Kako sam od diplome na ADU, preko rada na filmu u Aziji, došla do finala studentskog Oscara
Razgovarale smo s mladom producenticom Dalijom Alić
Dalia Alić mlada je studentica iz Zagreba koja je zajedno s timom filma The Stamp ove godine uspjela doći do finala prestižnog studentskog Oscara. Radi se o nagradi Studentske akademije koju dodjeljuje Američka akademija za filmsku umjetnost i znanost. Da, ista ona Akademija koja dodjeljuje Oscare u Hollywoodu.
Dalia je inače produkciju studirala na Akademiji dramskih umjetnosti, provela jedan semestar u Bruxellesu, a onda je otišla okušati se u poslu u Aziji. Sada je ponovno u Hrvatskoj, priprema se za nastavak studija u Beču pa smo je brže-bolje privele na razgovor. U nastavku otkrijte njezin leksikon u kojem nam je otkrila sve o putu do točke na kojoj se sada nalazi.
O odrastanju s privilegijama…
“Iako sam rođena u Zagrebu, osjećala sam da je svijet moj dom. Moje djetinjstvo uvelike se razlikovalo i razlikuje se od djetinjstva djece koju sam imala priliku sretati i koju znam sretati na putovanjima. Mnoga djeca niti ne dobivaju priliku istražiti svoj potencijal ili razmišljati o svojim snovima. Mislim da sam počela rano shvaćati da živim u povlaštenom svijetu zbog čega sam odrastala sam sanjajući o tome da jednom dana možemo izgraditi bolji, iskreniji i osjećajniji svijet za sve nas.”
O produkciji kao plemenitoj struci…
“Filmska produkcija pojam je s kojima mnogi danas još nisu upoznati, a njegovo značenje katkad ne razumiju u potpunosti niti oni iz filmskog svijeta. Prikazani kao strogi održavatelji balansa između financija i želja redatelja, producenti nose plemenitiju svrhu – omogućuju kulturnoj, ali i kreativnoj industriji život i realizaciju uz uvjete koje nemilosrdno tržište nameće, pritom brinući da svi sudionici projekta dobiju svoj komad kruha. Sanjala sam o tome da ću raditi filmove koji će svijet činiti boljim mjestom, a profesija producenta učinila mi se dovoljno važnom, teškom i bliskom onome što sam htjela – pokretanju i vođenju projekata, od samog početka do samog kraja, sa svim resursima i timovima koji se moraju pažljivo i strateški planirati.”
O školovanju od Zagreba preko Bruxellesa do Beča…
“Završila sam preddiplomski studij produkcije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu sa semestrom razmjene na belgijskoj LUCA School of Arts, NARAFI Film u Bruxellesu što je bio ključan utjecaj za moj razvoj kao europsku, a ne samo hrvatsku mladu producenticu. Sa završetkom Akademije uzela sam gap year kako bih stekla internacionalno iskustvo rada te kontakte u Aziji čija me industrija i kultura privukla, što mi je otvorilo brojne nove prilike i u svijetu poduzetništva i startupa. Pohađam MBA na švicarskoj školi za biznis i menadžment uz stipendiju te sam dvostruka dobitnica stipendije za diplomski studij ljudskih prava Central European University te Alumni Scholarship Recipient programa.”
O životu u inozemstvu…
“Živjela sam u nekoliko europskih i južnoazijskih zemalja te se najesen selim u Austriju. Predivna stvar kod toga je što se perspektiva na svijet konstantno širi, životna iskustva i znanja međusobno se upotpunjuju, a stječu se i nevjerojatni internacionalni kontakti i prijateljstva koja ne bi bila moguća iz vlastitog dvorišta. Razbijanje zone komfora je katkad teško, no nužno želimo li koračati prema promjenama. Pogotovo kada osjetimo da naše ideje možda nisu prepoznate unutar granica – u svijetu uvijek postoji barem netko tko bi bio voljan okušati se u realizaciji jedne dobre, neprepoznate ideje.”
O osvojenim nagradama…
“Nagrade i priznanja su većinom nužne kako bi se prikazalo određeno postignuće u znanju ili vještini. Kao najveći uspjeh izdvojila bih činjenicu da sam ostala pozitivna osoba unatoč razočaranjima. Najviše me vesele nagrade koje obuhvaćaju cijeli tim koji je radio na projektu i kada je sreća zajednička. Gotovo sve rezultate koji nisu povjerljivi i koji mi stižu e-mailom čitaju mi i prenose meni dragi i bliski ljudi jer se teško nosim s iščekivanjem.”
O filmu The Stamp i studentskom Oscaru…
“The Stamp je hrvatsko-belgijski igrani film i ujedno moj završni filmski rad o razdvajanju izbjegličke obitelji, podržan od strane Hrvatskog audiovizualnog centra, ali i mnogih organizacija i pojedinaca putem Indiegogo kampanje. The Stamp je uspjeh cijelog tima, ne jedne osobe i mislim da je naš međunarodni tim odradio najbolje što je mogao jednu tešku priču obitelji izgubljene u prijevodu, pored svih izazova i ograničenja koja je film imao i u ciljanju sredine između arthousea i mainstreama – što je američka Akademija prepoznala i nagradila ulaskom u finale studentskog Oscara.
Uz redatelja Lovru Mrđena, kreativni tim čine i koproducentica Jolien Van Meel, izvršna producentica Suzana Potrebić, scenarist Mario Piragić, direktor fotografije Vedran Rapo, montažerka Zorana Rajić, skladatelj Josip Šuker, scenograf Robert Šumaković, kostimografkinja Irena Stolla i majstorica maske Natalija Primorac Udovičić. U glavnim ulogama pojavljuju se Elie Joseph Njeim i Ena-Sanan Hdagha, a u ostalim Nur Asfour, Hrvojka Begović, Katarina Bistrović Drvaš, Mohammed Abd Ali Abdulasattar i Frano Mašković. Film nastaje u produkciji Akademije dramske umjetnosti i koprodukciji LUCA School of Arts Campus NARAFI (Bruxelles, Belgija).
O trenutno životu u Zagrebu…
“U tijeku su posljednje pripreme za odlazak u Beč. Polažem ispite za MBA, završavam praksu u Ministarstvu kulture, organiziram daljnji plasman i distribuciju za The Stamp, paralelno radim na nekoliko drugih projekata, među ostalom i za internacionalne filmske festivale te Kairos Society Croatia, community mladih talentiranih hrvatskih poduzetnika.”
O odlasku na studij u Beč…
“Pravni studij ljudskih prava bio je logičan izbor za kvalitetnu nadogradnju o zaštiti ljudskih prava i marginaliziranih skupina kroz filmove, projekte i poduzetništvo. Svoje skromno znanje volim obogaćivati kroz akademski svijet i istraživanja paralelno istražujući primjenu naučenog u praksi i na tržištu. Voljela bih se više posvetiti pozitivnom utjecaju kojeg social impact te medijsko internacionalno poduzetništvo mogu imati na društvo kroz nove tehnologije, ali i kako pritom zaštititi ljudska prava te marginalizirane skupine. Ne znam hoću li se vratiti u Hrvatsku – jednom kada se okusi svijet i prilike koje ono nudi, teško se vratiti doma.”
O očekivanjima od svijeta i sebe same…
“Nadam se sutra postati boljom, skromnijom i kvalitetnijom osobom nego danas. Privlače me projekti koji čine svijet boljim mjestom i volim razmišljati izvan postavljenih okvira te istraživati mogućnosti filmskog producenta izvan filmske struke.”
* Zahvale Hilton Canopy Bar Zagreb i Akademija dramske umjetnosti na ustupanju lokacija za fotografije.