Lekcija o toleranciji

Tema sata su dječja prava. Učiteljice je otvaraju interaktivnim puzzlama. Na slici koju, na pametnoj ploči, slažu učenici Leon i Sara, četiri su djeteta različitih rasa i kultura. Upućujući ih na kulturna obilježja, učiteljice ih potiču da si pomognu naučenim iz geografije kako bi odokativno procijenili odakle djeca sa slike dolaze.

Netko za Azijatkinju pretpostavi da dolazi iz Japana pa ih Koraljka pita sjećaju li se što se nedavno održavalo u Japanu. Prisjete se Olimpijskih igara, ali ubrzo se vraćaju na poantu; na slici su djeca različitih kultura, rasa, nacionalnosti, vjere, no zajedničko im je da se međusobno druže.

“Je li važno tko je koje rase, tko ima kakvu frizuru, je li debeo, mršav?”, pita ih Koraljka. Svi se uglas slože da nije pa kroz razgovor poentiraju da ih različitosti trebaju povezivati jer tako puno doznaju o drugim narodima, jezicima, kulturama. “Različitosti, moja i tvoja prava, naša su prava”, podctava Barbara još jednom temu današnjeg sata. Zašto baš ta lekcija? “Ulazimo u mjesec studeni, mjesec u kojem obilježavamo donošenje Konvencije o pravima djeteta i mjesec u kojem govorimo o toleranciji”, objašnjava.

Kocka dječjih prava

Učenica Lorena iz priručnika za GOO naglas čita što su dječja prava, a učiteljice potom spretno u priču uvode UN-ovu Konvenciju o pravima djeteta, koju s klincima bruse do kraja sata. “Važno je da znate svoja prava jer ona štite vas i vaše vršnjake”, poučavaju. No je li to svugdje u svijetu tako, pitaju. Kroz razgovor, učenici ističu Afriku, zatim Afganistan kao medijski eksponiran primjer iz kojega recentno znaju za kršenja dječjih prava.

Sat ponovno prelazi u interaktivnu igru. Klinci sjedaju na pod u sredini prostorije knjižnice i dobacuju međusobno kocku koja na svakoj od svojih šest ploha ima po jednu karticu s člankom iz Konvencije. Jelena čita članak 24. o pravu djeteta na zaštitu zdravlja. Učiteljice cijelu grupu pozivaju da daju neke svoje, osobne primjere. Nola i Dunja detaljno objašnjavaju koje su ih boljke odvele doktorima, u bolnice. “Je li vaše pravo na zdravstvenu skrb ispunjeno?”, pita učiteljica pa djevojke zaključuju da jest.

Kocka dječjih prava ide dalje; Petra čita članak 28. o pravu djeteta na obrazovanje. Slažu se, oni to pravo imaju, no raspravljaju kako neka djeca isto to pravo nemaju. Kocka je dalje bačena i čita se članak 23. o pravu djeteta s teškoćama u razvoju na život u uvjetima koji osiguravaju njegovo dostojanstvo. Učiteljice priču sada prebacuju u lokalni kontekst i poučavaju koje su riječke osnovne škole dodatno prilagođene za učenike s teškoćama. Objašnjavaju i kako se sve njihova škola prilagodila učenici s teškoćama u kretanju i drugoj, slabovidnoj učenici.

Nenasilnost, ljubaznost i pristojnost

Koraljka i Barbara svojoj desetorki budućih građana objašnjavaju kome se trebaju obratiti u slučaju kršenja njihovih prava; osim najbliže okoline, apostrofiraju im školu – učitelje, pedagoge, psihologe – ali i Pravobraniteljicu za djecu. “Kada primijetite da netko krši vaša prava, trebate reagirati. No, reagiramo li riječima ili šakama?”, pita ih dalje Koraljka i uvodi nenasilnu komunikaciju i nenasilno rješavanje sukoba u sat. “Ljubaznost i pristojnost vam otvaraju sva vrata”, dodaje.

U sljedećem zadatku učenici zajednički, igrajući memory, povezuju dječja prava sa sličicama koje prikazuju svako od tih prava. Svoje uparene kartice nose na hodnik gdje ih lijepe na veliki pano. Tamo će ih moći vidjeti i pročitati svi učenici škole. Povratkom u knjižnicu, nakon apsolviranih prava, učiteljice otvaraju temu dječjih obveza. Učenici im nabrajaju koje sve obaveze imaju, od odlaska u školu i učenja do pomaganja roditeljima u kući. Većina ih kaže kako moraju čistiti svoju sobu i voditi brigu da je uredna.

Prava u paru s obvezama

Učiteljica Barbara ulazi u brzu izmjenu s učenicima; ona navodi pravo i od učenika traži da joj navedu obvezu koja iz tog prava proizlazi. Primjerice, dječje pravo na čistu vodu učenici istoga časa dovode u vezu sa svojom – i svačijom, primjećuju – obvezom čuvanja okoliša. Na tom se pravu zadržavaju. Ne ostvaruju ga sva djeca na svijetu pa gledaju kratak UNICEF-ov filmić o 13-godišnjoj djevojčici Ayshi iz Etiopije, koja osam sati dnevno provodi u traganju za pitkom vodom.

Aysha je u godinama u kojima su i naši riječki učenici pa odmah ističu kako su njihovi dani bitno drukčiji od njezinih; oni, prije svega, idu u školu. Opet lokalni kontekst; učiteljica Koraljka primjećuje kako u školskom toaletu često vidi da voda teče iz slavine jer ju netko nonšalantno zaboravi zatvoriti. Lekciju o vodi povezuje s biologijom, o tome kako ona čini 70 posto ljudskoga tijela i o važnosti dovoljnog dnevnog unosa vode u organizam.

Predmet na kojem je rasprava poželjna

Na samom kraju sata, imamo vrijednu priliku porazgovarati s učenicima i učiteljicama. Učenike – a pred nama su šestaši, sedmaši i osmaši – pitamo zašto su se, od svih ponuđenih izvannastavnih aktivnosti, odlučili upisati baš Građanski odgoj i obrazovanje. Sari se učinilo zgodnim “sagledati stvari iz drugog aspekta”, a Jelena je od brata čula da je na Građanskom interesantno. Lorena nam objašnjava kako na Građanskom, za razliku od ostalih predmeta, mogu izraziti svoje mišljenje i osjećaje.

Na drugim satovima, dodaje, učitelji dominantno samo predaju, a ovdje više mogu međusobno razgovarati o temama koje obrađuju. Leon dobacuje da je i više interaktivno. Dijele s nama i najzanimljive satove GOO-a; na prošlom su od ambalažnih kutija, da ih ne bace, radili zanimljive likove, učeći o zdravoj prehrani na satu su miksali smoothije, a vele, pokrenuli su i niz volonterskih aktivnosti u koje su povukli i ostatak škole.

Učiteljicu Barbaru, inače školsku pedagoginju i učiteljicu Koraljku, školsku knjižničarku, koje su prošle niz edukacija kako bi podučavale GOO, pitamo kako im je predavati. Opušteno i drugačije, složne su. Sat nema strogu strukturu, slušaju što učenici artikuliraju da im je zanimljivo pa tome posvećuju više pažnje. Nema ocjenjivanja, ne gleda se je li tko kome upao u riječ, dapače, rasprava je poželjna. “I upisuju se djeca koja su već zainteresirana. To je veliki plus u samom startu”, zaključuju učiteljice.

Benefiti provođenja GOO-a

O tome nam, na našem drugom riječkom odredištu, govori i profesorica Barbara Kalebić Maglica, iz Centra za primjenjenu psihologiju Filozofskog fakulteta u Rijeci. S kolegicama je provela evaluaciju riječkog GOO-a tijekom školskih godina 2018./2019. i 2019./2020. Njihovo je istraživanje pokazalo da učenici upisuju GOO jer žele iskusiti nešto drukčije i jer im se čini da se tu obrađuju zanimljive teme. Prosječna ocjena koju su učenici dali Građanskom je 4,53, a velik broj njih je iskazao, dodaje profesorica, kako imaju želju ili namjeru pohađati ga i iduće godine.

Iskustvo učenika nakon sudjelovanja u GOO-u govori da su osnaženi; preko 74 posto njih smatra da se sada mogu zauzeti za sebe bez da povrijede drugu osobu, njih 79 posto se slaže da nakon GOO-a mogu lakše reći “ne” ako u nečemu ne žele sudjelovati, a oko 75 posto kaže da sada mogu lakše izreći ono što misle. Profesorica Kalebić Maglica kaže kako su učenici koji pohađaju GOO u završnim mjerenjima imali značajno više rezultate na testu znanja o relevantnim temama od učenika koji ga nisu pohađali.

Ispitani ravnatelji riječkih škola vide važnost ovog predmeta za razvoj učenika, a njih 48,6 posto smatra da bi trebao biti obavezan. Provoditelji GOO-a, poput Barbare i Koraljke, u to se uključuju jer – između ostaloga – imaju osjećaj osobne odgovornosti za razvoj učenika kao aktivnog građanina. Prepoznaju, zaključuje Kalebić Maglica, i da GOO potiče različite pozitivne vještine kod učenika.

Važno im je bilo kreirati zaseban predmet

O tzv. riječkom modelu Građanskog odgoja razgovaramo i s Lanom Golob, koordinatoricom za programe u Odjelu za odgoj i školstvo Grada Rijeke. Politička volja još iz vremena bivšeg gradonačelnika Vojka Obersnela, kaže, bila je važna da se priča pokrene i da se osiguraju financijska sredstva. Nakon poguranca s političke razine, objašnjava, u kreiranje programa uključeni su isključivo stručnjaci; dotadašnje provoditeljice koje su projektno radile na Građanskom i GOOD inicijativa.

“Prepoznali smo ih kao udruge koje su imale jasnu viziju i spremnost da se nešto napravi, samo su trebali partnera s druge strane”, prisjeća se. Kako Grad, kao osnivač škola, nema ovlast uvođenja obaveznog ili izbornog predmeta, odlučili su GOO uvesti kao izvannastavnu aktivnost. Vodili su se, pojašnjava Golob, istraživanjima koja su pokazivala da međupredmetna provedba nije adekvatna. “Bilo nam je važno da to bude zaseban predmet, da dobije svojih 45 minuta tako da mu se učenici mogu posvetiti. Osim toga, bilo nam je važno i da se ne ocjenjuje”, objašnjava.

Grad koji teče odvažno grabi naprijed

U šestoj godini provedbe, Građanski trenutno pohađa oko 20 posto učenika viših razreda osnovnih škola. Nadaju se da će ga, s popuštanjem korona-uvjeta u školama, slušati još više učenika. Trenutno je dostupan u 22 od 25 riječkih osnovnih škola. Njihov model preuzimali su i neki drugi gradovi i županije, gdje je bilo interesa; Sisak, Opatija, Osijek, Pula, Pazin, Umag, Labin, Poreč, Rovinj, Primorsko-goranska županija, Krapinsko-zagorska županija, Istarska županija i jedna škola – Osnovna škola Ludina iz Sisačko-moslavačke županije.

“Naša je ideja s uvođenjem GOO-a”, zaključuje Golob, “bila odgojiti buduće aktivne, informirane, tolerantne građane koji uvažavaju različitosti”. Vraćamo se u Zagreb, a u medijima se širi vijest kako Rijeka u svojim školama od idućeg polugodišta osigurava besplatne higijenske uloške za učenice. Korak je to, čitamo, prema planiranom uvođenju Zdravstvenog odgoja u riječke osnovne škole, po uzoru na Građanski. “Grad koji teče” opet odvažno grabi naprijed.