Marlena je dizajnerica najluksuznije jahte u Hrvatskoj. Ispričala nam je kako ne odustajati od svojih snova

Iako su je često podcjenjivali, dizajnerica Marlena Dapčić je bila dovoljno uporna i razbila predrasude o ženama u brodogradnji

“Nakon srednje škole primijenjene umjetnosti, upisala sam Fakultet industrijskog dizajna u Veneciji i još za vrijeme studija stažirala u studiju Starkel u Trstu. Tamo sam naučila jako puno i zaljubila se u ovaj posao. Projektiranje brodova”, priča nam rođena Riječanka, dizajnerica Marlena Dapčić, dizajnerica koja će uskoro u more porinuti najluksuzniju jahtu u Hrvatskoj. Jedan od prvih projekata na kojima je radila u talijanskom studiju Starkel je custom made jahta Maxi Dolphin duga 15 metara.

No, 2009. godine donosi hrabru odluku i vraća se u Hrvatsku. S kolegom iz studija Starkel osnovala je tvrtku AD group i to na Krku na kojem sada žive njezini roditelji. U povodu Dana žena, prisjetila se svojih početaka. Ovo je njezina priča o uspjehu, o pomicanju granica, o stvaranju trendova u brodogradilištu.

Strpljivo gradi svoju tvrtku

“Tad smo kolega Kristijan Macchiut i ja radili radili na projektima kao što su luksuzni cabin cruiser Bonom 50′ i Moonride Runabout 43′, ekskluzivni i elegantni brod dizajniran za uživanje u kraćim izletima, jahta agresivnog karaktera kako joj tepaju”, priča dodajući da godinama radi za inozemne tvrtke kao vanjski suradnik, a od 2016. aktivno surađuje s kolegom Andreom Agrusti iz tvrtke Navalhed.

“Tamo mi je bilo veliko zadovoljstvo raditi na 28-metarskoj jahti Domintaor Ilumen. Nešto kasnije, točnije 2017. počela sam raditi interijere za plovila u Dalmaciji. Posao se širio pa mi se prije tri godine priključila moja sestra Helena Dapčić, koja je inače arhitektica po struci. Naknadno smo proširili rad i na dizajn eksterijera pa su nam tako trenutno u gradnji ICY, 55-metarski mini cruiser i na 46-metarskoj jahti Seven Seas koja će biti najluksuznija jahta u Hrvatskoj”, kaže dodajući da su se nakon godina ulaganja napokon počeli širiti te da imaju i sjajan tim vanjskih kolaboranata. Njezina tvrtka polako gradi svoj uspjeh, a o modernim plovilima na kojima radi još će se jako dugo pričati.

“Mi radimo dizajn eksterijera i interijera, inženjering interijera i palube kao i animacije i rendere, specifikacije materijala i nabave. Surađujemo s inženjerima koji rade opisni i strukturalni dio te nesting za izradu trupa. Isto tako, u fazi radova surađujemo s inženjerima koji su nadzor za iste”, pojašnjava nam.

Predrasude je nisu obeshrabrile

No, u sve je uloženo jako puno vremena i truda. Iako ih je bilo mnogo, Marlena nije dozvolila predrasudama da je obeshrabre. “Ogromna su mi podrška moji roditelji, malo je reći da ne bih išla tim putem da nije bilo njih. Doista nije bilo lako. Od fakulteta do prvih poslova. Nažalost, susretala sam se često sa predrasudama. Kad sam počela raditi, bila sam potplaćena kao strankinja, ali i kao mlada, još nesigurna djevojka koja se nije znala izboriti za sebe. No, znala sam što radim i zašto to radim. Išla sam prema svom cilju. Vodila sam se tatinim savjetom, on mi je uvijek govorio “Samo uči, ostalo će doći”. I tako je i bilo. Od 2003. naovamo prošlo je jako puno vremena prije nego što su počeli stizati prvi rezultati, ali pomalo je krenulo. Kad sam se vratila u Hrvatsku nanovo sam se susrela s predrasudama. Kad bih dolazila u brodogradilište znala bih čuti da ‘plavuša dizajnerica na brodu ne može raditi ništa drugo nego birati boje i slagati stolove i stolice’. Trebalo je vremena, ali zahvaljujući podršci nekih dragih inženjera koji su prepoznali moje znanje sad u Hrvatskoj radim to što radim.”

Sve je više žena u ‘muškoj’ industriji

Nije lako biti žena u muškoj industriji, ali, dodaje, stvari idu nabolje i sve ih je više. “U svijetu je jako malo žena u ovom poslu, ali Hrvatska ima puno ženske snage u profesiji, čak više nego u susjednoj Italiji. Samo nam treba prilika. Imamo puno potencijala. Lijepo je to što imamo cura u brodogradnji, ali treba pogurati i arhitektice jer nam je to srodna tehnička struka. U Italiji u brodogradnji rade, dizajneri, inženjeri, arhitekti, dizajneri i geodeti. Kod nas mahom rade samo inženjeri brodogradnje i nešto malo arhitekata koji se bave interijerima. U Italiji pak za inženjering uzimaju jako puno cura. Pedantnije su, preciznije i mogla bih reći da ne popuštaju”, smatra Marlena koja je ovih dana u poslu preko glave. Radi non-stop, noć prije našeg intervjua provela je u nacrtima. Zaspala je u pet i probudila se u sedam ujutro.

Projekata je sve više

“Imamo puno posla zato što i dalje radimo inženjering cruisera za talijanske firme, a projekti u Hrvatskoj su u punom zamahu. U Splitu se sad gradi ICY, mini cruiser od 55 metara koji ima tri verzije Owner Yacht sa šest kabina, Mini Cruiser s 15 kabina i Medical division cruiser. Bit će gotov pred kraj godine. Idući mjesec kreće gradnja 46-metarskog Seven Seasa, a sada već mogu najaviti da je u obradi jedan mali yacht tender od 13 metara i još jedna nova, 50-metarska Sail jahta te se nadam da ću ih uskoro moći predstaviti u javnosti”, nabraja nam na što je pitamo uspijeva li pronaći vremena za opuštanje.

To nije samo posao, to je moj život

“Uf, još ne balansiram najbolje, posla je jako puno, ali radim na tome. Ponekad ljudima nije jasno kako izdržavam, a odgovor je jednostavan – volim to što radim. To nije samo posao, to je moj život. Kad sam prvi put vidjela ICY iznad mene, nisam mogla vjerovati kako je impozantna”, priča Marlena o svojoj 50-metarskoj jahti koja je karakterom drugačija od drugih plovila tog tipa, ona je mini cruiser kojeg krase karakteristike jahte.

Talent je bitan, ali bez volje nema rezultata

Osvrnula se na svoj dosadašnji put i sada zna što bi ipak drugačije napravila i dala savjet svima koji sanjaju da će se jednog dana otisnuti u poduzetničke vode. “Znanje je bitno, ali još je bitnija upornost. Ne smijemo odustajati kad se sve čini crno i teško. Moj posao je timski rad. Jako sam dugo bila sama i kad sada sagledam stvari, nisam trebala tako dugo sve sama raditi. Jedva sam dočekala da mi se pridruži moja mlađa sestra, sada je puno lakše. Nitko se ne rodi naučen, odnekud treba početi, treba pokušati. Talent je bitan, ali bez upornosti i volje teško je postići rezultate. A kad si već u poslu treba naći osobe sa istim interesima. Nema straha. Najgore je ni ne probati. Nijedan početak nije lak. Uvijek bude grešaka, a na njima se uči. Oni koji ne griješe, ni ne rade. Uvijek se možete vratiti raditi za nekog drugog, privatni posao se ne stvara od danas do sutra. Treba vremena i to treba uzeti u obzir, ali puno je veće zadovoljstvo i ponos kad se dođe do rezultata”, poručila je Marlena za kraj.