'Gdje je ženi mjesto?': otvara se nova izložba riječkog MMSU-a, svojevrsna šetnja kroz muzejski fundus i reprezentaciju žena

Razgovarali smo s kustosicom izložbe koja se otvara danas, a traje do 17. ožujka

FOTO: MMSU

Približavanjem Međunarodnog dana žena 8. ožujka velik broj kulturnih institucija svoje sadržaje nastoji prilagoditi temi žene i tako osvijestiti važnost tog dana i još uvijek nedovoljno ravnopravnu poziciju žene u našem društvu.

Riječki Muzej moderne i suvremene umjetnosti upravom tim povodom organizira izložbu sugestivnog naslova “Gdje je ženi mjesto?” kojom će predstaviti radove iz vlastite zbirke, a koji prikazuju žene unutar društvenog okvira 20. stoljeća. Izložba se otvara danas, 27. veljače, a traje do 17. ožujka 2024.

Iako se naslovno pitanje čini anakronim, i dalje je relevantno ako zbog ičega, onda da učimo iz povijesnih grešaka, a kustosica izložbe Iva Kelentrić rekla nam je da izložena umjetnička djela pružaju uvid u identitete i uloge žena kao odraz tadašnjeg vremena i ženskog položaja u zajednici.

Izložbu posvećenu temi žene inicirala je ravnateljica muzeja Branka Benčić.

Šetnja kroz fundus

“Razmišljali smo na koji bismo način mogli uobličiti neku ideju, a da joj pritom pristupimo problematski. S obzirom na to da smo nedavno ostvarili veliku izložbu “Vidljive” koja trenutno putuje po Hrvatskoj, a koja se bavila suvremenim stvaralaštvom žena, htjeli smo istražiti kakva je situacija sa zbirkama MMSU-a”, govori kustosica.

Ime izložbe nastalo je u sklopu radionice “Kako izložba nastaje? – daj detalje!”, a naslov je dala polaznica radionice Nena Blažević.

Tomislav Krizman: “Djevojka”, 1928. MMSU

Djelatnici muzeja su, prilikom pripreme izložbe, shvatili da – ako će prikazivati samo djela žena – neće dobiti punu sliku, pa su se odlučili odabrati i one radove koji prikazuju žene. “Ovo je nekakva šetnja kroz fundus MMSU-a te priča o reprezentaciji žene,” rekla nam je Kelentrić.

Postavlja se pitanje zašto su izabrani radovi datirani u razdoblje moderne sve do 1970.?

“Razlog tomu je što su tijekom sedamdesetih napisani neki od najbitnijih tekstova feminističke intervencije u povijesti umjetnosti. Tada se uvjeti za žene jako mijenjaju, pa ne možemo radove datirane u sedamdesete i nakon stavljati u isti kontekst s onim ranijima,” odgovara kustosica.

Ženski akt

Tehnike su, sukladno vremenu u kojima su radovi nastali, klasične i tradicionalne – ulja na platnu, akvareli, grafike, crteži i skulpture, a izložba je podijeljena u desetak segmenata ali, kako kaže Kelentrić, “realna bi reprezentacija žene iz tog perioda vjerojatno bila ženski akt”.

“Namjerno smo ispričali priču o ženskom aktu – što je pozitivno, a što problematično oko tog motiva u sklopu povijesti umjetnosti te smo se odlučili ženu prikazati i u drugim ulogama i identitetima”.

Milivoj Uzelac: “Figure – motiv iz cirkusa”, 1930.

Izložba je organizirana u segmente posvećene različitim ulogama žene te potiče na aktivno sudjelovanje i kritičko razmišljanje o načinu na koji dominantne strukture i vrijednosti određenog razdoblja i prostora oblikuju umjetničku praksu i interpretaciju.

Publiku će tako dočekati sekcija koja prikazuje i elaborira kako se ženu prikazuje kao majku, kako kao radnicu, kako kao djevojčicu, a kako kao staricu. “Sekcije su stavljene u kontekst vremena u koje su nastajale, tako da možemo iščitavati zašto je žena prikazana na taj i taj način”.

Nevidljivi posao muzeja

Neke od izložbenih tema su “Rad u kući i izvan kuće”, “Portreti žena”, “Žena i majčinstvo”, “Žena u ratu” itd.

Iz priloženih legendi mogu se izvući zaključci o ženskim uvjetima rada, o ženskom postojanju i bivanju, a istražuje se i kako su tradicionalni narativi i normativi oblikovali prikaze žena unutar različitih klasnih i rodnih odnosa, ali isto tako i što je iz tog razdoblja još uvijek prisutno u današnjem društvu i našoj stvarnosti

Kako je muzejska ekipa reagirala kada je išla istraživati fundus u potrazi za materijalima, pozitivno ili negativno?

“Iznenadili smo se pozitivno. Ova izložba nije dugo planirana, ona je više odgovor na potrebu. Svaki muzej radi jako puno onog nevidljivog posla poput održavanja i istraživanja vlastite zbirke,” odgovara Kelentrić.

Zora Petrović: “Autoportret”, 1940.

Ovo je tako odlična prilika ne samo da publika vidi radove, već i da se spomenute strukovno i muzejski bolje obradi. “Ovakve nam prilike pružaju mogućnost da vidimo u kakvom su stanju radovi, možemo ih slati na restauracije, bolje datirati i atribuirati te obnoviti cijelu podatkovnu bazu”.

“Svako izvlačenje rada iz zbirke i depoa nam pruža takvu priliku i nakon ovog će, ne samo žensko stvaralaštvo, već zapravo i cijela reprezentacija žene biti puno bolje obrađena, a to i jest krajnji cilj ove izložbe”, zaključuje Kelentrić.

Umjetnici i autorski tim

Izlažu se radovi umjetnika/ca: Maria Arnold, Anna Antoniazzo Bocchina, Vjera Bojničić, Melita Bošnjak, Ante Brkan, Marija Braut, Bruno Bulić, Menci Clement Crnčić, Marijan Detoni, Ladislao de Gauss, Dragan Gaži, Vilko Gecan, Ivan Generalić, Branka Frangeš Hegedušić, Oskar Herman, Olga Jančić, Ksenija Kantoci, Gabrijela Kolar, Branko Kovačević; Ivan Goran Kovačić, Edo Murtić, Zlatko Prica; Miroslav Kraljević, Tomislav Krizman, Anka Krizmanić, Ferdinand Kulmer, Milena Lah, Stjepan Lahovsky, Maja Dolenčić-Malešević, Hrvoje Melkus, Jerolim Miše, Antun Motika, Vjekoslav Parać, Vladimir Pavoković, Pavao Perić, Zora Petrović, Oton Postružnik, Vlado Potočnjak, Vanja Radauš, Kosta Angeli Radovani, Božidar Rašica, Ivo Režek, Maksim Sedej, Ivan Sabolić, Jakov Smokvina, Miljenko Stančić, Vojislav Stanić, Vilim Svečnjak, Sonja Kovačić-Tajčević, Marino Tartaglia, Marta Ehrlich Tompa, Ivan Topolčić, Marijan Trepše, Vladimir Udatny, Milivoj Uzelac, Romolo Venucci, Božena Vilhar, Mirko Virius, Beta Vukanović i Jelica Žuža.

Marijan Trepše: “Pralje u koritu”, oko 1935. MMSU

Kustosice izložbe su Ksenija Orelj i Iva Kelentrić, muzejski tehničar je Anton Samaržija, dokumentaristica Diana Zrilić, konzervatorica-restauratorica Duška Sekulić Ćiković, stručne suradnice Kora Girin i Sabina Salamon, za lekturu je zadužena Lidija Toman, dok grafičko oblikovanje i likovni postav potpisuju Ana Tomić i Marino Krstačić Furić.

Tematske legende potaknute pojedinim radovima bit će objavljene tijekom trajanja izložbe, a popratni program izložbe bit će dostupan putem web stranica i društvenih mreža muzeja.