Iz proračuna se za sustav zdravstvene zaštite izdvaja više od 18 posto, a u 2015. godini taj je iznos bio 22 milijarde kuna. No, recimo, primjer suludo nekontrolirane potrošnje Opća je bolnica u Gospiću koja je prije pet godina dobila magnetsku rezonanciju, vrijednu više od 12 milijuna kuna.

Osijek bez CT uređaja

Na primopredaji uređaja ministar Darko Milinović naglasio je da odluku o tome kako Gospiću treba magnet nije donio on kao političar koji dolazi iz Like, nego stručno povjerenstvo Ministarstva zdravstva. “No naposljetku se ispostavilo da aparat nije imao tko očitati pa ga nisu koristili. Bilo bi puno jeftinije transportirati pacijente iz Gospića u Rijeku ili Karlovac, nego nabavljati skupocjenu opremu koja se i danas iznimno rijetko koristi”, rekao je profesor Igor Francetić, dugogodišnji šef Povjerenstva za lijekove KBC-a Zagreb.

I dok se magnetska rezonancija u Gospiću ne koristi, Osijek, recimo, nema ni jedan ispravan CT uređaj. “U bolnici su se izmjenjivali brojni ministri. Svi su bili zgroženi zatečenim stanjem. Izjavljivali su, primjerice, da bi se neki bolnički blokovi trebali srušiti bagerom”, govori dr. Kopić. Objašnjava nam kako ranjive skupine građana, kao što su djeca, trudnice i onkološki bolesnici, leže u sobama u kojima izbija plijesan.

U tekstu za Telegram priznati zagrebački urolog, profesor Ognjen Kraus prije nekoliko mjeseci opisao je kako je u zagrebačkoj Vinogradskoj bolnici također godinama radio u prilično lošim uvjetima. “Operacijske sale i aparati bili su donekle korektni, ali ostatak Klinike za traumatologiju bio je u stvarno lošem stanju. Liječnici nisu imali ni pisaći stol”, rekao je. Vrlo je slično u ambulanti za hitni prijam osječke pedijatrije. Tamo se djeca posljednjih 25 godina pregledavaju na starom pisaćem stolu. Prema potrebi, medicinske sestre presvlače ga mekom oblogom. Pacijenti, zatim, u dnevnoj pedijatrijskoj bolnici ne leže u krevetima nego po stolcima. Djeca borave u sobama bez prozora.

U pedijatriju nije bilo ulaganja gotovo 34 godine

Početkom svibnja ove godine osječki su roditelji u javnost plasirali informaciju kako na najtežim odjelima Klinike za pedijatriju, kao što su dječja kardiologija, nefrologija, hematologija i onkologija, u smjeni radi jedna sestra. Ona bi se tijekom radnog vremena trebala posvetiti pacijentima, a istovremeno raditi u dnevnoj bolnici i pratiti liječnike u viziti. Roditelji su objasnili kako ih sestre, dok trče po bolničkim odjelima, često mole da budu uz svoju djecu i obavijeste kada primijete neobične promjene.

Odjel osječke pedijatrije počeo se graditi 1977. godine, a kompletno je opremljen i dovršen 1982. godine. Prvu značajniju materijalnu štetu pretrpio je za vrijeme Domovinskog rata. “Tada je samo zamijenjen jedan red prozora na četvrtom katu zgrade, i to staklom niže kvalitete. Od tada nije bilo nikakvih značajnijih radova”, kaže dr. Dorner.

Neracionalnu raspodjelu sredstava iz državnog proračuna dokazuje i primjer zadarske Poliklinike koja se počela graditi 2007. godine. Za nju je tadašnje Ministarstvo zdravstva dobilo kredit Razvojne banke Vijeća Europe u iznosu od 140 milijuna kuna. Poliklinika je trebala biti gotova za dvije godine, odnosno 2009. godine, a nije otvorena do danas. Štoviše, djeluje sablasno, radovi su zaustavljeni, u prizemlju se urušio strop, a instalacije su uništene. Osim što se u neke bolnice pretjerano ulaže, u druge se, pak, ne ulaže ništa.

Doktor Kopić ogradio se od komentara o investicijama u tamošnju zgradu. “Na poziciji zamjenika ravnatelja sam nekoliko mjeseci, pa ne mogu govoriti o tome. No na prvi pogled mi se čini da nije bilo nekih značajnijih ulaganja”, kaže.

Kupljeni uređaji godinama stoje zapakirani

Profesorica Ranka Padovan Štern, koja je godinama bila predstojnica Zavoda za radiologiju KBC-a Zagreb, u veljači ove godine plastično je opisala kriterije raspodjele novca u zdravstvu. “Kao pročelnica Zavoda svake sam godine popunjavala upitnik u koji sam trebala napisati što na Zavodu nedostaje. Uvijek bih samo prepisivala popis od prošle godine i dodavala ono što je u međuvremenu postalo neupotrebljivo”.

Upravo je profesorica Padovan Štern prije deset godina javno prozvala HZZO zbog nelogične odluke da KBC-u Zagreb odbije kupiti PT/CT uređaj. Umjesto toga, pregledi su se plaćali privatnoj poliklinici Medikol, i to devet tisuća kuna po pacijentu, odnosno 36 milijuna kuna godišnje

Od jednog drugog radiologa iz KBC-a Zagreb doznali smo kako je HZZO 1995. godine kreditom Europske banke financirao nabavku nekoliko stotina radioloških aparata. Oni su raspodijeljeni po gotovo svim domovima zdravlja u Hrvatskoj, ali još uvijek nisu stavljeni u funkciju i ostali su zapakirani u kutijama. Iste godina, HZZO je nabavio 66 uređaja od tada relativno nepoznate japanske tvrtke. Japanski uređaji su se pokazali nedovoljno kvalitetnima jer na njih nisu smjeli stati pacijenti čija težina premašuje stotinu kilograma. Očito su bili proizvedeni prema mjerama azijata.

“Pedijatrija na Rebru renovirana je 2005. godine i ona sada pristojno izgleda. Najgori uvjeti rada bili su u vrijeme dok je pedijatrija bila na Šalati. Na novim odjelima svaki odjel ima apartmane, u kojima roditelji mogu boraviti s djecom, tako da sam posljednjih godina svoje karijere rijetko slušao pritužbe”, prisjeća se pedijatrijski endokrinolog, profesor Miroslav Dumić, nekadašnji voditelj Zavoda za endokrinologiju i dijabetes Klinike za pedijatriju KBC-a Zagreb. U najgorem stanju u KBC-u Zagreb trenutačno su Klinika za ortopediju, koja se još uvijek nalazi na lokaciji Šalata.

Ministar zgrožen stanjem u KBC Osijek

Ministar zdravlja, Dario Nakić, prepričao nam je svoj posjet bolnici, dan nakon olujnog nevremena. Kaže da je bio zgrožen situacijom na svim odjelima osječke bolnice. Zatekao je djecu i trudnice kako leže na odjelima bez klime. “Ovo nevrijeme je podiglo prašinu i na površinu je isplivao sav užas osječke bolnice. Zbog uvjeta u kojima se pacijenti liječe, ova bolnica ne zaslužuje naziv KBC”, kaže ministar Dario Nakić.

U spomenutom tekstu s početka godine priznati gastroenterolog Boris Vucelić kazao je kako smatra da treba povećati investicije u infrastrukture u hrvatskom zdravstvu, a do potrebnog novca za to može se doći ponajprije kvalitetnijom organizacijom. Naveo je primjer danskog grada Kopenhagena u kojem jedan ravnatelj upravlja svim gradskim bolnicama. “Na taj se način može efikasno spriječiti dupliciranje odjela i nekontrolirana javna nabava”, objašnjava dr. Boris Vucelić, koji je koji je na zagrebačkom Rebru 26 godina vodio Zavod za gastroenterologiju.

Smatra i kako bi primarna zaštita trebala bi postati kvalitetniji filtar, koji bi onda probirao pacijente, i onda ih prema realnoj potrebi slao u županijske ili sveučilišne centre. Takvom, boljom organizacijom bolničkog sustava, velike kliničke bolnice trebale bi služiti za dijagnostiku isključivo kompleksnih problema.

Od trenutka kada je javnost ugledala fotografije i televizijske snimke s osječke pedijatrije, pokrenute su brojne humanitarne akcije za odjel na kojemu se liječe djeca. Čak je i ravnateljstvo bolnice uputilo javni apel za pomoć u sanaciji štete. “Ježim se od sreće jer živim u zemlji u kojoj postoje tako divni ljudi. Međutim, žao mi je što u Hrvatskoj ne postoji niti jedna ustanova koja se redovito obnavlja po europskim standardima, bez potrebe da u tome sudjeluje narod”, objašnjava doktorica Dorner, predstojnica osječke pedijatrije.

Šteta na krovu sanirana u roku tri mjeseca

Ministar Dario Nakić najavio je da će šteta biti sanirana u roku od tri mjeseca i najavio je će iz državnog proračuna biti izdvojeno 30 milijuna kuna za izgradnju novog Hitnog prijema i 50 milijuna kuna za izgradnju nove dnevne bolnice na kirurgiji. “Osobno se ne protivim donacijama. Međutim, uvjeren sam da će se krov na pedijatriji jednim dijelom obnoviti iz osiguranja, a drugim dijelom iz državnog proračuna. Donacije se mogu preusmjeriti za klimatizaciju i kupovanje specijalne opreme”, objašnjava ministar Nakić.

A upravo zahvaljujući donacijama preuređena je Klinika za ženske bolesti u Petrovoj koja prije toga nije bila obnavljana više od trideset godina. Donacije su prikupljene zahvaljujući angažmanu pojedinih liječnika, kao što su profesori Snježana Škrablin, Josip Đelmiš i Marina Ivanišević. “Naše pacijentice često su prigovarale zbog lošeg smještaja, neoličenih zidova, vlage, rasklimanih prozora, nekvalitetne hrane i nepostojanja osnovnog higijenskog pribora”, prisjetio se ginekolog Velimir Šimunić, jedan od najpoznatijih ginekologa u zemlji, koji je svoj cijeli radni vijek proveo u Klinici za ženske bolesti u Petrovoj.

Donacije za podizanje standarda

Njegovi bivši kolege prije pola godine potpisali su peticiju u kojoj su se požalili kako rade na prastaroj opremi. Primjerice, setovi za kirurgiju koriste se više od trideset godina. Svako malo im se događa da ostanu bez instrumenata za laparoskopiju i stoga su često prisiljeni odgađati operacije. Profesor Šimunić podsjetio je kako je ogroman novac izdvojen za adaptaciju KBC-a Rebro, koji ima moderno opremljene operacijske dvorane i aparaturu, dok određeni odjeli u Petrovoj i dalje izgledaju stravično.

Zamjenik ravnatelja KBC Osijek, Vlatko Kopić, tvrdi kako će sve prispjele donacije biti preusmjerene na podizanje standarda liječenja bolesnika, kao što je uvođenje klime i uređenje igraonica za djecu. “Što se pak tiče konkretnih radova, s ovog mjesta apeliram da se razmisli o nekom dugoročnom rješenju. Mislim da nema smisla krpati zgrade koje su starije od sto godina. To vam je kao da stavljate flaster na umirućeg bolesnika”, zaključuje.