Svake godine umjetnička organizacija Studio Artless organizira Festival prvih koji je kroz godine pokrio različite poticajne i društveno relevantne tematske odrednice. Dosada se tako bavio različitim temama, od GMO-a i biotehnologija, društvene odgovornosti kapitala i besplatnog obrazovanja pa do usamljenosti i socijalne izolacije. Ove se godine posvetio ženskom pitanju, odnosno vidljivosti žena u različitim društvenim sferama. Sve o tome zašto je odabrana baš ova tema i što o poziciji žena misli u kontekstu svoje branše, ali i općenito otkrila nam je organizatorica festivala Ana Janjatović-Zorica.

(Uvijek) aktualno pitanje

Festival prvih još je početkom milenija pokrenuo intermedijalni umjetnik Željko Zorica. Motiv je pronašao u tome da otvori prostor za radove i projekte debitantskih postignuća stvaratelja različitih (ne)umjetničkih profila. Kroz, sada već više od 20 godina postojanja, na festivalu je sudjelovao velik broj umjetnica, znanstvenika, teoretičarki i pripadnika civilne scene, što potvrđuje da se svakom izdanju festivala uvijek pristupa – interdisciplinarno. Ovogodišnje je izdanje upravo otvoreno, a posvećeno je ukazivanju na sistemsku diskriminaciju žena i prevlast muških mjerila koja oblikuju svijet unutar kojeg nema dovoljno prostora za vidljivost ženskog doprinosa. Neposredna inspiracija za temu festivala bio je fotografski i tekstualni rad Ksenije Španec Kako sam postala nevidljiva, ali ovaj je poziv povezan s različitim područjima ženskog stvaralaštva, od literature i likovne umjetnosti pa do glazbe. Organizatorica nam je rekla više o razlozima odabira ove teme.

“Činilo nam se važnim na početku trećeg desetljeća održavanja festivala baviti se ženskim pitanjem. Ono je uvijek aktualno pa smo ove godine pozvali autor(ic)e da radovima reagiraju na žensku (ne)vidljvost u društvu. Nije potrebno gledati daleko jer je svakodnevna diskriminaciju žena u kapitalizmu evidentna. Manje plaćen ženski rad, neplaćen kućni rad, sistemsko nasilje i seksizam samo su neki primjeri, a društvenim mrežama teku rijeke mizoginih mimova koji se s odobravanjem prihvaćaju.”

Raznovrstan program

Festival se ove godine održava u Galeriji Događanja i Centru KNAP na Peščenici, u Kulturno informativnom centru (KIC) u Zagrebu te manji dio u knjižnici S.S.Kranjčevića u Zapoljskoj. Sugovornica nam otkriva kako je ove godine odaziv veći nego ikad pa su radovi odabrani pažljivom selekcijom. U Centru za kulturu na Peščenici bit će izloženi prvi radovi umjetnica koji tematiziraju (ne)vidljivost i funkcionalnost ženskog tijela kroz samoreprezentaciju u video performansu, tekstovima, fotografiji i objektima te AI grafikama. Ovi radovi uključuju osvrt na dio povijesti ženskog poduzetništva, iskustvo pokušaja prisilne udaje, video studiju o ženskim glasovima u patrijarhalnoj Dalmatinskoj zagori te prvi performans.

U KIC-u će, s druge strane, u petak, 27. listopada, biti postavljena tematska izložba autorica koje su se već okušale u određenim medijima, a radi se o video radovima, grafikama, uljima, fotografijama i slikovnici, odnosno (samo)reprezentacijama stereotipa o ženskom položaju i izloženosti te ženskoj temeljnoj uronjenosti u biljni i životinjski svijet iskonske prirode.

Izložbu pristiglih radova prate diskurzivni i edukativni program pa će tako u sklopu festivala, primjerice, biti održana kratka škola feminizma i feminističke umjetnosti uz predavanja i radionicu na kojima će sudjelovati sociologinja Branka Galić, aktivistkinja i istraživačica Nina Čolović te kulturalna antropologinja Suzana Marjanić. Tu je i izbor eksperimentalnih filmova autorica Kino kluba Zagreb, radionica vezenja na kojoj sudionici surađuju u izradi rada umjetnice Marlen Ban, radionica osnaživanja žena u situacijama verbalnog i fizičkog nasilja, predavanje o emancipatorskim junakinjama Marije Jurić Zagorke koje će se održati u knjižnici S.S.Kranjčevića u Zapoljskoj i brojne druge aktivnosti.

Žene na nezavisnoj umjetničkoj sceni

Budući da se festival osvrće na poziciju žena u društvu, zanimalo nas je iskustvo naše sugovornice u njenom profesionalnom okruženju, odnosno jesu li napori njene organizacije usamljeni ili postoje i druge inicijative koje dijele iste ideje. “U nezavisnom kulturnom krugu rade brojne kulturne radnice koje se trude osigurati vidljivost svojih projekata i akcija, što nije jednostavno zbog malih projektnih sredstava. Pitanje prekarnog rada na nezavisnoj kulturnoj i umjetničkoj sceni goruće je pa se pokreću inicijative i procesi uspostave profesionalnih cjenika koji pravedno nagrađuju umjetnički rad i rad organizatorica”, ističe.

Kao posebno aktivne na ovom polju izdvaja kustosice iz kolektiva BLOK, a ističe da je pokrenut je i SKUPA, sindikalni kolektiv udruženih prekarnih radnica i aktivista koje aktivno djeluju u borbi za radnička prava u tom sektoru. Ovu temu zaključuje riječima da “već dugo traju procesi retradicionalizacije društva, a inicijative za sužavanje ženskih sloboda izuzetno su vidljive pa je važno da postoji i suprotno djelovanje”.

Za kraj, Ana je s nama podijelila svoje viđenje o tome kako svaki pojedinac može pridonijeti većoj vidljivosti žena. “Vidljivost je samo prilika za osvještavanje položaja žena u društvu. Radi se o prepoznavanju i nužnoj promjeni. Svi u svojem malom krugu mogu raditi na nedopuštanju diskriminacije u bilo kojem smislu te aktivno se suprotstavljati dominantnim pozicijama moći, seksizmu i mizoginiji, bez obzira s koje strane dolaze. Stereotipi su dobro ukorijenjeni pa ih treba mijenjati, a metoda i načina je puno. Mnogi se već godinama bave akcijama, promišljanjem i podukom u tim područjima i šire prostore slobode. Na jednu je zanimljivu metodu nedavno ukazala književnica Dora Šustić, slijedeći ideje pjesnikinje Lore Mathis. Ona, naime, ističe radikalnu mekoću kao oružje. Snaga tada postaje slušanje, a ranjivost i prisutnost ishodište susreta s drugim.”

21. Festival prvih traje do subote, 28. listopada, a više o programu i satnici saznajte ovdje. Ulaz je na sva događanja slobodan, a za radionice se možete prijaviti na festivalprvih@gmail.com i marlenban5@gmail.com