Kako izgleda dan u životu alpinista koji, dok tlo i dalje podrhtava, ruši dimnjake na području Petrinje
Karlo Žebčević (34) iz Zagreba u slobodno vrijeme aktivno se bavi alpinizmom i slobodnim penjanjem. Na dan razornog potresa koji je zadesio Hrvatsku bez oklijevanja se udružio s prijateljima i kolegama alpinistima kada su se zajedno uputili pomoći na stradalim područjima. U Glini, gdje tlo i dalje neumorno podrhtava, boravi i volonterski pomaže od prvog dana zajedno sa svojim okupljenim timom, a za Super1 ispričao nam je svoju hrabru i dirljivu priču
Potres sam dočekao u stanu u Zagrebu u trenutku u kojem sam se pripremao za nove kulinarske izazove. Nakon prvotnog šoka koji je uslijedio nakon potresa, oko 14 sati, odlučio sam da je za danas s kuhanjem dosta. Otvorio sam pivo, nazvao Ozrena: ‘Ozi, kad idemo u Petrinju?’ Ozren je već bio na telefonu s ekipom iz Alpinističkog odsjeka Matice (Ivonom i Bronxom). Plan je bio dogovoren. Dio ekipe će otići isti dan u Petrinju pripremiti ‘bazu’, a dio će doći sutra. U srijedu u 6 sati Ozren, Branko, Katarina, Šasi, Janko i ja krećemo iz Zagreba. Na putu prema Petrinji dobili smo upute da će skupina od nas oko 20 alpinista, speleologa i visinaca biti u ‘stožeru’ u Glini te da će iz Gline u suradnji s vatrogascima obilaziti područje Gline i uklanjati, rušiti oštećene dimnjake, crjepove i dijelove zgrada koji su stradali u potresu, a koji predstavljaju direktnu ugrozu.
Inače, kako si me pitala, alpinizam kojim se bavim zadnje dvije godine uslijedio je kao korak nakon dužeg vremena bavljenja slobodnim penjanjem te nakon završetka Alpinističke škole u Alpinističkom odsjeku HPD Zagreb-Matica. Treba uzeti u obzir da je razvoj alpinizma kroz povijest prolazio kroz nekoliko razdoblja tijekom kojih je doživljavao velike promjene i dobivao nove elemente, tako da je samu ‘definiciju’ alpinizma dosta teško odrediti. Ali ukratko, može se reći da je alpinizam skup znanja, vještina te fizičke i psihičke kondicije koje omogućuje samostalno i sigurno penjanje nepristupačnim planinskim predjelima i stijenama.
Emocije i suze su neizostavne, ali ondje smo da pomognemo
No, da se vratimo na temu. Na putu prema pogođenoj lokaciji određenu dozu straha i nelagode počeo sam osjećati tek prilikom prelaska mosta na Kupi u smjeru Gline, a dodatnu težinu u mislima u smislu što će nas ondje zateći? Cijeloj toj atmosferi doprinijela je i gusta magla. Ulaskom u Glinu te vožnjom do mjesta nalaska s vatrogascima dočekao nas je šok. Razrušene kuće, ulice pune cigla i crjepova, naprosto uništen grad. Sjećam se kako su nam za vrijeme prvog sastanka s vatrogascima prišle mama, kći, djed i baka s dvije torbe i molili pomoć jer da ne znaju gdje će i što će jer su ostali bez svega. To je trenutak u kojem nisam mogao suspregnuti emocije, trenutak u kojem se suznim očima odmičem.
Realno, čovjek se možda može pripremiti za odlazak, za dolazak ne. Što se pak tiče same organizacije, u koordinaciji s vatrogascima alpinisti su sudjelovali unutar Inicijative alpinisti, speleolozi i visinci. Uz alpiniste, speleologe i visince Inicijativa je obuhvatila također penjače i visokogorce koji su svojim znanjem i vještinama, a ponajprije voljom odlučili volonterski pomoći. Članovi Inicijative podijeljeni su na dva područja (najpogođenija potresom); područje Petrinje i područje Gline. Unutar svakog od područja timovi od tri do četiri osobe izlaze na teren, i kao što sam već spomenuo, cilj im je uklanjanje, rušenje oštećenih dimnjaka, crijepova i dijelova zgrada koji su stradali u potresu, a koji predstavljaju direktnu ugrozu. To smo radili mi.
Neugodnih podrhtavanja ima dok si na visinskom zadatku
Kad pričamo o riziku i slično, itekako ga ima, ali u životu ga je uvijek bitno svesti na minimum, ali i kontrolirati strah, nositi se s emocijama i uredno funkcionirati. No, u ovoj situaciji gdje tlo još uvijek podrhtava, to je iznimno bitno jer cilj je pružiti pomoć i podršku ljudima iz Gline i Petrinje. Iako od srijede (29.1.) djelujem s Inicijativom alpinisti, speleolozi i visinci čiji volonterski rad nadam se brzo završava, razmišljam se sada priključiti i konstruktivnijoj Inicijativi, u smislu isključivo kao pomoć i podrška ljudima. Kad me pitaš što me recimo u svemu tome ondje iritira, mogu samo reći da ima stvari koje su me razljutile i razbjesnile, ali ne bih o njima sada. A kao odgovor na pitanje je li za vrijeme zadatka bilo neugodnih situacija, mogu samo reći da smo se našli i u nekoliko njih, točnije na krovovima za vrijeme podrhtavanja, ali se u takvim epizodama uvijek sjetim one: panika je neprijatelj savršenstva.
Sinergija stanovnika Banovine i volontera je sve
Gledajući pak neke planove za naredne dane, tjedne, mjesece s obzirom na to da će ova izvanredna situacija potrajati, i ako uzmemo u obzir da je još zima i najavljen snijeg, primarna stvar je osiguravanje stradalima adekvatni smještaj, brzu sanaciju krovišta, nabaviti grijalica, agregate (benzin), čizme. A što savjetovati na koji način i kako pomoći, a da se ne stvara dodatna pomutnja, neorganiziranost, nered, na to gledam kao na kompleksno pitanje koje se rješava na višim državnim nivoima gdje je jasno uspostavljen proces odlučivanja koji obuhvaća izbor između akcija te provedbu istih kako bi se postigao unaprijed odabrani cilj.
No, ukoliko se želite odazvati i pomoći svakako se možete javiti i nama kao Inicijativi alpinisti, speleolozi i visinci. Nažalost, ljudi na području Banovine su sami posljednjih 20-tak godina, a hoće li se nešto promijeniti, po tom pitanju želim ostati klasa optimist. Mogu još jedino za kraj nadodati kako me se u ovih nekoliko intenzivnih dana na terenu, gdje još uvijek boravimo, jako dojmila sinergija između volontera i stanovnika s područja Banovine gdje svi udruženo imaju jednak i jasan cilj.
