kažu da ljubav ide kroz želudac, i ja uistinu vjerujem da ako želimo upoznati i zavoljeti neku zemlju, nema boljeg načina od isprobavanja njezine gastronomije. U pet godina odlazaka u Crnu Goru omiljena mi je destinacija nakon svakog slijetanja u Dubrovnik postao Porto Montenegro. Sjećam se kad sam došla tamo prvi put. Kao da sam došla u Hollywood na snimanje seta. Nama Hrvatima ovakve pomorske luke su prava nepoznanica. No, nakon nekog vremena sam shvatila da bih to mogla percipirati kao predgrađe Tivta gdje ćeš na jednom mjestu moći biti uslužen čime god poželiš.

Tako sam i ja uslužena, pet godina za redom u restoranu ‘One’ gdje osim ugodne atmosfere i simpatičnog osoblja uvijek dobivate svježe namirnice i ribu. Znam da zvuči iznenađujuće, no u Crnoj Gori je teško pronaći restorane orijentirane na mediteransku prehranu. Crnogorska kuhinja više je spoj grčke i turske kuhinje i upravo zato kao top destinaciju prije obilaska Crne Gore navodim Porto Montenegro i ovaj simpatično-luksuzni restoran u kojemu me ponajprije oduševio raznovrstan izbor predjela od kojih uvijek rado biram tuna tartar s mangom serviran za odličnu instagramsku fotku. Moje najomiljenije jelo je brancin u papiru s putrom, tikvicama i mrkvom, a uz to svakako ide i crnogorsko vino Arhonto Chardonnay vinarije Krgović.

Nakon odlične hrane i druženja, vrijeme je za odlazak u glavni grad Crne Gore. Udaljenost je sat i pol, ali prolazite kroz predivan krajolik okružen planinama koje se zrcale na površini mora.

Mostovi spajaju ljude

Nekad naziva Titograd, danas Podgorica, glavni je grad zemlje pa ne bi bilo fer da ne napišem nešto o mjestu u kojemu boravim dvaput godišnje po 7 dana zadnjih pet godina. Grad leži na pet rijeka, spojenih sa 108 mostova, od kojih je 29 u središtu grada. Najpoznatiji i najveći most na rijeci Morači je Milenijum, koji se smatra novim simbolom Podgorice. Što se tiče kulturnih znamenitosti, malo ih je sačuvano, tako da sam šokirana što Podgorica kao drugi europski gradovi nema trg ili smo mi toliko naviknuti da se sve događa oko Jelačić placa.

Od znamenitosti izdvajam Staru Varoš gdje se osjeti osmanlijska ostavština u urbanim i arhitektonskim formama grada, a ostatak grada odiše socijalističkom arhitekturom masivnosti i nedovršenosti. Kako svaki grad ima neku svoju osobnost, svakako bih za Podgoricu spomenula prepoznatljivost Sahat kule koja je visoka 16 metara i podijeljena na četiri nivoa. U njezinoj blizini smjestio se restoran Pod Volat gdje se poslužuje meso vrhunske kvalitete, ali i tradicionalno crnogorsko jelo kačamak.

Nakon šetnji i uživanja, vrijeme je i za noćni život Podgorice. Možda nije onako kako smo mi navikli jer taj grad nema diskoteke, ali svakako treba posjetiti famoznu Bokešku ulicu, omiljeno mjesto Podgoričana. Duga je samo 100 metara, ali obiluje zelenilom i prelijepim drvoredom te se u njoj nalaze urbani kafići. Nedaleko od Bokeške nalazi se i Titograd Urban Caffe gdje možete osjetiti stari šmek Podgorice i uživati u super provodu. Vlasnik ovog kafića ljubitelj je hrvatskih vina i rakije koji su dio ponude kafića. Kada zaključite da vam je dosta provoda, sjetite se ovoga što vam sad otkrivam – gdje god krenuli u Podgorici ne morate razmišljati o prijevozu, jer je taksi super jeftin i vožnja će vas koštati oko 2 eura.

Ovakav noćni život svakako odgovara turistima koji sutradan moraju na put, pa tako i nama. Nakon ustajanja i kave, vodimo vas na put prema jugu Jadranskog primorja, na mjesto rezervirano isključivo za žene.

Sumpor u službi ljepote

Naime, u najjužnijem crnogorskom gradu Ulcinju nalazi se ženska oaza. Sumporna plaža ili kako je domaći zovu “ženska plaža” pravi je raj za zaposlene žene i ulaz muškarcima nije dopušten. Što zaista može biti ugodno, jer ćete se opustiti i osjećati ugodno u svom tijelu. Pri ulasku na plažu dobivate upute kako je zabranjeno fotografiranje i tada shvaćate da ste doživjeti čari mineralnog izvora i nema potrebe da budete na mobitelu. Kupanje u sumporu i mazanje njime za mene je bio doživljaj, a više od doživljaja je legenda o nastanku plaže koju treba doživjeti, a ne čuti.

Kad ste već u ovom kraju, svakako posjetite Adu Bojanu i doživite to čudo prirode, ali i pojedite odličnu riblju juhu i nikako ne preskočite desert zvan treleće. Ako vas ovaj kolač oduševi i odlučite u Ulcinju kupiti sastojke za njega, jer ga je jednostavno za napraviti, sjetite se da vas taj kolač može pretvoriti u nesposobnu kuharicu. To vam je poput Sacher-torte, dobra je samo kada je jedete u Austriji. Tako neka i ostane! Vjerujte mi, probala sam i nisam se proslavila.

Nakon napornog dana shvativši kako noćni život u Ulcinju nije osobit, vraćamo se u Podgoricu. Osim toga više smo od svakog Ulcinjanina, ipak u Crnoj Gori očekujemo kršne i visoke momke.

Raskošne ljepote divlje prirode

Crna Gora možda nema bogatu kulturnu baštinu, kakvu ima Hrvatska, ali ovu zemlju krasi njezina divlja priroda koja oduzima dah. Kad putujete Crnom Gorom, imate osjećaj da ste promijenili sva četiri godišnja doba: iz planine uskočili u more, iz mora uplivali u rijeke s najljepšim kanjonima. Definitivno, jedna od preporuka je i plovidba Skadarskim jezerom koje je upravo savršeno za uživanje i odmor u tišini. Ovo živopisno i jedinstveno jezero ptičji je raj, a zaštitni znak jezera i nacionalnog parka je kudravi pelikan. Svakako savjetujem obilazak jezera koji uključuje i gastronomiju. Moja preporuka je restoran Ploče koji nudi domaći sir i pršut te riječnu ribu krap ili po našem šaran.

Nakon vožnje Crnom Gorom i podgoričkih 50+ krenuli smo prema Luštici. Dok smo prolazile kroz živopisna primorska naselja, doživjela sam najljepši pogled na kumborski tjesnac, tivatski i hercegnovski zaljev, a nazirala se i Prevlaka i tako smo došli do neotkrivenog crnogorskog bisera.

Rose, najstarija naseobina u Crnoj Gori

Potpuno sačuvano mediteransko mjesto gdje vladaju mir i tišina, Rose, raj je za svakog čovjeka. Na Rosama se nalazi veliki broj arheoloških nalazišta, te je oaza ronilaca koji dolaze istraživati taj dio primorja. Osim toga, svakako se možete prošetati na staru tvrđavu Forte Rose i popiti kavicu ili nešto pojesti uz najljepši pogled prema Herceg Novom i Boki kotarskoj.

Ovo preslatko mjesto savršeno je za bijeg od užurbanog života, stresa i svakodnevice. Za mene je i jedno od najljepših mjesta u Crnoj Gori jer odiše svježinom i mirom, a napokon sam u potpunosti doživjela miris mora, borovine, ugledala galeba i čula cvrčka. Naime, jedina mana Crnogorskog primorja je što od pretjeranog urbanizma primorskih gradića i šarolike ponude hrane nekako izgubite osjećaj da ste na Jadranu. No, nije Crna Gora zemlja samo za ljeto, nego i za svako godišnje doba. Otići, posjetiti ili dolaziti u novu zemlju iskustvo je koje nas čini sretnijim i bogatijim jer “ća je život vengo fantažija”.