Nepouzdani internet bio mi je najveći neprijatelj. Evo kako sam to riješila

Rijetke su situacije u kojima psujem, ali trenuci u kojima mi internet počne štekati pa mi maksimalno zakomplicira život – e, tu si ne mogu pomoći. Dobro, danas mi se zapravo rijetko kada dogodi da mi nepouzdana veza ozbiljno naruši kvalitetu života, ali još uvijek imam traume iz nekih davnih vremena. Sjećam se još onih dana u kojima se korištenje interneta nikako nije moglo prikriti zbog nekontroliranog tuljenja do kojeg bi došlo tijekom spajanja na modem. Bila su to uistinu davna vremena.

Postojale su razne teorije u našem kućanstvu, od toga da je internet bolji u večernjim satima zbog manjeg opterećenja, pa do toga da se signal najbolje hvata u kuhinji – iako modem nije bio u toj prostoriji. Posebna su mi trauma bili odlasci na more. Nakon trosatne vožnje trajektom došli bismo do zabačenog otoka na kojem većinu dana nije bilo ni doktora, a kamoli interneta. Pozive smo obavljali kraj zvonika jer se tamo signal “najbolje hvatao”, a ponekad bi nam se posrećilo pa bismo uspjeli uloviti i internet. Taman dovoljno da učitamo Facebook.

Bolje, ali ne i dobro

Kako je vrijeme prolazilo, tako je i internet postajao sve bolji. No, problema je i dalje bilo. Bili smo ograničeni na par stotina megabajta (da, dobro ste to pročitali, MEGABAJTA), a ovisno o tome kakve smo sreće bili, stranice bi nam brže, odnosno, sporije, učitavalo. Posebno su tu problematične bile sve aplikacije za društvene mreže koje su jednostavno bile toliko opterećene fotografijama da smo radije čekali da dođemo doma i na kućnom kompjutoru sve otvorimo. Sjećate li se “kućnih” kompjutora?

Ali, bilo je bolje, pomaci su bili tu. Upravo zbog toga bi me još više izbacilo iz takta kad bi se dogodila situacija u kojoj nešto jednostavno NE bi funkcioniralo. Još se jako dobro sjećam kad sam pokušavala pogledati spot za pjesmu Boyfriend, najnoviji hit Justina Biebera. Bila je to tolika muka, jer sam zapravo samo čekala da se učita svaka sekunda videa, a tek je iz drugog pokušaja bilo moguće poslušati cijelu pjesmu. I onda je neko vrijeme cijela situacija stagnirala i godinama smo se kretali tu negdje po pitanju kvalitete interneta.

Nekoliko godina nakon toga dogodila mi se situacija da sam, VRLO NAIVNO, odlučila pisati seminar u Google dokumentima. Bio je to jedan od onih prvih seminara na faksu koji su, realno, totalna katastrofa. Ali sam se oko toga potrudila više nego za išta drugo kasnije na faksu. Bilo je to 15 stranica punih riječi koje nisu značile ništa. Također, bilo je to vrijeme kad sam živjela u studentskom domu i koristila DOMSKI INTERNET. Ponavljam, VRLO NAIVNO. Naravno, ostala sam bez cijelog seminara i, koliko god sam upravo to htjela izbjeći, morala sam pisati sve ponovno noć prije.

Napokon, flat internet

No, odlučila sam to shvatiti kao lekciju. Nakon toga sam odlučila stvari više ne prepuštati slučaju i u kriznim situacijama sam koristila mobilni internet. Bili su to studentski dani u kojima sam počela već zarađivati vlastiti džeparac koji nije bio neki spektakl, ali je bio dovoljan da si platim mobilni internet. I to par GIGABAJTA – opće veselje, euforija i ekstaza. Skužila sam da mi je to, nimalo ironično, iznimno utjecalo na kvalitetu života.

Kako je vrijeme prolazilo, moj je internet postajao sve pouzdaniji, a ubrzo je došlo i do toga da imam flat preko A1. Srećom, baš negdje u vrijeme pandemije, kad je naš kućni internet bio iznimno preopterećen. Do tada, realno, nije bilo neke velike potrebe za stabilnom fiksnom mrežom i nismo se dobro snašli. Na kraju je završilo tako da sam si morala šerati internet s mobitela kako bih mogla slušati online predavanja, ali nije bio od neke prevelike pomoći jer je i drugima sve štekalo. Tada sam shvatila da ipak mobilni internet nije dovoljan. Lockdown je završio i ja sam se vratila u Zagreb, ovaj put u stan.

Još i prije nego što sam se uselila u stan, odlučila sam ugovoriti fiksnu mrežu koja će mi biti pouzdana. Znala sam da će biti dana kad ću morati raditi od doma i nisam mogla riskirati da se opet nađem u situaciji da mi kućni internet ‘otkaže suradnju’. Otišla sam u najbližu poslovnicu i ugovorila kućni A1 internet. Bilo je to prije nekoliko godina, i ne znam mogu li nabrojiti i tri situacija u kojima me razočarao. Stoga me nije nimalo iznenadilo kad sam nedavno pročitala da je upravo A1 fiksna mreža proglašena najboljom u Hrvatskoj prema Opensignalu. I ja ih proglašavam najboljima.

Sadržaj nastao u suradnji s A1.