Petrov je morao u nekoliko minuta donijeti presudnu odluku

Petrov, koji je te noći bio najviše rangiran časnik u bunkeru, morao je donijeti brzu i konačnu odluku: hoće li razmotriti mogućnost da je uzbuna lažna ili će generalštabu prijaviti nadolazeći američki udar, što bi za sobom povuklo katastrofalne posljedice. Sovjetski vođe na to bi mogli odgovoriti potpunom nuklearnom odmazdom i ne bi bilo vremena za ponovnu provjeru sustava upozorenja. A kamoli za traženje pregovora sa SAD-om.

Američki novinar Max Fisher svojedobno je za Vox izjavio da bi Petrovljev raport generalštabu imao smisla jer je tadašnja administracija Ronalda Reagana imala daleko tvrđi stav prema Sovjetima nego prijašnje američke vlade Cartera, Forda ili Nixona. Bilo je to izrazito napeto razdoblje Hladnog rata. Mjesecima ranije predsjednik Reagan najavio je stratešku obrambenu inicijativu podrugljivo nazvanu ‘Ratovi zvijezda’ koja je uključivala i plan za obaranje balističkih projektila prije nego što stignu u SAD. U isto vrijeme u procesu je bilo i raspoređivanje nuklearnih projektila Pershing II na teritoriju Zapadne Njemačke i Velike Britanije, koje su bile sposobne napasti Sovjetski Savez.

Dakle, postojali su opravdani razlozi da Petrov pomisli da je situacija eskalirala u stvarni nuklearni napad. No, unatoč zabrinjavajućim podacima sovjetskih satelita, taj mudri čovjek nije prijavio potencijalno nadolazeći udar. U žustrim razgovorima s drugim članovima svojeg tima zaključio je da je riječ o lažnoj uzbuni. I bio je u pravu; nakon dvadesetak minuta, koliko bi trebalo projektilima da dolete u Moskvu, nije se dogodilo ništa. Kasnije je otkriveno da je lažni alarm bio pokrenut kvarom na satelitu koji je odsjaj sunčeve svjetlosti na visokim oblacima interpretirao kao rakete.

Zbog nuklearnog rata posljedično bi umrlo dvije milijarde ljudi

Svoju odluku, kazao je mnogo godina kasnije Petrov, bazirao je na činjenici da sovjetski radari koji su se nalazili na tlu nisu potvrdili napad. Iako bi radari na nadolazeće projektile mogli ukazati i sa zakašnjenjem, odlučio je obavijestiti svoje nadređene da je sustav slao lažne informacije. Nije bio, kazao je kasnije, potpuno siguran u ono što govori, ali je spriječio nuklearni rat između Sovjetskog Saveza koji je te godine imao 35.804 nuklearne bojeve glave i Amerike, koja ih je imala nešto manje, točnije 23.305.

U izvješću Kongresnog ureda za tehnološku procjenu iz 1979., procjenjeno je da bi sovjetski napad na SAD usmrtio od 35 do 77 posto američkog stanovništva, što bi 1983. značilo između 82 i 180 milijuna ljudi, dok bi neizbježni američki protuudar usmrtio 20 do 40 posto sovjetskog stanovništva, odnosno od 54 do 108 milijuna ljudi.

Ukupan broj smrtnih slučajeva kretao bi se između 136 i 288 milijuna ljudi i premašio bi broj žrtava bilo kojeg rata, genocida ili neke druge katastrofe u ljudskoj povijesti. Proporcionalno svjetskoj populaciji, tom bi sukobu bila usporediva jedino Lushanova pobuna u Kini iz osmog stoljeća i mongolska osvajanja u 13. stoljeću. Pretpostavlja se i da bi posljedično još stotine milijuna ljudi umrli nakon što bi taj sukob poremetio klimu i ozbiljno ugrozio poljoprivredu, a međunarodni liječnici za prevenciju nuklearnog rata procijenili su da bi se potencijalni broj smrtnih slučajeva zbog gladi mogao popeti na 2 milijarde ljudi.

Spasio je svijet i kasnije je to skupo platio

Sprječavanje smrti stotina milijuna, ako ne i milijardi ljudi, za Petrova je bila skupa odluka; da je kojim slučajem pogriješio i preživio američki nuklearni napad, vjerojatno bi bio pogubljen zbog izdaje. No, bio je u pravu, a prema navodima Davida Hoffmana iz Washington Posta, poslije te traumatične noći bio je nemilosrdno ispitivan i u SSSR-u nikada nagrađen za svoju odluku. No, nakon Hladnog rata taj je događaj prestao biti ruska državna tajna i Petrov je dobio niz priznanja za spašavanje svijeta. Odlikovan je u Ujedinjenim narodima, dobio je Dresdenovu nagradu za mir, a o njemu je snimljen i dokumentarac ‘Čovjek koji je spasio svijet’.

Koliko je poznato, povukao se iz vojske još 1984. i nikada nije dostigao čin pukovnika. Nastavio je raditi u institutu u kojem je razvijen sustav kojim je rukovodio, a u mirovini se s obitelji nastanio u Frijazinu u blizini Moskve. Nakon raspada SSSR-a, mirovina mu nije bila dovoljna ni da se prehrani. Umro je u svibnju 2017. godine u 77. godini života, a tu vijest, pet mjeseci kasnije, objavio je Petrovljev prijatelj i politički aktivist Karl Schumacher koji je za njegovu smrt doznao sasvim slučajno, poželjevši mu čestitati rođendan.

Petrov nije jedini čovjek koji je spriječio nuklearni rat

No, Petrov nije bio jedini ruski dužnosnik koji je spasio svijet. Kako je također pisao Vox, slična anegdota dogodila se 27. listopada 1962. godine. Hladni rat bio je tada na vrhuncu, a za vrijeme kubanske krize Vasilij Arhipov, časnik sovjetske mornarice, nalazio se u nuklearnoj podmornici u blizini Kube kada su američke pomorske snage ispustile dubinske bombe kako bi njihovu podmornicu istjerali na površinu. Njegova posada nije imala informacije s kopna i bili su uvjereni da je započeo nuklearni rat.

Dvojica viših časnika planirali su vratiti udar i lansirati projektile s nuklearnim glavama na američko plovilo, ali za taj potez trebala su se složiti sva tri viša časnika. Arhipov je bio jedini koji je to odbio i ipak uspio nagovoriti ostalu dvojicu da izrone na površinu čime je vrlo vjerojatno izbjegnut nuklearni rat i svjetska katastrofa.

I Boris Jeljcin odbio pokrenuti protuudar

Ne tako davno, 25. siječnja 1995., ruski radari ranog upozorenja detektirali su još jednu raketu iz smjera SAD-a. Predsjednik Boris Jeljcin bio je odmah upozoren, te je dobio kovčeg s uputama za pokretanje nuklearnog protunapada na SAD. Jeljcin je na kraju odbio pokrenuti protuudar, a ruske nuklearne snage samo su dobile uzbunu za povećanje borbene pripravnosti. Taj se potez na kraju pokazao dobrim jer je i to bila lažna uzbuna. Nešto kasnije, ispostavilo se da su ruski sustavi ranog upozoravanja detektirali norveško-američku istraživačku raketu koju su lansirali znanstvenici za proučavanje polarnog svjetla.

Vox je svoj tekst, objavljen prije nekoliko godina, završio ovako: “I zato je važno prisjećati se 26. rujna, dana Stanislava Petrova koji je svojim stavom spriječio milijune smrti. S druge strane, to je i dobar primjer da osvijestimo kako, dok god velike svjetske sile posjeduju ogromne arsenale nuklearnog oružja, i lažna uzbuna može rezultirati slučajnim prvim udarom”.