Ukrajinski modificirani dronovi Tu-141 natjerali su rusku stratešku avijaciju na povlačenje u dubinu teritorija. Zrakoplovne baze Engles i Dyagilevo ne predstavljaju više sigurno utočište ruske strateške bombarderske avijacije.
Satelitske slike od 7. prosinca pokazuju da je devet bombardera Tu-22M odletjelo iz zrakoplovne baze Dyagilevo u Rjazinskoj oblasti. Dyagilevo je matična baza 203. gardijskog puka Orlovski, naoružanog avionima cisternama Iljušin Il-76M. Također, u bazi je stacionirana i 49. nastavna pukovnija teške bombarderske avijacije zrakoplovstva Ruske Federacije.
Baza za bombardere
U ratnim operacijama protiv Ukrajine baza je služila kao jedno od polazišta za uzlijetanje bombardera Tu-22M. Pored raketa Kh-22/32 i Kh-12, ovaj supersonični bombarder nosi i do četiri najsuvremenije hipersonične rakete Kh-47M2 Kinzhal.
Supersonični bombarder Tu-22M korišten je prilikom opsade Mariupolja, točnije za razaranje čeličane Azovstal gravitacijskim bombama mase 500 i 1500 kilograma. To je bilo neselektivno bombardiranje u niskom letu. Ukupno je istovario do 24.000 kilograma ubojnog tereta. Za sada je potvrđeno oštećenje jednog bombardera Tu-22M na zemlji.
Ponos strateške moći
Udar na zrakoplovnu bazu Engles još je veća sramota za Rusiju. U ovoj bazi, u Saratovskoj oblasti, koja još od sovjetskog vremena nosi ime po komunističkom filozofu Friedrichu Engelsu, sjedište je 22. gardijske bombarderske divizije, ponosa strateške moći ratnog zrakoplovstva Vojske Ruske Federacije.
Jedna pukovnija naoružana sa 16 Tu-160, dok je druga opremljena sa 20 Tu-95. One predstavljaju udarnu stratešku platformu za lansiranje krstarećih projektila, s nuklearnim bojevim glavama, starije varijante Kh-55 ili novije varijante Kh-102. Prema očekivanjima Moskve, strateška avijacija dugog doleta trebala je osigurati uzvratni udarac po ključnim objektima protivnika u slučaju nuklearnog rata.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ozbiljniji protivnik
Borbeno krštenje ruski strateški bombarderi doživjeli su Siriji. Ruska teška avijacija demonstrirala je svoju “moć” ispaljujući, sa strateških bombardera velikog dometa Tu-160 i Tu-95, krstareće projektile protiv pobunjenika u Siriji. Zaljubljenici u ruske moći slavili su snagu ruskog oružja nad ruševinama Alepa!
Međutim, Ukrajina je daleko ozbiljniji protivnik. Prvo su dokazali da bez problema obaraju najnoviju generaciju ruskih krstarećih projektila Kh-101 lansiranih s Tu-95. Krstareća raketa Kh-101 namijenjena je za duboke prodore unutar teritorija NATO članica.
Tijelo rakete načinjeno je od materijala koji apsorbira većinu radarskog zračenja. Oblik rakete prilagođen je disperziji zraka motrilačkih radara tako da se smanji povratni odraz elektromagnetskog zračenja. Tijekom leta ka cilju, radi zbunjivanja protuzračne obrane, Kh-101 ima sposobnost promjene horizontalne putanje i vertikalnog profila leta do osamdeset puta.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nevjerojatna učinkovitost
Međutim, ukrajinska praksa pokazala je da su ruske “nevidljive” krstareće rakete laka meta za ukrajinski protuzračnu obranu. Pogotovo to važi za najnovije zapadne PZO sustave, norveško-američki NASAMS i njemački IRIS-T. Podaci o učinkovitosti ovih PZO sustava djeluju gotovo nevjerojatno.
Kad se krstareće rakete nađu u njihovoj zoni uništenja, učinak je stopostotan. Jedna raketa zemlja-zrak, jedna krstareća raketa manje u zraku.
Kao uspješan lovac na ruska vojna tehnološka čuda upisao se i njemački Gepard, samohodni protuavionski topnički sustav, kalibra od 35 milimetara, montiran na šasiji tenka Leopard 1. Problem je što Ukrajina još nema dovoljan broj PZO sustava da zatvori sve pravce prilaza i osigura dovoljne kapacitete lansiranja u jedinici vremena. No, svakim danom situacija je sve bolja.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Tri ključna elementa
Dron iz sovjetskog vremena, star preko četrdeset godina, bez ijedne reakcije PZO-a, sa zemlje ili iz zraka, doletio je do središta ruske bombarderske avijacije velikog dometa. Može se samo pretpostaviti što ne valja u ruskom sustavu PZO-a! Sustav PZO-a čine procedure, tehnika i ljudi. Ako zakaže bilo koji element od ova tri ključna segmenta, sustav ne funkcionira.
Putin je proglasio ratno stanje zbog “specijalne vojne operacije” na okupiranim dijelovima Ukrajine. U pograničnim okruzima provode se povećane mjere sigurnosti, ali je ipak mirnodopsko stanje. Za mirnodopske uvjete zemaljska PZO, prema međunarodnoj ICAO regulativi, ne smije otvarati vatru na nepoznati objekt u zraku prije nego što ga identificira lovački avion.
Ruski lovci nisu izvršili presretanja. Dakle, nije bilo pozitivne identifikacije, a samim tim niti uvjeta za djelovanje PZO. Zbog čega nije bilo podizanja lovaca kad je ruska PZO imala na raspolaganju više od sat vremena za reakciju? Lovac iz prvog stupnja pripravnosti polijeće za pet minuta. Dakle, vremena je bilo na pretek.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zašto nisu reagirali?
Jedna od mogućnosti je da ga radari jednostavno nisu vidjeli. Sjetimo se drona istog tipa koji je pao na Zagreb. Mađarski radari vidjeli su povremene radarske obrise, koji su sličili više na lažne odraze, nego na dron od četrnaest metara koji je letio prema Zagrebu.
Ne treba zaboraviti da Mađari u to vrijeme koriste ruske motrilačke radare P–18 Spoon Rest. Međutim, suvremeni američki radari FPS-117, iz sastava Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, vidjeli su dron sve vrijeme. Dakle, vjerojatna je opcija da ruski motrilački radari nisu prepoznali objekt u zraku i nisu pozvali lovce.
Primitivna metoda
Unutar bivšeg SSSR-a, a kasnije i Ruske Federacije, teritorijalna i trupna PZO koristi jedinstvene kodove za potrebe elektroničke identifikacije. Međutim, s ruskim vojnim primarnim radarima nisu spregnuti takozvani sekundarni nadzorni radari koji služe za identifikaciju civilnih zrakoplova.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Još od vremena Sovjetskog saveza, osnovni način identifikacije civilnih zrakoplova od strane protuzračne obrane jest korelacija plana leta i ulazne pozicije u odnosu na primarni radarski odraz. Tehnološki i proceduralno vrlo primitivna i neefikasna metoda identifikacije koja otvara mogućnost ljudske pogreške. Konačno, to otežava donošenje krajnje odluke o djelovanju.
Golemi zračni prostor
Zračna baza Dyagilevo nalazi se svega 170 kilometara od središta Moskve, a samo 100 kilometara od moskovskog aerodroma Domodedovo. Nitko sa sigurnošću ne može tvrditi da u zraku nije civilni zrakoplov.
I konačno, Ruska Federacija obuhvaća ogroman zračni prostor. Protuzračna obrana u cijelosti može pokrivati granice i važne objekte. Međutim, unutar sustava teritorija PZO postoje velike “rupe” u pokrivenosti zračnog prostora. Ratište u Ukrajini u nadležnosti je trupne PZO dok je ostatak Ruske Federacije u nadležnosti teritorijalne PZO. Nikad, pa ni za vrijeme SSSR-a, nije ostvarena integracija između sustave teritorijalne i trupne PZO.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Dokazane manjkavosti
Dake, pretpostavke o manjkavosti ruske protuzračne obrane sad su i praktično dokazane. Već mjesecima Rusi ne mogu naći učinkovit odgovor za rakete ispaljene iz višecijevnog bacača raketa M-142 HIMARS. Satelitski vođene rakete GMLRS sustavno razaraju ruska zapovjedna mjesta, skladišta i komunikacijska čvorišta.
Ukrajinski laki dronovi uspješno se probijaju do središta Crnomorske flote. I na kraju dva drona razjuriše rusku stratešku avijaciju na rezervne aerodrome.
Ponižavajuće za Ruse
Neosporna je činjenica da Združene snage Ukrajine već operiraju i po strateškoj dubini agresora. Amerikanci su se požurili ograditi od napada. To je još više ponižavajuće za Rusku Federaciju koja ima na tisuće komada raznih PZO sustava.
Nema podataka koji je nedostatak, unutar zaštite i obrane ruskog zračnog prostora, došao da izražaja u slučaju napada na baze strateške avijacije. Vjerojatno se radi o djelovanju više čimbenika koji dodatno multipliciraju nedostatke.
Tko se nije skrio…
Prije napada na baze, zbog relativne blizine ratišta, ruski bombarderi mogli su poletjeti sa zrakoplovnih baza Engles i Dyagilevo maksimalno opterećeni i bez potrebe za dodatnim snabdijevanjem gorivom u zraku. Gdje su se od ukrajinskih dronova skrili moćni Tupoljevi, Tu-22M, Tu-95 i Tu-160, još nema informacija.
Ukrajinci očito nisu impresionirani ruskim prostranstvima. Zbog toga bilo bi pametno da zaštite svoju stratešku avijaciju malo bolje. Inače, moći će se ponavljati poznata dječja rugalica: “Tko se nije skrio, magarac je bio”!
Vojni komentator: Ukrajinci teško osramotili rusku protuzračnu obranu. S dva prastara drona razjurili su im najmoćnije avione
Zrakoplovne baze Engles i Dyagilevo ne predstavljaju više sigurno utočište ruske strateške bombarderske avijacije
Dron iz sovjetskog vremena, star preko četrdeset godina, bez ijedne reakcije PZO-a, sa zemlje ili iz zraka, doletio je do središta ruske bombarderske avijacije velikog dometa. Može se samo pretpostaviti što ne valja u ruskom sustavu PZO-a! Sustav PZO-a čine procedure, tehnika i ljudi. Ako zakaže bilo koji element od ova tri ključna segmenta, sustav ne funkcionira.
Ukrajinski modificirani dronovi Tu-141 natjerali su rusku stratešku avijaciju na povlačenje u dubinu teritorija. Zrakoplovne baze Engles i Dyagilevo ne predstavljaju više sigurno utočište ruske strateške bombarderske avijacije.
Satelitske slike od 7. prosinca pokazuju da je devet bombardera Tu-22M odletjelo iz zrakoplovne baze Dyagilevo u Rjazinskoj oblasti. Dyagilevo je matična baza 203. gardijskog puka Orlovski, naoružanog avionima cisternama Iljušin Il-76M. Također, u bazi je stacionirana i 49. nastavna pukovnija teške bombarderske avijacije zrakoplovstva Ruske Federacije.
Baza za bombardere
U ratnim operacijama protiv Ukrajine baza je služila kao jedno od polazišta za uzlijetanje bombardera Tu-22M. Pored raketa Kh-22/32 i Kh-12, ovaj supersonični bombarder nosi i do četiri najsuvremenije hipersonične rakete Kh-47M2 Kinzhal.
Supersonični bombarder Tu-22M korišten je prilikom opsade Mariupolja, točnije za razaranje čeličane Azovstal gravitacijskim bombama mase 500 i 1500 kilograma. To je bilo neselektivno bombardiranje u niskom letu. Ukupno je istovario do 24.000 kilograma ubojnog tereta. Za sada je potvrđeno oštećenje jednog bombardera Tu-22M na zemlji.
Ponos strateške moći
Udar na zrakoplovnu bazu Engles još je veća sramota za Rusiju. U ovoj bazi, u Saratovskoj oblasti, koja još od sovjetskog vremena nosi ime po komunističkom filozofu Friedrichu Engelsu, sjedište je 22. gardijske bombarderske divizije, ponosa strateške moći ratnog zrakoplovstva Vojske Ruske Federacije.
Jedna pukovnija naoružana sa 16 Tu-160, dok je druga opremljena sa 20 Tu-95. One predstavljaju udarnu stratešku platformu za lansiranje krstarećih projektila, s nuklearnim bojevim glavama, starije varijante Kh-55 ili novije varijante Kh-102. Prema očekivanjima Moskve, strateška avijacija dugog doleta trebala je osigurati uzvratni udarac po ključnim objektima protivnika u slučaju nuklearnog rata.
Ozbiljniji protivnik
Borbeno krštenje ruski strateški bombarderi doživjeli su Siriji. Ruska teška avijacija demonstrirala je svoju “moć” ispaljujući, sa strateških bombardera velikog dometa Tu-160 i Tu-95, krstareće projektile protiv pobunjenika u Siriji. Zaljubljenici u ruske moći slavili su snagu ruskog oružja nad ruševinama Alepa!
Međutim, Ukrajina je daleko ozbiljniji protivnik. Prvo su dokazali da bez problema obaraju najnoviju generaciju ruskih krstarećih projektila Kh-101 lansiranih s Tu-95. Krstareća raketa Kh-101 namijenjena je za duboke prodore unutar teritorija NATO članica.
Tijelo rakete načinjeno je od materijala koji apsorbira većinu radarskog zračenja. Oblik rakete prilagođen je disperziji zraka motrilačkih radara tako da se smanji povratni odraz elektromagnetskog zračenja. Tijekom leta ka cilju, radi zbunjivanja protuzračne obrane, Kh-101 ima sposobnost promjene horizontalne putanje i vertikalnog profila leta do osamdeset puta.
Nevjerojatna učinkovitost
Međutim, ukrajinska praksa pokazala je da su ruske “nevidljive” krstareće rakete laka meta za ukrajinski protuzračnu obranu. Pogotovo to važi za najnovije zapadne PZO sustave, norveško-američki NASAMS i njemački IRIS-T. Podaci o učinkovitosti ovih PZO sustava djeluju gotovo nevjerojatno.
Kad se krstareće rakete nađu u njihovoj zoni uništenja, učinak je stopostotan. Jedna raketa zemlja-zrak, jedna krstareća raketa manje u zraku.
Kao uspješan lovac na ruska vojna tehnološka čuda upisao se i njemački Gepard, samohodni protuavionski topnički sustav, kalibra od 35 milimetara, montiran na šasiji tenka Leopard 1. Problem je što Ukrajina još nema dovoljan broj PZO sustava da zatvori sve pravce prilaza i osigura dovoljne kapacitete lansiranja u jedinici vremena. No, svakim danom situacija je sve bolja.
Tri ključna elementa
Dron iz sovjetskog vremena, star preko četrdeset godina, bez ijedne reakcije PZO-a, sa zemlje ili iz zraka, doletio je do središta ruske bombarderske avijacije velikog dometa. Može se samo pretpostaviti što ne valja u ruskom sustavu PZO-a! Sustav PZO-a čine procedure, tehnika i ljudi. Ako zakaže bilo koji element od ova tri ključna segmenta, sustav ne funkcionira.
Putin je proglasio ratno stanje zbog “specijalne vojne operacije” na okupiranim dijelovima Ukrajine. U pograničnim okruzima provode se povećane mjere sigurnosti, ali je ipak mirnodopsko stanje. Za mirnodopske uvjete zemaljska PZO, prema međunarodnoj ICAO regulativi, ne smije otvarati vatru na nepoznati objekt u zraku prije nego što ga identificira lovački avion.
Ruski lovci nisu izvršili presretanja. Dakle, nije bilo pozitivne identifikacije, a samim tim niti uvjeta za djelovanje PZO. Zbog čega nije bilo podizanja lovaca kad je ruska PZO imala na raspolaganju više od sat vremena za reakciju? Lovac iz prvog stupnja pripravnosti polijeće za pet minuta. Dakle, vremena je bilo na pretek.
Zašto nisu reagirali?
Jedna od mogućnosti je da ga radari jednostavno nisu vidjeli. Sjetimo se drona istog tipa koji je pao na Zagreb. Mađarski radari vidjeli su povremene radarske obrise, koji su sličili više na lažne odraze, nego na dron od četrnaest metara koji je letio prema Zagrebu.
Ne treba zaboraviti da Mađari u to vrijeme koriste ruske motrilačke radare P–18 Spoon Rest. Međutim, suvremeni američki radari FPS-117, iz sastava Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, vidjeli su dron sve vrijeme. Dakle, vjerojatna je opcija da ruski motrilački radari nisu prepoznali objekt u zraku i nisu pozvali lovce.
Primitivna metoda
Unutar bivšeg SSSR-a, a kasnije i Ruske Federacije, teritorijalna i trupna PZO koristi jedinstvene kodove za potrebe elektroničke identifikacije. Međutim, s ruskim vojnim primarnim radarima nisu spregnuti takozvani sekundarni nadzorni radari koji služe za identifikaciju civilnih zrakoplova.
Još od vremena Sovjetskog saveza, osnovni način identifikacije civilnih zrakoplova od strane protuzračne obrane jest korelacija plana leta i ulazne pozicije u odnosu na primarni radarski odraz. Tehnološki i proceduralno vrlo primitivna i neefikasna metoda identifikacije koja otvara mogućnost ljudske pogreške. Konačno, to otežava donošenje krajnje odluke o djelovanju.
Golemi zračni prostor
Zračna baza Dyagilevo nalazi se svega 170 kilometara od središta Moskve, a samo 100 kilometara od moskovskog aerodroma Domodedovo. Nitko sa sigurnošću ne može tvrditi da u zraku nije civilni zrakoplov.
I konačno, Ruska Federacija obuhvaća ogroman zračni prostor. Protuzračna obrana u cijelosti može pokrivati granice i važne objekte. Međutim, unutar sustava teritorija PZO postoje velike “rupe” u pokrivenosti zračnog prostora. Ratište u Ukrajini u nadležnosti je trupne PZO dok je ostatak Ruske Federacije u nadležnosti teritorijalne PZO. Nikad, pa ni za vrijeme SSSR-a, nije ostvarena integracija između sustave teritorijalne i trupne PZO.
Dokazane manjkavosti
Dake, pretpostavke o manjkavosti ruske protuzračne obrane sad su i praktično dokazane. Već mjesecima Rusi ne mogu naći učinkovit odgovor za rakete ispaljene iz višecijevnog bacača raketa M-142 HIMARS. Satelitski vođene rakete GMLRS sustavno razaraju ruska zapovjedna mjesta, skladišta i komunikacijska čvorišta.
Ukrajinski laki dronovi uspješno se probijaju do središta Crnomorske flote. I na kraju dva drona razjuriše rusku stratešku avijaciju na rezervne aerodrome.
Ponižavajuće za Ruse
Neosporna je činjenica da Združene snage Ukrajine već operiraju i po strateškoj dubini agresora. Amerikanci su se požurili ograditi od napada. To je još više ponižavajuće za Rusku Federaciju koja ima na tisuće komada raznih PZO sustava.
Nema podataka koji je nedostatak, unutar zaštite i obrane ruskog zračnog prostora, došao da izražaja u slučaju napada na baze strateške avijacije. Vjerojatno se radi o djelovanju više čimbenika koji dodatno multipliciraju nedostatke.
Tko se nije skrio…
Prije napada na baze, zbog relativne blizine ratišta, ruski bombarderi mogli su poletjeti sa zrakoplovnih baza Engles i Dyagilevo maksimalno opterećeni i bez potrebe za dodatnim snabdijevanjem gorivom u zraku. Gdje su se od ukrajinskih dronova skrili moćni Tupoljevi, Tu-22M, Tu-95 i Tu-160, još nema informacija.
Ukrajinci očito nisu impresionirani ruskim prostranstvima. Zbog toga bilo bi pametno da zaštite svoju stratešku avijaciju malo bolje. Inače, moći će se ponavljati poznata dječja rugalica: “Tko se nije skrio, magarac je bio”!