Prvu tetovažu sam kao i mnogi napravila s 18. Danas ih imam tek desetak, ali nijednu ne bih mijenjala

Moja priča s tetovažama počela je čim sam napunila 18 godina, a danas ih imam desetak

Od najranijih dana sam znala što želim. Barem u onom području na kojem sam imala utjecaja, a to je od vrtićkog doba bilo odijevanje. Htjela sam nositi samo suknje i haljine i strašno sam mami zamjerala kada mi je po kiši oblačila trenirke. Iako su mi one očajne debele štrample stravično išle na živce, uvijek sam radije birala suknju nego hlače. U kući sam se kitila maminim nakitom, sestra i ja smo jedva čekale da ostanemo same i uvučemo se u njezinu odjeću, pogotovo cipele. Imala ih je tonu, stoga za svoju strast danas mogu zahvaliti samo njoj. Zmijske ribarske sandale, gamoš čizme preko koljena, crne sandale sa zlatnim kopčama, nekih se modela jasno mogu sjetiti i danas. Imala je jako puno stila koji ju je izdvajao od ostalih.

PRVO JE PAO PIRS U PUPKU, A ONDA I PRVA TETOVAŽA

U osnovnoj školi ja sam nastavila po svom, ona mi je pripremala odjeću neko vrijeme, ali brzo je odustala kad je shvatila da nema smisla. Oduvijek sam nosila boje, kombinirala printeve, htjela nositi obuću kakvu nitko nema, a u sedmom razredu sam ponosno obrijala obrve i u nos umetnula neki komad željeza koji sam našla na podu u ulici. Da, to je bio moj prvi pirs, 90-e su bile aktualne. Skrivala sam ga od nje, a kad sam krenula u srednju sam je nagovorila da mi dozvoli probušiti pupak. Pirsanje je tada bilo užasno popularno, a pupak je bio nešto na što je pristala jer se – nije vidio. Sa 17 godina sam otišla na maturalac u Amsterdam i vratila se s pravim pirsom u nosu, a s 18 sam napravila prvu tetovažu. Bila sam jako uzbuđena oko nje, nacrtala mi ju je prijateljica kojoj je odlično išao likovni, a istetovirao jedan od tada najpopularnijih tattoo majstora Vlado. To je bilo to.

Nisam ih opsesivno počela skupljati, više sam se vodila onom, kad mi dođe ideja, ja ću je realizirati. Zato ih danas, 20 godina kasnije, imam tek desetak. I sad već svaka ima svoju priču, mada su u startu neke bile samo slika. Prva tetovaža na ruci bilo je sidro u nešto mekšem, interpretiranom traditional stilu, a smjestila sam je na unutarnju stranu nadlaktice. Danas, deset godina kasnije i dalje se sjećam te boli, kao i mirisa losiona koji sam nosila na sebi. Ali ona je bila i ostala savršena do danas, zapravo sam jedva čekala da malo odstoji na ruci. Radio mi ju je tattoo majstor iz Rijeke, Brane kod kojeg sam se nedugo nakon vratila po još jedan komad. Mnogi vole sugerirati da je sidro simbol stabilnosti, ali ja tada nisam razmišljala o tome, jednostavno sam htjela nositi sidro. Vjerojatno sam bila prva u nekom širem društvu koja se odlučila napraviti tetovažu u boji. Nakon nje su samo dvije bilo crno bijele.

U SRCE SAM SMJESTILA CIJELU OBITELJ

Za nekoliko godina uslijedilo je srce u traditional stilu koje na lenti ima natpis Family. Da, totalno sam emotivan lik i valjalo je to negdje zabilježiti. Znala sam da hoću jednostavno srce, a nisam mogla odlučiti hoću li u njega smjestiti mamu, tatu ili sestru, pa sam ih smjestila sve. Srce ima malenu čipkicu oko sebe i moguće je da sam se s njom malo duže trebala sprijateljiti s obzirom na to da je prva koju baš svaki dan gledam. Frontalna nadlaktica, ali baš sam tako htjela. Radio ju je dečko iz Pule, Matteo prije zajedničkog izleta u Bruxelles. Put ističem, zato što sam skužila da mi je ipak najbolje biti više kod kuće nakon tetovaže, jer u svakom trenutku mogu baciti oko, navlažiti vodom ili namazati tanki sloj kreme, ali idealne situacije za njegu i zacjeljivanje sve su rjeđe.

Nakon nekog vremena postalo je izgledno da će desna ruka biti ta na koju ću skupljati sve komade, jednostavno volim zatvarati cjeline. Godinama nisam radila ništa, a onda sam u dvije godine napravila četiri komada i ona sad već izgleda kao 3/4 rukav. Ono što mi se jako sviđa je to što je svaki komad radio neki drugi tattoo umjetnik kojeg pratim i bez obzira na različite stilove, super se nadopunjavanju. Tako imam ženu zatočenu u bočici s dijamantnim čepom koju je radila Toni, ona mi je posebno draga, a i jednu ženu sam morala smjestiti na ruku. Na sredinu ruke smjestila sam rad za koji me gotovo svi pitaju, a radio ga je mladi tattoo artist Afrika čiji je dizajn inspiriran tradicionalnim tepisima i retro pločicama. Ta je vraški boljela, ali je bio veliki posao “ispiksilizirati” takav komad. Zimus sam odlučila da bi bilo dobro sad nekako zatvoriti tu ruku, a čak se i mama složila (smijeh), bez obzira na to što joj i dalje tetovaže idu na živce. Baš kao i moji pirsevi u nosu.

NA SVAKU PAZIM JEDNAKO I UVIJEK IH NJEGUJEM

Predzadnje je na rame sletio genijalan i jako elegantan komad, kosturov dlan sa sedam prstiju koji s dva drži srce, a potpisao ga je Lukas iz Rijeke. Sjećam se da sam za njega vozila po mećavi, ali ono što stvarno ne volim je otkazivati tretmane za uređivanje. Naravno, ni sve ostale. Novi komad je odlično sjeo na poziciju, ali je i dalje ostala rupa koju je baš ovih dana, (da, prije odlaska na more) vješto popunila Annoe koja ima studio u Zagrebu i cijeloj ruci dala neku drugu dimenziju. Ima tu još dosta posla, ali kako sve na ruci gradim sporo i uglavnom promišljeno, bit će gotovo kad dođe vrijeme. Što se tiče njege, svaku u procesu zarastanja pazim kao da je jedini komad kože na mojem tijelu, a nakon zarastanja i dalje njegujem. Koža mi je svakakva; bijela, tanka i osjetljiva s jedne strane, a s druge savršeno podnosi tetovaže u bojama i crvena joj jako dobro stoji. Super je to što je sve više specijaliziranih proizvoda za njegu tetovaža i kod nas, a ljeti uz sve proizvode koje koristim ne živim bez zašitnog faktora 50. Na plaži se ne volim izlagati dugo jer ne podnosim vrućinu i ne volim reš ten, tako da je hlad moja oaza, ali puno vremena provodim na bicikli u gradu pa je uvijek na koži barem jedan sloj kreme. Uvijek iskoristim priliku da namažem sve tetovaže i dam ima malo sjaja.

Danas su tetovaže jako veliki trend i gotovo nema osobe koja nema barem jedan mali mjesec na zapešću. Ja ih doživljavam kao dio mog stilskog izričaja koji se spontano gradi. Nisam se nikad osjetila ugroženom radi njih, bavim se poslom u kojem to zaista nije važno, a smatram da koliko govore o ljudima, toliko su i samo ukras. Vjerojatno sam više impresija doživljavala s ružičastom ili modrom kosom, koja za razliku od tetovaža nije za cijeli život. Općenito me ograničavanja i uvriježeni kodeksi odijevanja uopće ne zanimaju isto kao ni uklapanje u društvo iz ovih ili onih razloga. Smatram i želim da svako ima svoju slobodu izraziti se putevima kojima želi.