TELEGRAM: Kad smo se dogovarali za ovaj razgovor, rekli ste da ste dosta iscrpljeni od cijele ove priče. Neobično, s obzirom na to da često radite zahtjevne istraživačke teme i pritom mnogima stajete na žulj. U čemu je ovaj put razlika?

DERIFAJ: Radila sam jedanaest dana bez prestanka, od odlaska u Split do objave priloga, a pritisak javnosti koji je stvorio gospodin koji je tema priče, bio je ogroman. Tako da sam trostruko provjeravala svaku informaciju koju sam dobila, htjela sam biti potpuno sigurna da nemam niti jednu rupu i da ću napraviti dobar posao. Tako radim i inače, ali nisam doživjela ovoliki pritisak, koji je u isto vrijeme bio i pritisak na moju cijelu redakciju. Zvalo me stotinu kolega, svi su bili zabrinuti, a trebalo je i svakome odgovoriti tako da sve pokrijemo na način koji je korektan i ispravan. Sve skupa – baš intenzivno razdoblje. Ali, ne zbog samog posla, nego zbog pritiska koji je namjerno stvoren da bi se novinarski posao otežao ili spriječio.

TELEGRAM: Sve skupa pomalo djeluje kao neka nova taktika onemogućavanja novinara da rade svoj posao. Već smo navikli na masovne tužbe nakon objave priloga ili tekstova, sad se, evo, radi javni pritisak i prijeti prije objave. Valjda neće i ova praksa postati masovna.

DERIFAJ: Ne bi smjela. Nadam se da im nećemo to dozvoliti. Prvenstveno mi kao novinarska struka. A postoji valjda i nekakva pravna država u ovoj zemlji, netko na to mora reagirati, pritom mislim na Državno odvjetništvo. Ovo više nije stvar mene osobno, moglo se dogoditi bilo kojem drugom kolegi, ovo je stvar slobode medija i naše slobode da radimo svoj posao profesionalno i bez ovakvih zastrašivanja kojima je jedini cilj da ga – ne radimo. Dakle, ako imamo Vladu koja tvrdi da joj je stalo do demokracije i slobode medija, a zatim i policiju i DORH koji služe tome da kazne one koji se ponašaju u suprotnosti s ustanovljenim, onda valjda trebaju nešto poduzeti kad se događa ovakva javna haranga prema cijeloj profesiji. Osim ako ta priča o pravnoj državi nije samo deklarativna.

TELEGRAM: Uh, sve se praši od njihovog poduzimanja zadnjih desetak dana. Nitko ni riječ nije rekao do sinoć, kad je Plenković dobio pitanje o vašem slučaju i rutinski osudio govor mržnje.

DERIFAJ: Da, DORH je rekao da čeka da policija obavi svoj posao pa će onda oni. A premijer je načelno osudio govor mržnje kao što bi svaka pristojna osoba učinila, no zapravo to ne znači gotovo ništa. Naime, odmah nakon toga je dodao da mi ne možemo ništa. Ne znam na koje “mi” je mislio, na svoju Vladu koja ima izvršnu vlast ili na Sabor u kojem ima većinu, a koji je zakonodavna vlast, obzirom da je dodao da nismo u Afganistanu da gasimo društvene mreže pa na njima ne možemo ništa. Ja mislim da može, samo je pitanje volje, dovoljno je u Zakon o elektroničkim medijima ugraditi da je za poticanje nasilja i širenje mržnje odgovoran onaj s čije stranice ili profila takva retorika počinje i onda odrediti sankciju u skladu s kojom ga kazniti.

TELEGRAM: Hrvatsko novinarsko društvo je pozvalo ministricu kulture i medija Ninu Obuljen Koržinek da reagira, ipak je to njen resor. Bi li ona trebala tek reći da je ovakav pritisak neprihvatljiv ili i nešto više od toga?

DERIFAJ: U najmanju ruku bi trebala osuditi pritisak, ne samo sada, nego i inače prema novinarima i više se zauzeti za nas. I jest, njezino Ministarstvo je jučer izdalo također jedno načelno priopćenje u kojem osuđuje svaki oblik govora mržnje, i na takvim riječima uvijek i ostane. Od nje nismo baš navikli da stane u obranu naše struke. Imam osjećaj kao da joj je taj dodatak medija u resoru višak, kao da ni ona sama nije svjesna da je i naša ministrica.

TELEGRAM: Bez obzira na praktički nikakve reakcije vlasti maloprije ste rekli da očekujete kako će pravna država u ovom slučaju zaštiti novinare i time postaviti nekakav presedan u ovakvim slučajevima.

DERIFAJ: Oni bi to morali. Nije to stvar mojih očekivanja.

TELEGRAM: A morala je i Vlada čvrsto osuditi sve prijetnje, pa se nisu javili do sinoć kada su novinari o tome pitali Plenkovića. Tako da sam dosta skeptičan po pitanju djelovanja pravne države na zaštiti novinara i novinarstva.

DERIFAJ: Ma i ja sam skeptična, nadam se da će me ugodno iznenaditi. Ovo negdje mora stati. Mora se jasno tome reći da je neprihvatljivo. Ne znam što će biti u suprotnom, što je sljedeće? Hoće li nas tući po cesti, upadati u redakcije, bacati bombe ili ne znam čime su sve prijetili ovih dana.

TELEGRAM: Osim tih gadnih virtualnih prijetnji, u stvarnom životu niste imali neugodnosti?

DERIFAJ: Uživo ne, iako sam dobila dosta raznoraznih poruka. No, istovremeno sam, na svoje ugodno iznenađenje, dobila i jako puno poruka podrške nepoznatih ljudi koji shvaćaju ulogu novinarstva u društvu.

TELEGRAM: Je li bilo kakvih reakcija DORH-a ili policije?

DERIFAJ: Ne. Osim onog iz Splita, kad smo već isti dan poslijepodne zaključili da divljanje neće stati i da bi prijetnje bilo pametno prijaviti. Tad su mi ponudili osobnu zaštitu, rekla sam da zasad ne treba, ali nakon toga više nikakvih reakcija nije bilo.

TELEGRAM: Što mogu očekivati novinari u manjim lokalnim medijima kad se ovakva vrsta hajke pokrenula protiv vas, poznate novinarke koja radi za televiziju s nacionalnom koncesijom, kojoj je vlasnik multinacionalna kompanija? Čini mi se čak da je ta pozicija malih i potpuno nezaštićenih lokalnih medija jedan od ključnih problema našeg novinarstva, pa tako i demokracije.

DERIFAJ: Mislim da je tim ljudima strašno. Mogu samo misliti što prolaze kad iza sebe nemaju poslodavca ili redakciju koja će im pomoći, kad nemaju pravnu službu, kad nemaju uopće dobre volje svog nadređenog da ih zaštiti. To je potpuno suluda situacija. Da ne spominjem da uz to postoji i reketarenje javnim novcem, koje se događa na lokalnim razinama i koje prolazi bez ikakve kontrole. Novac se dijeli bez ikakvih kriterija i zapravo služi za kupovinu oglasnog prostora načelnicima i gradonačelnicima. Tako da su novinari i novinarke u lokalnim sredinama potpuno nezaštićeni. Uopće ne mogu zamisliti kako je to biti novinarka i truditi se raditi pošteno svoj posao u lokalnom mediju u Hrvatskoj. Mislim da je to strašna pozicija.

TELEGRAM: Možda najupečatljiviji dio vašeg priloga o Thompsonu i Žnjanu i cijele te nadrealne priče je činjenica da je predstavnika suvlasnika, nakon što ste bili na spornom krovu, na privatni razgovor pozvao – šef policijske postaje. Pa mu je rekao da udruge traže da makne stepenice za protupožarni put koje vode do krova. Još je možda i luđa reakcija Policijske uprave Splitsko-dalmatinske na vaše pitanje o tome sastanku – da je šef postaje, eto, time želio spriječiti buduće probleme i neslaganja među suvlasnicima.

DERIFAJ: I da prevenira moguće u nove situacije. I to u svoje slobodno vrijeme!

TELEGRAM: Ma da, jasno je da uopće nema sprege između institucija i svega što se događa na Žnjanu…

DERIFAJ: Očito je da sprega postoji. Kako drugačije objasniti da šef policijske postaje poziva neku stranku u sporu u kafić i “savjetuje” joj neke korake. Mislim da je jasno da se radilo o nekoj vrsti pritiska.

TELEGRAM: Naravno da se radilo o pritisku. Pritom se pozivao i na stanovite udruge…

DERIFAJ: Da. Zdravorazumski mogu samo zaključiti da se radilo o prenošenju poruke koja je čisti pritisak. Ne znam što je sljedeće i nije mi jasno da PU Splitsko-dalmatinska odgovara da je normalno na njihov načelnik u slobodno vrijeme ide okolo i prenosi poruke nekakvih udruga. Kao što ste i rekli, to ne ukazuje na ništa drugo nego na spregu. Očito je da postoji interesna skupina koja djeluje u korist jedne strane u ovom sporu.

TELEGRAM: Ne bi li se oko te reakcije policije trebao očitovati i sam ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, da objasni kako je moguće da se tako nešto uopće događa?

DERIFAJ: Apsolutno. Da nam objasni kakva je to vrsta neslužbenog policijskog preveniranja budućih događaja.

TELEGRAM: U javnim istupima ovih dana ste vi i vaši odvjetnici pričali da razmišljate i o kaznenoj prijavi protiv Perkovića, zbog poticanja na nasilje. Jeste li je podigli?

DERIFAJ: Razmatramo na koji način to napraviti. Sigurno ćemo nešto poduzeti u tom smjeru. S obzirom na to da nadležne institucije ne poduzimaju ništa, očito je da moramo tako nastupiti. Situacija je specifična jer se radi o prijetnjama koje dolaze s društvenih mreža, a kako smo čuli premijera, ispada da se tu ništa ne može. Mora se moći, a policija i DORH zaista ne bi smjeli biti ovako spori.

TELEGRAM: Osim kad se prijeti premijeru Plenkoviću.

DERIFAJ: Ili Berošu. Po nekoj logici javna osoba je odgovorna za objave koje niču na njenom službenom profilu. Dakle, trebalo bi biti jedan kroz jedan čija je kaznena odgovornost za poticanje na mržnju i nasilje.

TELEGRAM: Administratori Perkovićeve stranice su u jednom postu konstatirali kako su sporne objave maknuli čim su ih vidjeli.

DERIFAJ: Da, postavili su jedan komentar ispod svojih statusa, u kojem su pozvali fanove da paze što pišu, i to danima nakon što je sve počelo. Očito su to stavili forme radi, kad se počelo govoriti o kaznenim prijavama zbog govora mržnje i poticanja nasilja. Da se vidi da, kao, i oni paze. Ali zapravo nisu očistili ništa, tamo u zadnjih desetak dana niču tisuće gnjusnih komentara. I stoje.

TELEGRAM: Kad ste išli na krov s predstavnikom stanara, jeste li bili svjesni da se radi o prostoru za koji je pravno nejasno čiji je?

DERIFAJ: S obzirom na to da su mi u zgradi iznijeli o kakvoj se situaciji radi i s obzirom na to da po Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima zajedničke prostorije; zgrade, krov, hodnici, instalacije, ne mogu biti privatni, bila sam sigurna da imam pravo stupiti na taj krov. Pritom me tamo, dakle na krov svoje zgrade, vodio predstavnik suvlasnika. To je bio i jedini način da vidimo kako to u stvarnosti izgleda, radi li se doista o privatiziranom dvorištu jedne osobe koje egzistira uslijed nerada nadležnih inspekcija i institucija. Ispalo je da jest. Da se nisam gore popela, to nitko ne bi vidio. Iako Perković to uporno ponavlja, ni u jednom trenutku nisam upala u njegov dom.

TELEGRAM: Ha, on smatra da je i taj krov susjedne zgrade njegov dom.

DERIFAJ: Kako ide onaj stih baš u njegovoj pjesmi? “Nemoj tuđe, prokleto je”.

TELEGRAM: S Perkovićeve stranice tvrde da ste zahtjev za njegovu stranu priče poslali nakon što ste već bili na tom krovu i da, s obzirom na to da ste, eto, upali na njegovo vlasništvo i prepali djecu, na to više nisu htjeli odgovarati.

DERIFAJ: Da, zahtjev sam poslala drugo jutro. Gore, inače, nisam vidjela nikakvu djecu i izgledalo je kao da u kući nema nikog. Uglavnom, došli smo u Split i saslušali stranu ljudi koji su nam tvrdili da imaju problem i pokazali o čemu se radi. Nakon toga sam se, na sve moguće načine, obratila drugoj strani, dakle Perkoviću, da čujem njegovu priču. No, on je to odbio. Bilo bi logično da je rekao, evo, dođite, pokazat ću Vam svoje papire, moj problem je takav i takav. To se nije dogodilo, a zašto – vjerojatno samo on zna.

TELEGRAM: Koliko vidim, ne javlja se ni drugim novinarima, primjerice Slobodnoj Dalmaciji, koja već godinama prati cijelu suludu priču sa zgradama na Žnjanu.

DERIFAJ: Ne, javlja se samo narod.hr-u i Hrvatskom tjedniku.

TELEGRAM: Dobro, rekao sam novinarima.

DERIFAJ: Da, imate pravo. Ali, treba naglasiti da se javlja svojim glasilima koja mu daju svesrdnu podršku. Čini mi se da ljudi, primjerice, nisu svjesni da je narod.hr glasilo udruge U ime obitelji i Željke Markić.

TELEGRAM: Je li još uvijek otvoren poziv Thompsonu da pred kamerama RTL-a iznese svoju stranu priče? Ili nakon svega što se dogodilo to otpada?

DERIFAJ: Apsolutno je otvoren, zašto ne. To je jedini moj interes. On cijelo vrijeme pokušava skrenuti fokus s bitnog s tom konstrukcijom da sam tobože provalila u njegov dom. Bilo bi logično i normalno da se javi i odgovori na pitanja o nekretninskom sporu koji vodi sa svojim susjedima. Ali ne preko svojih glasnika, nego da osobno razgovara sa mnom. Rado bih čula sve njegove argumente.

TELEGRAM: S obzirom na cijelu čudesnu priču oko nezakonitosti koje se vežu za izgradnju tih zgrada, a koje sežu i do dva desetljeća unatrag, može li se zaključiti da je u cijeloj priči Thompson samo detalj i to ne najbitniji?

DERIFAJ: Ovo što se sad događa je posljedica. Netko je na osnovu teškog građevinskog nereda od samog početka ušao u potpuno ilegalne situacije i sad se mogu i dalje raditi stvari koje su nezakonite, poput uzurpacije tuđe imovine. Kako sam rekla i u prilogu, s obzirom na to da sudske odluke proizvode pravne učinke, ostaje cijeli niz sudskih postupaka koji se moraju tek provesti da se situacija vrati na nekakav zdravi početak, da se utvrdi tko ima pravo na što. No, ono što je simptomatično je da Perković to ne pokušava utvrditi, nego na osnovu dosad ilegalnih postupanja i dalje ilegalno postupa i otima nešto što mu očito ne pripada. Zašto taj svoj domoljubni zanos ne uperi prema institucijama ove države i borbi protiv korupcije, umjesto da štiti i iskorištava ovu situaciju? Kakva je to ljubav prema zemlji u kojoj živi?

TELEGRAM: Isplativa. Ne pokazuje li i ova situacija kako je politički ekstremizam sjajno pokriće za ove ili one mutne poslove?

DERIFAJ: Nažalost pokazuje. Vidimo to i u najsvježijem primjeru, raspadu Domovinskog pokreta. Pokazalo se da je iza svega isključivo osobni interes, a ne ozbiljan politički angažman i želja za dobrobiti društva. Ispada da je sve služilo samo grabljenju osobne koristi i ničem drugom.

TELEGRAM: S obzirom i na aktualno iskustvo, što biste preporučili klincima i klinkama koji upravo sad razmišljaju o novinarstvu kao životnom pozivu?

DERIFAJ: Preporučila bih im da budu kritični, profesionalni, da se vode isključivo interesom javnosti, da sami sebi postavljaju razumna i logična pitanja, da ništa ne uzimaju zdravo za gotovo i prije svega da se ne daju zastrašiti. Neka uvijek pitaju autoritete u području kojim se bave, da tri puta provjere informaciju i da ne podliježu tome da ih netko svojim pritiskom i prijetnjama dovede u situaciju da sumnjaju u ono što rade, da se prepadnu i odustanu. Ili to, ili da se ne bave ovim poslom.