Upoznajte ekonomisticu, copywritericu i radnika u mljekari koje je spojila ljubav prema poeziji

Ljudi stihovima prenose svoje emocije i razmišljanja još od starih Grka, a ta tradicija je opstala i dan-danas, u 2023. godini. Dolaskom interneta otvorile su se brojne nove mogućnosti pa tako ljudi svoje pjesme mogu objavljivati u raznim netradicionalnim oblicima, poput blogova ili objava na društvenim mrežama. Međutim, ništa se ne može mjeriti s onime kad vaše riječi dospiju na stvarne, tiskane stranice. S time su se složili i naši današnji sugovornici, pobjednici natječaja u organizaciji Jaffa napolitanki i Kontrast izdavaštva.

Natječaj za neobjavljene pjesme trajao je od 20. travnja do 31. svibnja 2023. godine, a bio je usmjeren prema neafirmiranim pjesnicima. Na natječaj je pristiglo više od 12.000 neobjavljenih pjesama u tri različite kategorije: ljubav, priroda i društvo. Stručni žiri koji su činili Ognjenka Lakićević, Marko Tomaš i Vitomirka Trebovac, izabrao je 83 pjesme koje su objavljene u zbirci TANANE revolucije, a proglasili su i tri pobjedničke pjesme u svakoj tematskoj kategoriji.

Najveće moralno pitanje čovječanstva

Mirjana Mikulec proglašena je dobitnicom u kategoriji društvo, s pjesmom Mravi, žohari i ratovi. Otkrila nam je da je pjesmu napisala na dan kad je doznala za natječaj i odmah pomislila kako bi bilo lijepo osvojiti put u Beograd, ali se ipak iznenadila kad je saznala da je njezin rad odabran među toliko prispjelih. Posebno je istaknula važnim to što je način slanja pjesama jamčio anonimnost i nepristranost u procjeni, što joj je veoma bitno.

“U objavljenoj zbirci odabranih pjesama opsežna su obrazloženja članova žirija, koja su važna i poticajna za pjesnike. Meni mnogo znači obrazloženje gospođe Lakićević koja između ostalog kaže: ‘Veliko je pitanje hoće li čovjek ikada naći mir ako nanosi patnju ostalim životinjama, samo ako je jači i misli da ima prava – upravo ova pjesma otvara možda najveće moralno pitanje čovječanstva.’ Slažem se s njom i kada kaže da joj nisu dragi pojmovi natječaj i pobjednik, i mislim da je veliko postignuće što smo došli slušati jedni druge i čitati pjesme.”

Ljubav od djetinjstva

Mikulec je počela pisati još u osnovnoj školi u obliku sastavaka i zadaća na satu hrvatskog jezika, a sve se nastavilo sudjelovanjem u literarnoj i recitatorskoj grupi. “Od djetinjstva mi je čitanje svakodnevna aktivnost, a pisanje poezije prirodna posljedica, jer su riječi materijal u kojem se najbolje snalazim i kreativno ostvarujem. Prvu pjesmu sam napisala u osnovnoj školi, kada sam se uključila u literarnu grupu, na što me potaknula učiteljica hrvatskog jezika. U moje vrijeme nismo odrastali kao mamine i tatine princeze, već su veliku ulogu u našem razvoju imali učitelji. Mene je moja učiteljica Marta prepoznala kao dobar materijal za pisanje pjesama i recitiranje, na čemu sam joj zahvalna, a moram reći i da smo postizale zamijećene rezultate.”

Tako se prisjetila i da je 1976. godine uvrštena u Antologiju hrvatskoga dječjeg kajkavskog pjesništva, nakon čega je uslijedila pauza u objavljivanju. Pjesmama i kratkim pričama počinje ponovno sudjelovati na brojnim recitalima i književnim susretima u Hrvatskoj i regiji 2001. godine, otkad je nekoliko puta i nagrađena. Do sada je objavila jednu zbirku priča i tri zbirke pjesama, a uskoro očekuje i objavu četvrte. Od nedavno je u mirovini i nada se da će imati više vremena posvetiti se čitanju i pisanju. “Odmori katkad umaraju, kaže Tomislav Ivančić. Rođeni smo da stvaramo, radimo i budemo aktivni.”

Pisanje u kasne noćne sate

Slično je i s radom Đorđa Matovića, nagrađenog u kategoriji ljubav, s pjesmom Denis Hoper motel. Matović za pisanje žrtvuje “malo sna, samim time i psihičke stabilnosti, radi onoga što volim, a to je svakako poezija”. Priznaje da piše i na poslu pošto većinom radi noću, a zapisuje svuda – i u telefon i u laptop, mada su mu bilježnica i olovka koje često nosi sa sobom i dalje favoriti. Inspiraciju pronalazi svugdje, a odaje nam da su neka njegova djela autobiografska, s time naglašavajući svoj stav da svaki umjetnik unosi dio sebe u djelo, koja god tematika bila u pitanju.

Matović već ima objavljenu zbirku pjesama naslova Pisma Plavookom, a trenutno je u procesu objavljivanja i jednog romana. “Uz poeziju bavim se poslom koji mi donosi plaću. Mit o izgladnjelom umjetniku je upravo to – mit. Bukowski je bio u pravu, najbolje se piše punog trbuha. Iskreno, dokle god ne budem mogao biti financijski neovisan baveći se samo pisanjem, svejedno mi je čime se bavim. Trenutno sam manipulator pastera u jednoj mljekari i to nema nikakve veze s poezijom, iako se zna naći u pjesmi. Sam čin pisanja za mene je nagrada, užitak u tome.”

Započelo kao stilska vježba

Inspiraciju pronalazi svugdje, a na samo pisanje ga je potaknula želja da bolje razumije sebe i svoje emocije, odnosno da sve ono što vidi, osjeća i doživljava pretoči u riječi na svoj jedinstven način. Pobjednička pjesma Denis Hoper motel bila je tako jedan oblik stilske vježbe, objašnjava nam Matović, a ideja je bila od jedne toliko puta viđene pjesničke slike u književnosti napraviti nešto svježe. Na njegov rad utjecali su i razni drugi autori.

“U poeziji su to Ivan V. Lalić, Raša Livada i Petar Matović. Zapravo, utjecaj ovisi o trenutnom senzibilitetu i duhovnom stanju. Sa svima sam se susreo kada je trebalo, jer kada je učenik spreman, učitelj se pojavi sam. Dijapazon emocija je širok, a kada me ljudi čitaju neka svako od njih stvori svoj individualni osjećaj. Ako i jednoj osobi moje pisanje pomogne, kao što su meni pomogli i usrećili me svojim djelima neki pisci i pjesnici, onda ništa od toga što radim nije uzaludno.”

Kreativno i marketinško pisanje imaju puno dodirnih točaka

I Lucu Kozinu, pobjednicu u kategoriji priroda, na pisanje poezije potaknula je najviše želja za izazivanjem sličnih osjećaja kakve bi izazivale pjesme koje je ona čitala. Pisanjem se bavi svakodnevno, pogotovo zato što uz pjesme i priče, bavi se content writingom i copywritingom. “Kreativno i marketinško pisanje imaju puno dodirnih točaka, ali se i u puno aspekata razilaze. No, gotovo pa svakodnevno bavljenje pisanjem mi pomaže da održavam tu naviku.”

“Postoji puno citata i članaka o tome da ako ne pišeš svaki dan, nisi pravi pisac. To uopće nije istina. Prvo, zato što većini nas pisaca to nije glavni posao. Drugo, život je takav da ti se nekad dogodi da danima ne možeš raditi neke stvari. Ne trebamo se zbog toga gristi. Tada pogotovo može nastati spisateljska blokada. Naravno, pokušavam pisati što češće, ali nastojim ne biti prestroga prema sebi jer znam da će me to dovesti u stanje otpora, a to se itekako osjeti u tekstu.”

Početak s kratkim pričama

Kozina je svoju književnu karijeru započela kao kratkopričašica, a onda je u međuvremenu shvatila da joj poezija leži i da je zabavlja. Ove godine je tako napisala zaista puno pjesama, a između ostalog i pobjedničku Branje šparoga. Otkrila nam je da nema puno pjesama čija je tema priroda pa da joj je bilo lako odabrati pjesmu za tu kategoriju.

“Što se tiče inspiracije, ona je na neki način mit jer inspiracija nije nešto odvojeno od osobe i što te samo udari iz vedra neba. Za bavljenje bilo kakvom vrstom umjetnosti, moraš razviti način promatranja svijeta oko sebe i u sebi. Kada naučiš tako promatrati svijet, razviješ sposobnost kako od raznih, i ružnih i lijepih detalja iz svakodnevice vidjeti klicu iz koje može nastati pjesma, priča ili bilo koje drugo umjetničko djelo. To promatračko oko se mora vježbati. Meni najbolji način jest svakodnevno promatranje i zapisivanje svega što mi se čini iskoristivim u pjesmi ili priči. Ponekad neće nastati ništa, što je sasvim u redu, ali od većine prikupljenih riječi i rečenica mogu nastati magične stvari.”

Sadržaj nastao u suradnji s brendom Jaffa napolitanke.