Kada pomislimo na hrvatsku kreativnu scenu posljednjih godina, sa zadovoljstvom možemo potvrditi da je ona sve jača i zanimljivija. Inspirativne poduzetničke priče iz sfere umjetnosti i dizajna čekaju na svakom koraku, a sada donosimo dvije koje se baziraju na istom proizvodu – marami. Čini nam se da je marama donedavno bila pomalo zapostavljen komad i modni detalj koji smo povezivali uz neka prošla vremena.

Srećom, u posljednje vrijeme ona dobiva neki novi život pa ju vidimo u potpuno drugačijem svjetlu. Za to su, između ostalih, zaslužne i tri kreativke koje su svoje talente usmjerile na njihovo ponovno populariziranje. Iako ove priče donose potpuno drugačije procese i filozofije stvaranja, one su jednako inspirativne pa ih nikako nismo htjeli propustiti podijeliti. Razgovarali smo s Gabrijelom, Manjom i Vedranom, a evo i što su nam otkrile o svojim stvaralačkim procesima.

Gabrijela Farčić i Manja Žutić

Gabrijela Farčić i Manja Žutić su prijateljice, kolegice iz oglašivačke industrije, majke tinejdžera i – osnivačice brenda Adio. Upravo smo ih zbog ove zadnje titule priveli na razgovor o razvoju brenda i proizvoda koji donosi neku sasvim novu priču. Ideja o samom brendu rodila se, kako kažu, prije otprilike 5 godina, a krajnji proizvod je marama s printom fotografija koja prikazuje pejsažne i arhitektonske motive uhvaćene diljem Hrvatske. “Željele smo napraviti suvenir koji bi imao veze s fotografijom jer ono što fotografija reproducira može se dogoditi samo jednom. Dobra fotografija nagovještava sljedeći trenutak čak i kad je statična, a za mene ima i sinestetski moment u kojem prizivam i mirise i zvukove vezane uz određenu scenu. Ovo je marama koja se savijanjem na razne načine svaki put transformira, a prava slika se vidi tek kad se potpuno razmota”, priča nam Gabrijela.

Za motive u prvoj kolekciji odabrale su fotografije svojih prijatelja i suradnika Damira Žižića i Domagoja Kunića te ih zatim pretvorile u print za marame od stopostotne svile koja je ručno obrubljena. Rezultat prve Adio kampanje je brendirana kutija u kojoj se osim marame nalazi i razglednica s motivom koji je otisnut na marami. Kreativne poduzetnice priznale su nam da ovakav proizvod na hrvatskom tržištu nije bilo lako za napraviti. “Hrvatska je predivna zemlja kojoj ne nedostaje niti talenata niti sposobnosti. Međutim, tržište je malo i ako na njega dodamo još jedan lagani dodir birokracije, puno toga postaje neisplativo. Dvije godine tražile smo nekog tko će napraviti digitalni tisak na svili na razini koju smo željele. Uz tisak, trebalo je pronaći svilu koja će zadovoljiti najvišu razinu kvalitete, biti dovoljno lagana i prozračna, a opet dovoljno gusta da na njoj fotografija izgleda autentično. Također, ključno nam je bilo da sve boje imaju eko certifikat, ali i da traju jer je cilj bio kreirati ukras koji će trajati godinama, biti nosiv i kao suvenir biti prekrasna uspomena na Hrvatsku.”

Ipak, uz sve izazove, Adio je otprilike prije pola godine lansiran uz pomoć potpore suradnika. “Bilo je tu jako puno pokušaja, pogreški i razmišljanja o odustajanju, ali na kraju dana pamtimo samo ono iz čega smo nešto naučile i ogromnu količinu ženske podrške i empatije. Pravi ljudi prepoznaju strast i autentičnost. Iznenadili biste se koliko je ljudi spremno pomoći. Svemir nagrađuje hrabrost”, poručuju.

U skladu s nestrpljivim vremenom u kojem živimo, radoznalo smo upitali ove međusobno potpuno drugačije kreativke koje se savršeno nadopunjuju hoće li i kada predstaviti nove motive na svojim maramama. Odgovor nas je ponovno podsjetio da trebamo – usporiti. “Svi smo navikli na to da se konstantno nudi nešto novo, da postojeće brzo ode u zaborav i da se više cijeni kvantiteta nego kvaliteta. To nije pristup kojeg mi upražnjavamo u vlastitim životima pa tako ni Adio nema tu politiku niti će je ikada imati. Motivi koje nudimo su prekrasni, autentični i vječni. Kolekcije će se svakako, kako brend bude rastao, nadopunjavati i potpisima novih umjetnika i novim formatima, ali za sada bismo prvenstveno voljele da ljudi prepoznaju naše vrijednosti, vrijednost fotografije i želju da s ponosom nosimo motive ove prekrasne zemlje.”

Kada je u pitanju budućnost brenda, cure imaju svakakve planove. Važno je reći da se Adio marame odnedavno mogu pronaći u Kontrast19 storeu u Zagrebu koji okuplja domaće održive umjetnike, a uskoro stižu i druge novosti. “Sve se oko Adia odvija svojim tokom i tempom koji nas dvije, uz sve ostale obaveze, možemo pratiti na razini i s entuzijazmom kakav zaslužuje. Trenutno smo najviše fokusirane na pregovore i ulazak u concept trgovine na obali, a nakon toga sav fokus ide na dovršavanje web stranice i web shopa”, otkrivaju nam. Za kraj, jako nas je zanimalo zašto su ovaj projekt nazvale baš Adio. “Ta je riječ poznata svima. Lako se izgovara i pamti. U mom Dubrovniku je to pozdrav. Ne označava kraj, može biti i početak”, objašnjava Gabrijela. A mi vjerujemo da je ovo tek početak jednog divnog novog brenda.

Vedrana Peček

Vedrana je od djetinjstva uronjena u kreativni svijet, a svoju je fascinaciju spojem umjetnosti i prirode godinama gradila i usavršavala kroz obrazovanje. O svojem putu na kojem je otkrila bojadisanje ispričala nam je nešto više. “Prvi ikada eksperiment bojadisanja dogodio se još u osnovnoj školi, kada sam izradila tie dye majicu. S obzirom na to da sam joj odrezala rukave, moglo bi se pričati i o upcycle projektu, ali tko je prije 10 godina znao te termine. Kada pričamo o bojadisanju kakvim se bavim danas, prvi susret se dogodio na fakultetu 2018. godine, kada mi se svidjela ideja i proces rada s biljkama, a godinu kasnije započela sam i samostalno istraživanje”.

Ako se pitate što je uopće bojadisanje, Vedrana nam ga je opisala kao vještinu kemijskog vezanja i ekstrakcije bojila iz odabranog izvora obojenja (biljnog, mineralnog ili životinjskog) uz dodatak močila koji služi kao fiksator. Zadaća močila je dobiti kvalitetno obojenje, odnosno ono pH stabilno i postojano na UV zrake i pranje uz minimalno izbjeljivanje. “Kako bismo dobili što bolja i postojanija obojenja, važno je bar djelomično poznavati kemiju koja objašnjava zašto određene biljke daju dobre rezultate. Sva ta istraživanja radimo na fakultetu u laboratoriju, a mjerenja se rade na posebnim aparatima za ispitivanje materijala. Upravo zbog te kompleksnosti mi iz struke koristimo izraz bojadisanje, a ne bojanje. Obje riječi su točne, ali iz poštovanja prema načinu rada volimo koristiti tu riječ jer je ona ta koja razlikuje masovnu od male, spore i ručne proizvodnje. Zbilja bismo trebali više cijeniti takve stvari”, naglašava.

Baš kao što zvuči, tehnika bojadisanja zaista je kompleksna, pogotovo ako se samostalno sakupljaju biljke i priprema tkanina. A Vedrana je odabrala upravo taj način. Naime, ona ukrašava marame, a sve uz pomoć specifičnih biljnih, mineralnih i životinjskih pigmenata. “Iz mnogo razloga uvijek radije biram lokalne izvore pigmenata. Tu su mi favorit kore otpadnog drveća ili invazivne biljke poput zlatnice jer nje ima puno i ne ugrožavam stanište tijekom berbe. Također, dio biljaka, kao što su kadifice, šafranika, pupavica i eukaliptus, uzgajam na vrtu.”

Vedranine marame su svilene, održive i zbog specifične tehnike bojadisanja – unikatne. “Iskreno, dugi niz godina sam izbjegavala svilu zbog načina na koji se proizvodi, ali sam dobila otpadni materijal iz proizvodnje jedne dizajnerice i ubrzo sam se zaljubila. Svila ima poseban sjaj i uz malu količinu bojila se mogu postići metalik rezultati koji na pamuku nisu mogući. Kada je riječ o dizajnu, nemoguće je na isti način prstima sipati pigment ili suho cvijeće pa zapravo nikad ne znate kako će marama izgledati dok ju ne isperete i posušite. Element iznenađenja je jako važan dio procesa”, objašnjava.

Ova hrvatska umjetnica relativno je nedavno pokrenula i radionice bojadisanja koje ovu tehniku kroz praksu i osobno iskustvo približavaju široj publici. “Ideja za radionice se u glavi vrtjela dosta dugo, a za njihovu realizaciju mogu zahvaliti Ireni Borovini koja me pozvala u prostor zadruge Zelenica. Polaznici su zainteresirani i većina njih se prvi put susreće s ovako nečim pa uvijek ima dosta pitanja oko procesa. Svilene marame su se pokazale kao super rješenje za radionice jer puno brže primaju bojilo, a rezultati su predivni. Osim bojadisanja, dok se marame kuhaju na pari, slikamo s tintama koje isto izrađujem od prirodnih bojila. Mislim da je ovo lijep način kako naučiti nešto novo, opustiti se, a i napraviti poseban modni dodatak”.

Svi zainteresirani ove zanimljive marame mogu vidjeti i kupiti upravo u terminima radionica u prostoru lokalne zadruge Zelenice ili putem Instagrama, a ovu ćemo domaću kreativku koja ne planira stati sa stvaranjem na različitim područjima svakako nastaviti pratiti u daljnjem stvaranju. “Uvijek radim na nekim novim projektima, od osobnih stvari do grupnih umjetničkih izložbi. Imam i neke dizajnerske suradnje u planu, no sve u svoje vrijeme, ne volim previše planirati”, rekla nam je za kraj.