Prije godinu dana otišla sam u mirovinu. Radila sam dvadeset godina u računovodstvu jedne naše velike kompanije i preko dvadeset godina u tvrtki koja se bavi uvozom ribarske i ronilačke opreme. I moram priznati da sam se nakon toliko godina radnog staža plašila mirovine i viška slobodnog vremena. Naprosto stekneš naviku dizanja, odlaska na posao i svakodnevnog komuniciranja s ljudima, a onda se preko noći dogodi taj oštar rez.

Srećom, nisam imala vremena puno razmišljati jer sam se vrlo brzo posvetila unucima Luki i Šimunu, a u toj prilagodbi mi je puno pomogao i Instagram. Preko dana često fotografiram kada nešto radim u kuhinji, smišljam recepte, a večeri provodim komunicirajući sa svojim pratiteljima jer pokušavam svima odgovoriti na pitanja i zahvaliti se na njihovim dojmovima.

U mirovini mi je to postao jedan divan hobi. Imam jako puno objava, ponekad i petnaestak tjedno jer sve što skuham imam potrebu fotografirati. To čovjeku jednostavno uđe u krv. Inače, moja najvjernija publika su ljudi između 35 i 44 godine, dok me moji vršnjaci ne fermaju previše, tek ih je osam posto. No, to me ne čudi jer ljudi moje generacije rjeđe koriste Instagram, a meni je postao zanimljiv jer sam godinama prije bila aktivna na Coolinarici.

Kćeri su me naučile fotografirati i objavljivati recepte

Sve je krenulo prije dvanaest godina kada su me moje kćeri Petra i Nina uspjele nagovoriti da se priključim Coolinarici i otvorim svoj Facebook profil. Dugo sam se opirala svim društvenim mrežama, a za smartphone nisam htjela ni čuti. Onda su cure kupile laptop, pa mi svako malo pokazivale Coolinariku. Govorile bi mi ‘Pogledaj što sve ove tete fino kuhaju, hajde spremi nešto lipo za večeru, pa objavi i ti svoj recept’. Dala sam si malo vremena. Najprije sam pratila recepte, tu i tamo nešto komentirala i tek onda počela objavljivati.

Objavljivala sam pod imenom Yaja. To mi je postao obiteljski nadimak jer me tako prozvao nećak kad je bio mali. Odlučili smo početno slovo J zamijeniti slovom Y, da se ne dogodi kada me netko traži, da na tražilici izađe stotinu recepata u kojima se spominju jaja. I tako je krenulo. Vrlo brzo sam se zakačila i tu sam stvarno uživala. Svakog jutra bih uz kavu sve pregledala i već smišljala jela koja bih poslije posla mogla skuhati i objaviti.

Kćeri su mi kupile dobar foto aparat. Naučile su me slikati hranu, prebaciti fotke na laptop i unijeti recept. Sjećam se da mi je prva objava bila recept s nekakvim košaricama od tikvica sa slanutkom. I to je dobro prošlo. Malo po malo sam se umrežila s drugim kuharicama, isprobavale smo razne recepte i zaista imale krasna virtualna druženja.

Tisuću puta je zbog fotkanja naš ručak bio preko prozora

Zadržala sam se na Coolinarici još neko vrijeme, a onda se ta platforma malo promijenila, rasula se ekipa s kojom sam bila najviše povezana i nekako sam sve rjeđe objavljivala. U međuvremenu su moje kćeri krenule putovati, pa sam pristala na smartphone zbog brzog interneta te da se mogu čuti s njima kada su u inozemstvu. U to sam vrijeme otvorila profil na Facebooku i Instagramu. U početku mi je znanje bilo skromno, ali sam se snalazila.

Sada sam već toliko vješta da znam raditi Storyje i pratiti statistiku. I svaki dan nešto objavim. Doduše, objavljivala sam i dok sam bila u radnom odnosu. Uvijek sam našla vremena za Coolinariku, a kasnije i za Instagram. Možda je to jedino mojeg muža Davora ponekad znalo zasmetati jer ništa nije smio taknuti dok ne završim s fotkanjem. Tisuću puta je naš ručak bio vani preko prozora kako bih dobila dobro svjetlo. Onda bih ga samo čula iz kuhinje kako govori ‘Neeemoj da ti padne!’.

Moram priznati da je moja obitelj nekada na stol dobivala i hladno jelo. Pogotovo u vrijeme Coolinarike kada sam fotkala s fotoaparatom, pa mi je trebalo vremena da sve namjestim, poslikam i budem zadovoljna. No, to nije nikoga toliko smetalo, samo je moj Davor cupkao za stolom zapitkujući ‘Hoće li to više?’.

No, danas je to iza nas jer sve radim s dobrim mobitelima koje dobijem u nasljedstvo od svoje starije kćeri Nine. I ona ima Instagram profi i time se baš ozbiljno bavi pa uvijek vodi računa da ima dobru kameru. Tako da nema više toliko namještanja, a i već sam se ispraksirala u fotkanju i postavljanju hrane na tanjure. Cijeli proces je danas puno brži i već s nekoliko klikova imam gotovu objavu. I moj muž je sretan jer ne čeka više toliko na hranu, a ja radim ono što volim, pa često kaže u šali da svaka budala ima svoje veselje.

‘Mama, pa imaš već tri tisuće pratitelja’

Sada imam 16.500 pratitelja. Ne znam ni sama kako se skupilo toliko ljudi oko mojeg profila. Sve je to dobra volja; nekome se sviđa i zaprati me, a nekome se ne svidi i prestane me pratiti. Sjećam se da me prije nekoliko godina jednoga jutra nazvala kći Nina iz Zagreba i uzbuđeno mi rekla ‘Mama, pa ti imaš tri tisuće pratitelja’. Nisam imala pojma koliko me ljudi prati i nisam mogla vjerovati, a s vremenom je ta brojka počela rasti. U početku mi je sve to bilo jako neobično i nisam se nadala tolikom uspjehu jer sam taj profil napravila isključivo za svoj gušt, a onda je nekako došao i do ostalih.

Kroz sve te godine imala sam i nekoliko suradnji. Javili su mi se iz jednog shopping malla u Splitu. Imala sam zadatak napraviti jedno slano i jedno slatko jelo, čiji su recept i fotografije objavljeni u njihovom glasilu. Sjećam se da je bilo vrijeme karnevala, pa sam radila krafne i neko jelo s piletinom. Surađivala sam i s jednim poznatim lancem trgovina. Kupila sam neke njihove namirnice, pa sam svoje bake – mamu i svekrvu angažirala da drže te košare i fotkala ih. Bila je to reklama za online nabavu i to sam objavila na svojem profilu na Instagramu.

Bilo je tu još nekih sitnih suradnji. Nekada čuknem koju kunicu od sponzora, pa me onda svi zezaju i govore mi da sam influencerica, ali ja se ne doživljavam tako. Ne živim od toga niti to radim iz interesa nego iz čiste iz ljubavi. Svojedobno sam radila i kolače po narudžbi, no od toga sam odustala jer mi je bilo žao naplatiti. Koristila bih pola namirnica koje bih imala doma i ne bih ih uračunala u cijenu, pa su mi muž i kćeri rekli da sam loša poduzetnica i savjetovali me da se ostavim toga. Sada radim kolače samo za prijatelje i rodbinu.

Svi u obitelji uživamo u hrani i često zajedno kuhamo

Pitate me kako su me ljudi prepoznali među tolikom konkurencijom? Ne znam kako bih to objasnila. Svatko ima svoj način prezentacije jela. Nekome se, recimo, sviđaju moje tikvice koje provučem kroz paštelu i napunim šunkom, sirom, zavijem i stavim u šalšu. To je, recimo, predivan ljetni ručak. Moja je kužina mediteranska. Nema teških jela, ni izleta s nekim nepoznatim začinima i namirnicama pa vjerujem da to ljude privlači.

Osim toga, vjerojatno prepoznaju da ja jednostavno obožavam kuhati. I to je ljubav koju sam otkrila još u srednjoj školi. Kod nas se svi rođendani, pričesti i obljetnice rade u kući. Kuham za sve te događaje, a kćeri mi pomažu u kuhinji. Mlađa Petra jako voli kuhati, starija Nina možda nešto manje, ali recimo njezin muž i moj zet, TV novinar i voditelj Dino Goleš obožava kuhanje.

Moj drugi zet Domagoj ne kuha toliko, ali voli papati. Tako da svi uživamo u hrani. I svake nedjelje se svi skupimo kod moje mame koja ima 85 godina i brine o deset godina starijoj teti. Na okupu tada budu četiri generacije, pa obiteljski kuhamo i družimo se. I moja mama jako fino kuha i potrudimo se da svaki puta imamo i slano i slatko. To nam je već postao ritual svake nedjelje.

Uvijek se iznenadim kada me netko prepozna na ulici

U svojim jelima nastojim koristiti puno povrća koje ljeti najčešće berem iz našeg vrta. Moja svekrva je bila pokretač cijele te akcije. Imamo zemlju u okolici Trilja, u malenom mjestu Ugljane i tamo svašta sadimo; od začinskog bilja, do voća i sezonskog povrća. Imamo i malenu kamenu kućicu koju smo preuredili, pa znamo i po nekoliko dana boraviti ondje jer je vrtu ljeti potrebno svakodnevno zalijevanje. Biljke ne tretiramo i sve je potpuno prirodno, a često i objavljujem fotografije tog vrta na Instagramu, pa poslije nešto od tog povrća spremim za jelo i podijelim receptić.

Ljudi jako dobro reagiraju i javljaju se porukama i komentarima. Često podijelim i neki savjet mladim mamama o kuhanju za djecu. Pitate me prepoznaju li me na ulici? Događalo se da me sretnu na ulici i obrate mi se. Uvijek se iznenadim jer nemam puno svojih fotografija na profilu. Ne volim se fotografirati, pa mi nije jasno kako me prepoznaju. Evo, baš neki dan mi je starija kći bila na roditeljskom u vrtiću u Zagrebu i prišla joj je neka djevojka i rekla joj da je prati na Instagramu, a da njezina prijateljica prati mene i da je nazove svaki dan i kaže joj ‘opet je Anka nešto lipo skuhala’.

Nedavno sam bila na pazaru sa svojim unukom Lukom i okreće se žena, vodi malenu curicu za ruku i govori mi ‘A vraga i ovaj Instagram, prepoznala sam vas. Krasno, krasno, pratim vas’. Događa se to s vremena na vrijeme. Sjećam se i da su mi prišle tri cure na jednoj svadbi. Stajale su sa strane i nešto šaputale dok sam čestitala mladencima i pomislila sam da sam se možda previše zadržala i da bi možda i one htjele čestitati, a kad sam krenula van povikale su ‘Ajme, pa vi ste Anka! Mi vas pratimo!’. To su bile cure istih godina kao što je moja mlađa kći, dakle negdje u srednjim dvadesetima i to mi bude posebno drago.

Producirano u radionici TG Studija, Telegramove in-house agencije za nativni marketing. Sadržaj omogućuje Hrvatski Telekom, vodeća mreža u Hrvatskoj.