Tina Spahija je modna dizajnerica i kostimografkinja iz Splita, a mnogima je najpoznatija po svojoj kolekciji bodija koju je predstavila prošloga ljeta. Osim u takve modne projekte koji se najčešće baziraju na gimnastičkim i baletnim materijalima poput lycre, Tina je nerijetko uključena u suradnje koje spajaju više formi umjetnosti, od fotografije, preko filmova pa do digitalnih i glazbenih disciplina. Sada nam je motiv za intervju bila njena prva i upravo otvorena samostalna izložba o kojoj nam je otkrila više.

Transformacija grada

Tinina izložba pod zanimljivim nazivom “Umijeće propadanja” uz glazbenu se podlogu benda SoBeast otvorila prije nekoliko dana u Galeriji kluba Kocka u Splitu. a bazira se na istraživanju modernističke arhitekture grada Splita. Naime, autorica je u ovom projektu posvetila pažnju arhitektonskim objektima koji su zapušteni, a istovremeno veoma bitni za povijest grada. Riječ je o stadionu Poljud, Bazenima Poljud, Prodajnom centru Koteks, Sportskom centru Koteks te urbanističkim dijelovima grada kao što su Split 3 i Trstenik.

“Odabrani objekti imaju arhitektonski značaj za grad, a istovremeno propadaju. To je najvidljivije na zgradama Prodajnog centra Koteks te Sportskog centra Koteks, koji oduševljavaju svojim vanjskim oblikom, ali čim se uvučete među zidove zgrade, ne postoji kutak koji nije u stanju propadanja ili već potpuno razoren. Zanimljivo je to kako nešto što je u vidnom procesu propadanja može izazvati različite emocije. Prva je zadivljenost samim zdanjem, zatim dolazi nostalgija koja pokreće razmišljanje o tome kako su ti objekti izgledali u trenutku kada su tek izgrađeni, a onda nastupa i melankolija koja je uvjetovana tim zamišljanjem što je nekad bilo”, objašnjava Tina.

 

Motivaciju i inspiraciju za stvaranje ove izložbe autorica je također pronašla i u osobnom odnosu prema temi urbanističke izgradnje splitskih kvartova. “S obzirom na to da sam provela cijelo djetinjstvo na Splitu-3, a ovdje boravim i kada dolazim u Split, moram istaknuti da su vidljivi pomaci u održavanju kvarta. Posađene su nove biljke, preuređena su sportska igrališta, aktivirali su se i dječji parkovi. Nekakav “domaći” život odvija se u središtu takvih kvartova, a ne više u centru grada, s obzirom na to da je centar “progutao” turizam. Međutim, na Splitu-3 i Trsteniku dešava se jedan drugi problem. Sve veće površine koje su bile namijenjene za projekte u svrhu kulturnog, socijalnog, sportskog i društvenog života samih stanovnika tih kvartova, naknadno su prenamijenjene i uglavnom su na njima izgrađeni novi stambeni ili poslovni objekti koji se arhitekturom uopće ne uklapaju u vizuru tih kvartova. Dapače, oni stvaraju dodatno zagušenje prostora”, ističe.

Spoj različitih disciplina

Ova izložba na kojoj je Tina radila više od godinu dana multimedijalne je prirode, a uključuje fotografiju, dizajn tekstila, modni dizajn i video. “Kroz multidisciplinarni pristup jednostavnije mi teče cjelokupni proces jer u svakom trenutku znam točno što će u kojem obliku biti dokumentirano i što je sljedeći korak. Ovakva vrsta pristupa iziskuje jako dobro planiranje procesa i redoslijeda koraka. Zanimljivo mi je izlagati više različitih medija odjednom jer se kroz takvu vrstu postava vidi cijeli proces, a ne samo final”, ističe.

 

Primjerice, za potrebe ove izložbe, čija je kustosica Katarina Duplančić, fotografije odabranih arhitektonskih objekata isprintane su na tekstil od kojega su se zatim izradili odjevni predmeti konstruirani po uzoru na arhitekturu tih istih objekata. Krojevi i konstrukcija te odjeće ističu prolaznost, odnosno čistoću novosagrađene i raspadanje zapuštene arhitekture. Dok je u samoj izradi krojeva, modeliranju i šivanju pomogla Tinina majka Božena Spahija, u ostalim dijelovima izložbe ostvarila je suradnju s umjetnicama s kojima je već imala prilike raditi na više projekata.

“Suradnja s Almom Štrkljević rezultirala je predivnim fotografijama ovih objekata koje smo potom printali na lycru. Oni pokrivaju cijelo tijelo osim otvora za oči, a predstavljaju drugu kožu koja na sebi nosi realnu, trenutnu sliku ovih objekata. Preko kombinezona se oblači odjeća koja je dizajnirana i konstruirana tako da imitira pojedine arhitektonske oblike njihovom početnom s i objekte u stanju kada su tek izgrađeni. Te je outfite potom u određenim pozama fotografirala Glorija Lizde, a završne fotomontaže prikazuju modele u odjeći kao žive reprezentacije objekata. Naziv izložbe je takav jer se kroz tematiku propadanja došlo do nečeg potpuno novog”, objašnjava.

Na pitanje o tome što u profesionalnom smislu planira nakon svoje prve samostalne i tek predstavljene izložbe, Tina nam s entuzijazmom najavljuje nove angažmane. “Trenutno pripremam neke nove kostimografske projekte, a zapravo mi se uvijek dogodi da radim više stvari odjednom pa kada jedna završi, drugu dovršavam i tako unedogled”, kaže nam uz smijeh za kraj. Izložba “Umijeće propadanja” je otvorena do četvrtka, 10. kolovoza.